Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže…”

 

 

Podsjećanja radi, prošli puta smo rekli kako je multikulturalizam, kompleksna pojava, i  koja u svojoj biti, između ostalog ima za cilj stvaranje multikulturalne zbrke kojom se, namjerno i planski zamagljuju i potiru kršćanske vrednote sa ciljem njihovog rušenja. Također smo rekli da  poruka ovako osmišljene demagogije, nije da bi se sve kulture trebale poštivati, već da je zapadna, kršćanska, europska kultura, stvorila dominaciju bjelog čovjeka i da je zbog toga zla.

S toga sam Vam ostala dužna da ovoga puta pokušam da pojasnim i na primjeru pokažem kako to multi – razaranje u stvarnosti  funkcionira.

Kao prvo moram naglasiti, da je jedan od  prvih pokazatelja razorne multi – kampanje upravo promjena mišljenja javnosti prema kršćanstvu, posebno  prema Katoličkoj Crkvi.

Promjena se ogleda u tome da su nas  prije smatrali dobrim, ali naivnim, a  danas nas sve više smatraju zlim. Posljedica toga je da je u svakodnevnom životu, življenje i naučavanje vjere i branjenje kršćanskih etičkih načela postalo sve teže i teže.

Kako to čine? Jedan od glavnih instrumenata je upravo multikulturalni marketing!

Marketing je primjena znanja o ljudskoj psihologiji preko čina uvjeravanja. A ono što je  psihologija naučila svijet marketinga jeste da se najmoćnije uvjeravanje od svih ne događa preko poziva na razum, već preko direktnih ciljanja na emocije.

Primjera radi u poslednjoj deceniji, komercijalni marketing nije toliko ciljano slavio vrijednost proizvoda, već je radije htio dovesti potrošača u stanje da asocira proizvod sa određenim osjećajem. Zaključak koji slijedi je upravo to da, ako onaj koji reklamira može u vama izazvati osjećaj – pravi osjećaj – on je pobjedio. Igra je završena.

Imajući na umu to načelo, pogledajmo kako je javnost tako lako uvjerena da napusti ono čemu je decenijama bila odana. Vjerujte nema kraja raznolikim emocionalnim manipulacijama čijim plijenom postajemo, a nema ni riječi kojima bismo opisali zapanjujuću lakoću kojom smo zavedeni na odbacivanje onoga što nam je najvrijednije.

Izaberimo, tako na primjer bilo koju temu, recimo istopolne brakove! Znamo što smo osjećali nekada prema homoseksualizmu, i znamo što nas o ovoj pojavi naučava Sveta Apostolska Crkva.

Kako stoje stvari sada?

Zamislite, na primjer da na televiziji sudjelujete u debati. Na jednoj strani ste vi koji branite tradicionalni kršćanski brak. Sa druge strane se sa vama suočava lezbijka. Ali ne bilo kakva lezbijka. Atraktivna, mlada, elokventna, obrazovana, osjećajna, lijepo odjevena…u svakom pogledu, stvara sliku divnog ljudskog bića. Ona prva progovara i kaže “Ja volim svoju zemlju, poštujem njezine zakone, vrijedno radim, i imam ista prava kao i svi drugi! Živjela sam u monogamiji sa svojom partnericom dugi niz godina. Mi zaista volimo jedna drugu i samo se želimo vjenčati i živjeti svoj život u miru i sreći, baš poput svih ostalih. Što ne valja u tome? Zašto nam ne biste dozvolili da se vjenčamo? Kako to može vama nauditi? Nakon takve izjave i pomno planiranog scensko – dirljivog nastupa, vi imate pola minute da odgovorite na upućeno pitanje, prije nego krenu reklame. Kako možete neutralizirati moćne i pozitivne emocije koje je vaš protivnik vješto prizvao. Biste li iznjeli stav o opasnosti mijenjanja tradicionalne definicije braka? Biste li istakli da bi djeci bilo bolje sa majkom i ocem. Biste li  rekli da Biblija jasno osuđuje homoseksualna djela?

Debatu će dobiti onaj koji kod publike prizove najjače emocije simpatije. Tu je ključ uspijeha. Pa prema tome, osim ako niste nevjerojatno nadaren i karizmatičan sudionik u debati – izgubili ste. A kad izgubite, tisuće ljudi u zemlji odvojili su se još nekoliko koraka od zdravorazumskih vrijednosti i približili se još nekoliko koraka tome da prigrle, ili barem, što je jednako opasno, pasivno prihvate istopolni brak.

Svaka tvrdnja koju u ovoj debati suprotna strana iznosi nastoji stvoriti pozitivne emocije kod promatrača, i to ne prema istopolnom braku, već prema njoj samoj. A ipak su stavovi prema istopolnom braku ono što će se promjeniti. Ako slušatelji nisu i skroz uvjereni, barem su neutralizirani za bilo kakvo protivljenje.

A sada pogledajte na koji način gledatelji mogu reagirati na ovu debatu. Mnogi će otkriti da je dirljivi nastup mlade lezbijke uzburkao naše osjećaje. Ona nam postaje draga, želimo da bude sretna. Naši pozitivni osjećaji prema njoj počinju suptilno izjedati naša pređašnja uvjerenja. Počinjemo se pitati, jesu li ona toliko sveta koliko smo mislili, ili su ipak prije nekakve zastarjele vjerske pomisli o seksu i grijehu koje se baš i ne uklapaju u današnji svijet. Pitamo se, zar mi svi ne želimo voljeti i biti voljeni? Možda je to konačna istina. Možda je ona u pravu, nikome neće nauditi ako se vjenča sa partnericom. Opako je uskraćivati drugim ljudima njihovu sreću. Ona mi je draga, želim da bude sretna, to su misli koje izranjaju. Osim toga ne želim da itko kaže da sam zatucan.

Ako smo tako razmišljali, a velika većina i jeste…Zavođenje je ovdje okončano!

Da smo usidreni u kršćanskim moralnim standardima, koji su odgovorni za uspijeh zapadnoga svijeta, sva ova emocionalna nagovaranja bi bila besmislena. Lako bismo prepoznali istinu u debati i bili bismo zabavljeni bijednim pokušajem manipulacije naših osjećaja. Ali nismo usidreni, nismo čvrsti, korak po korak sve smo labilniji. Zbunjeni smo!

Što se dalje odmičemo od Petra stijene, od stijene nepromenljivih duhovnih načela, veća je mogućnost da nas ponesu, izuzetno dobro smišljeni apeli na naše osjećaje uz to uključujući našu potrebu da pokažemo drugima kako smo mi tolerantni. Ovo sve više može da poprima značenje da je u redu biti tolerantan čak i prema korupciji, nasilju  ili u nekim slučajevima, prema otvorenom zlu.

I tako dok se marketinški stručnjaci okrutno poigravaju sa našim sumnjava i strahovima, njihove laži preovladavaju i svijetlo civilizacije se lagano gasi.

Upravo smo to svjetlo civilizacije zamjenili za tašte iluzije, jeftina uzbuđenja i smiješne doktrine. Sjetite se priče “Carevo novo ruho”..svi mi znamo da kralj ne nosi nikakvu odjeću, jasno možemo vidjeti istinu, ali smo izigrani usled straha i prijetnji. Bojimo se konfrontacija, gubitka ljubavi i odobravanja drugih, a i toga da će nas proglasiti “osobom koja osuđuje”, “rasistom”, “bogomoljcem” ili “homofobom”. I tako tiho dopuštamo našim umovima da budu izokrenuti dok predajemo naša pređašnja uvjerenja i navještamo nepoznatu zemlju našoj djeci i unucima.

 

 

Stanislava Blažević

 

 

 

 

PODIJELI