Mostovi nisu samo obične građevine od kamena, betona ili željeza,
oni su ruke koje spajaju obale i ljude i predstavljaju simbol života, ljubavi
i prijateljstva, povjerenja i želju da se živi zajedno.
Mostovi nisu živa bića i ne govore ali ipak imaju svoju dušu. Njihova duša živi sve dok se preko njih može prijeći.
Mi u našem područnom odjeljenju neprestano gradimo mostove putem komunikacije, igre i suradnje.
Mi djeca – svi smo jedna poveznica dobra, radosti, znanja i prijateljstva.
Svatko od nas dolazi s jedne od strana mosta kako bismo se upoznali
učili i družili.
Jednog dana na zid sobe dnevnog boravka odgojiteljica je postavila aplikacije o raznim mostovima, a u centru građenja već odavno postoji most od stiropora, malo izglodan vremenom i dječjim znatiželjnim ručicama koji nam je bio vizualni primjer kako se možemo družiti „preko“ mosta.
Djeci je to bio otvoreni ali i spontani poziv kako jednostavan poticaj može biti glavnom temom našeg razgovora o prijateljstvu, nakon kojega su naravno uslijedili i lijepi likovni radovi.
Tvoj prijatelj stanuje na drugoj strani mosta, kako bi ti došao do njega da bi se mogli igrati ?
Josip 6,2 : Ja bih plivao do prijatelja i onda bi se igrali .
Elena 5,11 : Pa ispod mosta je duboka voda, možeš se utopiti?!
Ana 5,9 : Može ići s čamcem , to sam vidjela na moru.
Ivan 6,2 : Ja ne znam voziti čamac.
Hrvoje 5,5 : Možeš se popeti po stepenicama i doći na most i tu se igrati
s prijateljem.
Edna 5,3 : A ako ti lopta padne u vodu?
Lovro 5,2 : Ideš preko mosta do njegove kuće i tu se igrate.
Alen 6,1 : Mene bi tata odvezao s autom.
Mirko 5,2 : Preko mosta ne možeš s autom, samo pješke.
Vedran 6,1 :Ma nema veze, već bih ja nekako došao do prijatelja i onda
i onda bismo se igrali.
Postoje li tužni ili sretni mostovi?
Anita 5,9 : Postoje sretni mostovi jer preko njih idemo k pri –
jateljima i igramo se.
Josip 6,2 : Mostovi su sretni jer po njima hodaju ljudi.
Zrinka 5,5 : Preko sretnih mostova upoznajemo prijatelje.
Elena 5,11 : Kada sam išla u Bosnu kod bake vidjela sam jedan srušeni
most, mislim da je bio tužan.
Djeco, to je veliki trud koji biste uložili, a zašto?
Lovro 5,2 : Pa to je moj prijatelj i mi se igramo s autićima skupa.
Josip 6,2 : Moj prijatelj Marko stanuje kraj mene u Samoboru i
stalno se igramo skupa. Baš nam je lijepo i ne tučemo se.
Amra 5,9 : Moja prijateljica , zove se Tea a i Elena mi je ponekad prija-
teljica. Ja jako volim Teu, a Elena će se preseliti u Njemač-
ku zauvijek.
Hrvoje 5,5 : Lijepo je imati prijatelja. Onda si sretan jer nisi sam. Imaš
Se s kim igrati.
Tea 6,1 : Ja se volim igrati s prijateljicama. Ja imam i brata i s njim + igram kod kuće.
Evo, tako je prošlo jedno prijepodne u našoj skupini . Spoznali smo vrijednost mostova koji su kao ruke koje spajaju djecu i ljude kako bi se družili i stvarali prijateljstva.
Da li će to biti pravi most, igračka, ljuljanje na ljuljački,ili „posudiš mi malo svoj autić da se s njime igram“ ili „ ovo je moja nova lutka, knjiga ,možeš je malo držati, ali je nemoj potrgati“, nije važno, važno je da se mi volimo kako kaže mala Tea: „Jako se volim igrati i baš nam je lijepo i jako se volimo.“
Most je da se po njem hoda
Jer je ispod mosta voda.
Nemoj rušit most nijedan
Jer prijatelj je svaki vrijedan!
Branka Patafta, prof
