I ovog utorka lijepo je bilo na molitvi Krunice i pjevanju duhovnih pjesama na Kamenitim vratima! Tko god je bio prisutan na molitvi nije otišao bez srca ozarena i duše nadahnute. Ovdje se braća u molitvi rado susreću i s osmjehom na licu pozdravljaju. Lijepo je ovdje zajednički susretati Isusa.
Mene osobno za ovo mjesto molitve veže i jedno od mojih najljepših svjedočanstava mog života i zbog čega doista volim ovo svetište mog rodnog grada.
Naime, prije 30-ak godina moja (sada pokojna) supruga nije nikako mogla održati trudnoću. Imala je tri spontana pobačaja za redom. Bili smo već očajni u žudnji da nam se rodi naše prvo dijete, no nakon trećeg spontanog pobačaja supruga je već razmišljala i o odustajanju od daljnjih pokušaja.
Ipak, tada, sad već davne 1986.g., odlučili smo stvari predati Gospodinu. Odluka je pala. Molit ćemo se na Kamenitim vratima za Gospin zagovor kod Gospodina. Tako smo i
napravili. Dolazili smo na Kamenita vrata i na koljenima molili ustrajno i sa žudnjom….
Da, pogađate, Gospodin je prepoznao našu molitvu po Gospinom zagovoru. Nedugo nakon toga, iste te godine, moja supruga je zatrudnjela. A iduće 1987. godine u petom mjesecu neopisiva radost zakucala je na naša vrata – rodila se naša kćer Samanta! Bože, hvala ti!
No, nije nas Gospodin ostavio samo na tome – tri godine kasnije, još jednom je radost pokucala na naša vrata – rodio se naš sin Adrian!
Gospodine, neka moju djecu do kraja života prati ljubav Tvoja i Tvoj mili blagoslov!
Bože, hvala Ti i slava za sve što činiš za nas. Obećao sam Ti stoga vjernost i evo me, tu sam Gospodine! Ti si jedini smisao mog života – uvijek i zauvijek…
Amen!
Damir Bićanić
