ČITANJA: Iz 58,7-10; Ps 112,4-8a.9; 1Kor 2,1-5; Mt 5,13-16

 

Prvo čitanje: Iz 58, 7-10

Sinut će poput zore tvoja svjetlost.

Čitanje Knjige proroka Izaije

 

Ovo govori Gospodin: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.«

Riječ je Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 112, 4-8a.9

Pripjev: Čestitima sviće ko svjetlost u tami.

 

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.

Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.

Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

 

Drugo čitanje: 1Kor 2, 1-5

Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 

Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.

Riječ je Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 5, 13-16

Vi ste svjetlost svijeta.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

 

Homilija

 

Izjave koje je ovdje Isus izrekao, mogli bi svrstati među izreke koje trebaju dati duboku i važnu životnu pouku. Isus na ovaj svijet nije donio samo obične i važeće istine, već svojim porukama zove ljude da postanu Njegovim učenicima. Upravo radi toga nas poziva da se uključimo u Njegov projekt s kojim želi ovom svijetu uputiti posebnu poruku spasenja. 

“Vi ste sol zemlji, vi ste svjetlost svijeta.” Isus poručuje svojim slušateljima, a i nama danas. On ovom porukom želi naglasiti naše konkretno poslanje kojim bi morali biti vezani za ovaj svijet, kako u odnosu jedan prema drugome tako i prema društvu u cjelini u kojem živimo. Nešto prije ove zaključne izjave Isus govori o svjetiljki koja se stavlja na najuzvišenije mjesto da bi svjetlila svima koji su u kući. Isus govori kako svjetiljka svijetli svima u domu. Opet nam Krist potvrđuje da prema drugim ljudima imamo neku obvezu svijetliti im i na taj im način služiti. Sv. Pavao ovu misao proširuje tvrdeći da smo dužni ljubiti sve. 

Odmah nam se nameće pitanje, što smo to dužni drugim ljudima? Možda smatramo da drugim ljudima moramo iznositi Evanđelje. To je dobro, ali nije dovoljno. Sv. Pavao je poručio u svojoj poslanici: Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja a budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu. Filipljanima 2,14.15. Isusova poruka, Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima.  Mat. 5,16. bi značila da bi našim životom, riječima i našim djelima trebali posvjedočiti svim ljudima da smo povezani s Kristom i da je On taj koji nam daje silu za život i djelovanje. 

Ipak, tu postoji opasnost da se toliko  fokusiramo na vanjsko djelovanje da zaboravimo na taj osobni duhovni rast koji trebamo kao kršćani rasti. Upravo zbog toga Isus daje i drugu prispodobu o soli. Prisjetimo se što je sol i što ona predstavlja. 

Sol se od davnina koristi kao osnovni i glavni začin  kod pripreme hrane. Biblijski gledano, sol predstavlja dio hrane koju jedemo. Poznato nam je da sol ima i svojstvo čuvanja hrane od kvarenja. Koristi se kod konzerviranja hrane. U Starom zavjetu je sol bila obavezna uz svaku žrtvu. Sol se koristila i u pripravi kâda kod kađenja. U hramskoj službi je bilo potrebno prilično velika količina soli. 

U Starom zavjetu je zapisan jedan događaj sa uporabom soli. Čitajmo taj tekst: Ljudi iz grada rekoše Elizeju: “Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna. On reče: “Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!” I oni mu je donesoše. On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: “Ovako govori Jahve: `Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.` I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej. 2. Kraljevima 2, 19-22. Na ovom mjestu soli se pripisuje učinak izlječenja.  

Što možemo zaključiti iz te Isusove prispodobe kada nam On kaže: Vi ste sol. To bi značilo da kao što je sol važna u svakodnevnom životu kako kod ljudi, tako i životinja, mi koji se smatramo Kristovim učenicima smo sa svojim utjecajem jednostavno nezamjenjivi u svakodnevnom životu za cjelokupno društvo oko nas. 

Drugo, sol daje ukus većini hrane koju jedemo. Kada to uspoređujemo s duhovnom porukom, tada možemo vidjeti da čovjek osim tjelesne potrebe treba zadovoljiti duhovnu potrebu, kao i socijalnu, tj potrebu međuljudskih odnosa. Poslanje vjernika koje Isus naziva solju, je ponuditi kompleksnu službu svojim bližnjima kako u tjelesnom, tj materijalnom segmentu, također u duhovnom i socijalnom segmentu. To poslanje i način kako to učiniti, ima svoje preporuke u Bibliji. Drugim riječima, pozvani smo da radimo na Kristovom programu koji će ljudima osigurati mir, duhovni rast, koji će im omogućiti kako fizički razvoj, također duševni i duhovni, koji će voditi ka sređivanju međuljudskih odnosa. Takav posao može imati mnogo oblika. Obveza je svakog pojedinca da razmišlja kako iskoristiti darove koje mu je Bog dao u službi drugim ljudima. 

Bog nam ne daje samo duhovne vrijednosti, već i fizičko materijalne koje se  trebaju reflektirati i na naše društveno i opće stanje u njemu. Upravo nas je takve Bog stvorio da sukladno svojim darovima koje nam je On dao, služimo ljudima oko nas.   

Spomenuli smo da je sol bila sastavni dio svake žrtve. Žrtve su se prinosile u prostoru hrama. To što smo govorili da naš utjecaj treba biti poput soli u društvenoj zajednici u kojoj živimo, to također znači da naš utjecaj kao soli treba biti i u crkvenoj zajednici kojoj pripadamo. 

Posljednja informacija o soli nam govori da je sol bila korištena kao sastavni dio kod izrade kâda za kađenje. Kâd je simbol molitve. Naše su molitve Bogu ugodne ukoliko one izražavaju našu predanost, našu ovisnost i želju spojenu s molbama da nas Bog upotrebi na mjestu gdje živimo kako bi u društvu u kojem živimo davali ukus kao stvarna sol što daje hrani. 

Kršćanstvo je u svojoj osnovi služba. To je služba koju je radio i sam Isus. Kada konačno shvatimo kako je Isus služio i još uvijek služi nama, u nama će se producirati želja da po Njegovom uzoru i mi služimo drugima oko nas. Ukoliko iz bilo kojeg razloga ne vidimo tu Kristovu službu u našem životu, tada se dobro zamislimo i analizirajmo sve što nam je Bog učinio, kako bi mogli prihvati činjenicu da i naš život treba biti služba koja je pod vodstvom tog najvećeg službenika Gospodina Isusa Krista. 

Razmišljajmo o svjetlosti i soli, ne kao nekom biblijskom pojmu, već kao o nečemu dinamičnom, nečemu što se stalno događa. Biblija nas potiče na korištenje darova koje nam je Bog dao, i na taj nas način inspirira ka osobnom duhovnom razvoju i napretku. Kada potičemo svoj osobni rast, na taj način možemo poduprijeti ili poticati duhovni rast kod drugih ljudi. Tada ispunjavamo ulogu soli o kojoj Isus govori.  

Također bi želio napomenuti zanimljivu sliku soli, a to je njen kemijski sastav. Kuhinjska sol je jednostavan kemijski spoj natrija i klora. Ono što je važno primijetiti da su oba kemijska elementa, ukoliko bi ih uzeli zasebno otrovni za ljude. Jedino u zajedničkom spoju natrija i klora dobijemo tvar koju nazivamo sol a koja je nezamjenjiva u svakodnevnoj uporabi. Bez Krista mi bi bili otrov za ljude. Toga uvijek trebamo biti svjesni. 

Kada je u pitanju sol, Isus daje jedno upozorenje. Ako sol izgubi svojstva soli, ona postaje beskorisna. Tada se takva sol baca van i ljudi po njoj počinju gaziti. To je vrlo ozbiljno upozorenje koje Krist daje nama kao dijelu svoje crkve. Mislim da se nad time trebamo zamisliti da nisam slučajno ja ta bezvrijedna sol koja ništa drugo i ne zaslužuje nego da ju ljudi gaze. 

Smisao ovog djela teksta je Isusovo upozorenje. Taj kršćanski uzvišeni poziv da budemo sol svijetu, da zbog našeg postojanja i djelovanja, društvu u kojem živimo dajemo ukus, Isus upozorava da vrlo lako možemo upropastiti. Ako ne budem sol ovom društvu, ako ne budem ljudima oko sebe služio svojim darovima, Bog će pozvati nekog drugog. To da Bog umjesto mene pozove nekog drugog, sa svojim posljedicama je to strašan sud za mene. Isus naglašava da će po neslanoj soli ljudi gaziti. Takvi ljudi neće stradati zbog svoje vjere, već obrnuto, zbog svoje nevjere, zbog nevjere koju su kao kršćani živjeli jedino za sebe. 

To sve donosi vrlo tešku i ne rješivu situaciju. Što učiniti s čovjekom koji sukladno spoznaji koju ima ne živi dosljedno svojoj vjeri. On ima spoznaju, ali kreće se svojim vlastitim putem. Ako se drukčije ne odluči, s time se ne može ništa napraviti. To je put bez nade, to je život koji je izgubio slanost i doslovno više nikome ništa ne koristi. Upravo zbog toga da bi bili korisni, dobili smo spoznaju i duhovne darove od Boga, darove koji trebaju služiti rastu crkve, a također i dobrobiti društva u kojem živimo. 

Slijedeća usporedba o kojoj Isus govori je, “Vi ste svjetlost svijeta.” Grad koji je na gori osvijetljen ne može se sakriti. Nije samo sol koja je osnovna životna potreba, već i svjetlo. Svjetlo i tama su gotovo u svim kulturama simbolom razlike između dobra i zla. Pogledajmo u početke kršćanske crkve i njihova iskustva po tom pitanju. Da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.` Djela 26,18. Pisao je sv. Pavao.

Božja Riječ nam otkriva da Gospodin boravi u svjetlosti, i da je On sam svom narodu svjetlo. Prorok Izaija kaže da tamo gdje se prihvaća Božja milost, da se tamo rasprostire svjetlost. Zatim dodaje da onaj koji prihvaća tu Božju milost, sam postaje svjetlost. U Novom zavjetu svjetlo je sam Isus Krist i Evanđelje kao radosna vijest o spasenju koje on donosi. Svi koji su prihvatili evanđelje postaju prenositelji tog izvornog svjetla koje proizlazi od Krista. Sv Pavao o takvima piše: Ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. 1. Sol. 5,5. Ova usporedba upućuje da svako onaj koji je primio Božju milost, zahvaljujući toj milosti postaje svjetlom samim time što može pomoći drugim ljudima da i oni prime tu nezasluženu Božju milost kao dar. 

U usporedbi o gradu na gori Isus želi naglasiti da taj koji je primio svjetlost, on se ne može sakriti. On ne može biti neki anonimac i zatajiti svoje kršćansko osvjedočenje. Ponovno se vraćamo našem uvodnom tekstu koji kaže da kada se svjetiljka zapali ona se ne skriva pod nekim posudama, već se stavlja na javno mjesto. U toj metafori Isus uspoređuje nas sa malom keramičkom svjetiljkom uljanicom, koja je u svom sadržaju bila napunjena uljem, a kroz jedan mali otvor bio je provučen stijenj. Ako bi takva svjetiljka trebala osvijetliti prostor, bilo je važno da bude na povišenim mjestu kako bi svjetlost imala što manje prepreka. Za takve stvari postojao je povišeni stalak i kako Isus kaže, nitko takvu svjetiljku ne stavlja pod nekakvu posudu. 

Kada govori o nekakvoj posudi, najčešće se misli na nekakvu posudu koja je služila kao mjera za žitarice. Ponekad je bilo nužno pokriti svjetiljku s takvom posudom jer se previše razgorila i postojala je opasnost da zapali cjelokupno ulje i napravi požar. Međutim, potpuno prekriti takvu svjetiljku bi ju značilo ugasiti. Upravo Isus naglašava da bi bilo apsurdno da netko tko zapali svjetiljku da ju pokrije i na taj ju način ugasi. Isus ustvari opisuje besmisleno ponašanje čovjeka koji je prihvatio kršćanstvo i onda to svoje osvjedočenje skriva, i njegovo okruženje od toga nema nikakve koristi jer i ne zna da je on kršćanin. Sa pozicije gledanja Božje riječi to nije normalno ponašanje, to je nezamislivo i apsurdno. Kakvog smisla ima takvo svjetlo. Isus nas poziva da ono što smo od njega primili, svojim načinom prenesemo drugima. Smisao vjere u Isusa Krista nije samo u radosti da smo svjesni svog spasenja, već i da to iskustvo i osvjedočenje dijelimo s drugima. Isusov iskaz kako svjetlo svjetiljke svijetli svima u kući poručuje da evanđelje koje su njegovi učenici dobili od Krista nije samo za njih već i za ostale na koje mogu imati utjecaj.

Isusov iskaz: Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« bio je suglasan rabinskom učenju koje su iznosili a ono je glasilo: “Ukoliko mi Židovi tvorimo pravdu, pogani će zbog toga slaviti našeg Boga.” Mi smo pozvani da svojim ponašanjem i našim djelima potaknemo druge ljude koji nas gledaju da i oni slave našeg Boga. 

Prijatelji moji, primjećujemo li da to svjetlo nije samo u očitovanju nekakve teorije i učenja, već u djelima ljubavi koje će ljude potaknuti da slave Boga. Evanđelje nije neka prazna teorija. Ono je nešto što te potiče na aktivnost. S Evanđeljem se uvijek nešto dešava. Evanđelje nije samo nešto š čemu se govori. Evanđelje se živi. Evanđelje nije samo puka ideja, ono je služba, služba ljubavi drugima. 

Dobra djela o kojima Isus govori su djela koja se čine iz ljubavi. Ta djela ljubavi svjedoče o svjetlu u kojem živimo. Apostoli u svojim poslanicama nas pozivaju na dragovoljna djela ljubavi koja bi se trebala očitovati u našem životu čak s većim naglaskom nego držanja nečeg drugog. Pogledajmo jednu poruku sv. Pavla apostola: Onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; Rim. 2,7. Na drugom mjestu kaže da smo mi stvoreni za dobra djela koja nam je Bog pripremio. Sv. Pavao je u svojim poslanicama naglašavao važnost djela ljubavi kod kršćana. Dobra djela su trebala biti njihov brend, nešto po čemu će biti poznati u svom okruženju. Vrlo važno je naglasiti da dobra djela koja se očituju u našem životu ne služe nam za prikaz osobne pobožnosti, već tome da bi ljudi dali slavu našem Ocu nebeskom. 

Također  Isus naglašava da se treba proslaviti naš Otac nebeski. On želi reći da Otac nebeski nije samo Otac nekoj posebnoj skupini, već svima koji ga s radošću prihvaćaju. 

Prispodobom o soli i svjetlu Isus govori o našem poslanju u društvu u kojem živimo. Neka nam Bog podari tu milost da bi cijelog života bili slanom i upotrebljivom soli i svjetlom koje se jasno vidi. To je posebna prilika i milost koja nam je ponuđena od samog Boga. Nemojmo ju olako propustiti, već ju iskoristimo Bogu na slavu. 

Zvonko Presečan

 

PODIJELI