BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

6. Uskrsna nedjelja!

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Bogu hvala vratili smo se sretno iz Lurdesa i Fatime obogaćeni mnogim duhovnim darovima. Ne bih Vam sada o tome pisao već o ovome što je aktualno za našu Domovinu u ovom trenutku.

„Imao sam strašnog pijetla“, tako pjeva jedan pjevač kojemu neću spominjati ime. Vjerujem da je ta pjesma o strašnom pijetlu mnogima poznata. Od uvjek se svako gazinstvo ponosilo svojim pijetlom jer je bio ponos dvorišta i kokošjeg jata. Nije se ostavljalo bilo kakvog već naj ljepšeg i najsnašnijeg. Kokot bi se odlikovao svojim prelijepim perjem, pijevom i ratobornošću kojim je branio svoj kokošji svijet.

Ja sam nabavio prošle godine na tržnici kokota i pet kokoši. Bili su još mladi no brzo su stasali u lijepo jato koje se nije dugo održalo. Naime, kokota koji je bio lijepe crvene boje i gologa vrata odnijela je noću lisica iz kokošinjca te su kokoši ostale bez predvodnika. Postale su laki plijen seoskim psima koji su ih napadali i izranjivali. Teta Slavica je riješila problem te je spremila kokoši u škrinju da se njima ne slaste lisice i psi već župnik.

To jato mi se tako svidjelo na prostranom dvorištu da sam nabavio novo jato: bijelo – crnog kokota i pet kokoši. S vremenom još mi je jedan župljanin donio nekoliko kokoši te se oformio kokošji zbor među kojima je brojčano bilo spomenuti kokot i deset kokoši. Neke su riješile seoske štetočine. Ipak to je jato ostalo. Spomenuti mladi kokot nije dugo propjevao jer mu je trebalo poduže vrijeme da mutira te pokaže kakav je pjevač. Ono što je kao mladunac puštao iz grla kao kukurikanje bilo je na sramotu njemu i meni jer stvarno je loše pjevao. Istina bio je brz kada je trebalo bježati i uvjek se držao po strani bojeći se čovjekove blizine. Snimao je svoga neprijatelja. Taj neodlučan i ružan u glasu sazrio je u pravog pijetla, baš onakvog o kakvom pjeva namjerno nespomenuti pjevač. Ostao je reklo bi se pravi operni pijevač. Nije se čuvao ni danju ni noću. Bijelo – crno perje davalo mu je manekenski izgled a pjesma ga je proslavljala u kvartu. Kad bi kasno dolazio kući taj gospodin kokot odmah je počeo pjevati. Kao da je htio reći: „ja sam tu glavni, ovo je moj teritorij i ja tu vladam“.

Ujutro bi već prije pet sati počeo pjevati i to najljepše kako je znao i koliko mu je glas dopuštao. Točno je znao koliko puta treba zakukurikati. Bilo je to najmanje devet a najviše dvadeset pjevanja. Uživao sam u njegovu pjevu. Zašto pjetlov pijev smeta mnogim ljudima?

No taj isti, koji je dobio toliko mjesta u ovom našem biltenu, pokazao je svu svoju skrb i brigu za svoje stado: postao je agresivan. Počeo je napadati tetu Slavicu te je morala na više mjesta imati šibe kad bi ih puštala iz kokošinjca i hranila. Nekoliko dana tete nije bilo doma pa sam ja preuzeo brigu za kokošje jato i njihova gazdu. Budući da su neke koke bile ranoranioci, vjerovatno ih je gazda probudio pjesmom snijele bi jaja rano ujutro. Ja bih ušao u kokošinjac da uzmem jaja da bih onda osjetio na sebi tko je tu gazda. Kokot je svom silinom navalio na mene. Nemaš što. Čovjek brani svoje, što imaš ti tu raditi i gospodariti u mojoj kokošjoj državi. To je htio reći. Imao je pravo. Moram priznati da je pravi ratnik i borac. Lupim ga nogom a on još žešće navaljuje na mene. Nema šale s njim, moram odlučnije u bitku koju nisam izazvao. Metla mi je bila na dohvat ruke i dvoboj počinje. Udaram ja njega nogom i metlom a on mene nogama, krilima i kljunom. No, ne popušta. Jedan udarac nogom odnio ga je u kut, a ja izletim van. No već je bio na meni. Bojno polje postalo je dvorište. Udaram ga nogom koja me je već počela i boljeti. Metle se ne boji. Zado mi je ranu na nozi i u žestini ne posustaje. Vrag je odnio šalu, postao je gori no pas. Udaram ga metlom tako dugo dok nije klonuo kao mrtav. Mislio sam da sam ga ubio. Ostani tu jer mrtvi se zbrajaju nakon bitke. Nakon pola sata vraćam se na bojno polje a on se kao da se ništa nije dogodilo šepuri u voćnjaku među svojim kokama, kad me je ugledao počne pjevati. Kao da mi se ruga.

Drugi dan je napao tetu Slavicu koja je preuzela brigu nad kokošima. Htjela ga je istjerati iz vrta kamo je odveo svoje jato da ih počasti salatom. Kad ju je napao sva se prepala jer nije za borbu. Sreća da je susjed Ivek bio blizu te ga je vikom dozvala u pomoć. A on navalio i na njega… Jedva se obranio.

Odluka je pala: mora platiti glavom. Otišao sam na hodočašće a teti i susjedu dao zadatak: glava dolje. I bi tako. Svladali su slavnog borca, branitelja i pjevača bijelo – crnog Resničkog kokota. Ohladio se i smrznuo u škrinji. Bit će dobar za krizmu.

Zašto sam pisao o tom strašnom pijetlu borcu? Danas su izbori. Ovih dana su svakakvi letci završavali u našim poštanskim sandučićima. Silna imena i poznata i nepoznata. Tv nisam gledao jer sam bio na hodočašću tako da neznam tko je kakve boje i kako pjeva. Počinje kao i uvjek: šepurenje, silna obećanja, nadanja… Imali kojeg od političkih kandidata da bi mogao tako hrabro čuvati svoju zajednicu kojoj se stavlja na čelo kao moj pokojni kokot? Znate, nekada se treba ugledati i u te borce koje nalazimo u prirodi. Oni nam govore kako moramo biti hrabri i srčani da se borimo za svoja povjerena stada. Kad ćemo imati političare koji će moći hrabro ići u borbu za intertese naše Hrvatske Domovine, braniti naše svetinje, Domovinski rat, branitelje, dostojanstvo radnika, pravo na život nerođene djece, ljudsko dostojanstvo… tada ćemo znati da su pravi vođe naroda.

Volio bih da se ugledaju u odvažnost, borbenost i dosljednost moga kokota. Nemojte se bojati boriti do te mjere da platite veliku cijenu za svoje stavove i ideale pa bilo to i naj svetiji način: životom. Vašom borbom pokazat će te svoju istinitost, dosljednost i stav da Vam je stalo do naše drage Domovine i naroda kojima su već mnogi okrenuli leđa.

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

Isusove riječi na Posljednjoj večeri obilno je zabilježio sveti Ivan. U njima razvija svoje misli o neprestanoj prisutnosti, ali isto tako i o neprihvaćanju i neshvaćanju svijeta. Svijet ne može shvatiti, a često ni prihvatiti ono što Isusovi učenici žive i svjedoče. Svijet to ne može zato jer se nije otvorio niti je primio. Duha Branitelja.

Suočenje sa svijetom upozorava nas na činjenicu da je protivljenje, čak i progonstvo, sastavni dio evanđeoskog života. Uvjek je Isusova riječ takva da čovjeku ne da mira. Kada Crkva ili kršćani svojim životom više nikoga ne izazivaju, ničim ne iznenađuju, postoji opasnost da se posumnja u životvornost njihove vjere. Kao i u prvim kršćanskim stoljećima, tako i kasnije, a isto i danas normalno je da smo pozvani pred javnim mnijenjem, pred sudištem naših bližnjih, ponekad i pred vlastima, dati razlog nade koja je u nama. Ne čudim se, dakle, ako i danas riječ biskupa ili neke žive zajednice, izazovne rasprave, kritike ili čak ogovore i klevete. Zbog čega bismo se tako grčevito trudili da svojim stavovima slučajno ne izazovemo nepovjerenje ili protivljenje? Nismo li tada premalo evanđeoski jasni?

Prema Isusovim riječima upravo e u tome uloga Duha Svetoga. On je Branitelj. On će nam pomoći da nadiđemo sve prepreke koje stoje na putu Božjoj riječi, na putu našeg navještanja. Bitno je za nas da nas ništa ne odvoji od ljubavi Kristove: ni nevolje, ni progonstva, ni mač niti ikakva druga prijetnja. Valja ostati u toj ljubavi, ali na sasvim konkretan način, tj. držeći Isusove zapovjedi. Tko na taj način ostvaruje svoju ljubav prema Gospodinu ne treba se bojati prijetnji ovoga svijeta.

Nazivajući Duha Svetog Braniteljem Isus želi time označiti da će se njegovi učenici, i svi kršćani, naći pred sudištima ovoga svijeta. Treba nam Duh Sveti. Toliko toga prijeti čovjeku. Đavao, neprijatelj čovjeka od početka, neprestano napada i želi narušiti milosni život koji je po krštenju nama darovan. Svijet koji se odupire svemu što je Božje, želi nas uvjeriti da je nemoguće slijediti Isusa evanđeoskim načinom života. Poziva nas na kompromise koji se nikako ne mogu uskladiti s Božjim zakonom. I naša narav je sklona pobuniti se protiv zahtjevnosti Isusovih riječi. Sve su to naši „tužitelji“, naši neprijatelji koji ne prestaju napadati ono milosno u nama. Treba nam istinski Branitelj, Branitelj milosnog života u nama, Branitelj koji će nam dati riječ kada bude trebalo svjedočiti za Isusa, za evanđeoski život.

Na osobit način će nam Duh Sveti darovati istinsku dimenziju kršćanskog života. On je temelj duhovnoga, tj. istinskoga života u sjedinjenju s Isusom. Duh Sveti će nam kroz vrijeme i povjest omogućivati susrete s Isusom. U Duhu ćemo „vidjeti“ Isusa i osjetiti da nismo prepušteni sami sebi, da nismo prepušteni na milost i nemilost ovome svijetu. Isusova prisutnost u sakramentima vjere na osobit je način plod djelovanja Duha Branitelja. Duha Svetoga zazivljemo nad vodu krštenja, nad ulje krizme, nad darove na oltaru. To je zaziv koji djelotvorno uprisutnjuje Isusa u sakramentalno zbivanje i mi po Duhu Svetom u svakom sakramentu Crkve uistinu surećemo živoga Gospodina Isusa. Isus će opet ponovno doći na vidljiv način u drugom dolasku, ali nam se na ovaj duhovni način neprestano razotkriva i djeluje u nama.

Prema tome, uistinu će vrijediti za nas Isusovo obećanje da nas neće ostaviti siročad. Isus ostaje s nama na duhovan način, ali zato ne manje istinski i stvaran.

Svetac tjedna

Sv. Grgur VII

Sv. Grgur VII., papa. Rodom je Toskanac, kao benediktinac je bio član opatije u Clunyu, poznat kao kardinal Hildenbrand. 1073 godine izabrtan je za papu te je uzeo ime Grgur VII. Bio je poduzetni obnovitelj života Crkve, ali i vrsni i sposobni političar; često se sukobljavao s kraljevima, osobito s carem Henrikom IV. Umro je kao zatočenik u Salermu 1085 godine. Poslao je Knezu Dmitru Zvonimiru znakove kraljevske časti te je okrunjen za kralja.

Misao

Što je neki posao odbojniji, to veća treba biti naša radost i to radosnije naše predanje.

MALO ŠALE

Štef je dobio veliki zgoditak na lutriji.

Došao doma i Bari spomene kako je dobio veliku lovu na lutriji. A nju udari infarkt i sruši se.

Štef je samo rekao kad ti krene onda krene.

Župne obavijesti!

Aktivnosti kroz tjedan: utorak -10. utorak sv. Antuna, iza mise molitveni susret;četvrtkom: klanjanje prije mise; petak: Marijina legija iza mise.

            Vjeronauk: Subota:

 krizmanici u 9 sati

Prvopročesnici u 10 sati

Ministranti u 11 sati