1. vazmeni tjedan

 

Nedjelja, 6. 5. 2018.

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA

ČITANJA: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98,1-4; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17

 

Prvo čitanje: Dj 10, 25-26.34-35.44-48

 I na pogane se izlio dar Duha Svetoga.

 Čitanje Djela apostolskih

Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije ususret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.«

Dok je Petar još govorio, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja koji dođoše zajedno s Petrom začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga.

Tada Petar reče: »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 98, 1-4

Pripjev:

Pred poganima objavi Gospodin spasenje svoje!

 

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

 

Drugo čitanje: 1Iv 4, 7-10

 Bog je ljubav.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

 

Ljubljeni! Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Iv 15, 9-17

 Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Što je za nas ljubav? Kako ju mi definiramo? Najčešće mislimo kako je ljubav prema nekome neki lijepi sentimentalni osjećaj. To je stanje koje nas čini sretnim i zadovoljnim. U prisutnosti osobe koju tako volimo, osjećamo se ugodno. Možda bi prije takvo stanje mogli nazvati zaljubljenost. U stanju smo ljubav i slikovito prikazati. Kada to pokušamo, tada crtamo neka srca, i to je način kako ljubav iskazujemo i slikom.

Kada sam želio saznati što konkretno za ljubav kaže enciklopedija dobio sam ovaj podatak: Ljubav možemo opisivati kao snažan osjećaj, kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba, ona nam pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti. U govoru obično označava međuljudsku ljubav, no ona može označavati ljubav prema državi, cilju, sportu itd. Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe i veći je od same naklonosti jedne prema drugoj, te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji, prijatelja…).

Stari Grci kada bi govorili o ljubavi imali su potrebu da ju podijele na nekoliko pojmova. Podijelili su ju na tri glavna pojma:

*philia – prijateljska ljubav, ljubav koja drugome želi dobro, ljubav kojom drugome želimo pomoći, temelj je svakog zajedništva.

 eros – ljubav koja je obilježena čežnjom za onim što se ljubi. To je ljubav usmjerena prema osjetilnome svijetu (vid, dodir, okus…). Eros je i ljubav prema samoj ideji ljepote – rođenje duše u ljepoti i dobroti.

 agapeideal ljubavi, uključuje milosrdnost, zauzimanje i brigu za bližnje. Krajnji smisao te ljubavi je potpuno se posvetiti dobru drugih po cijenu vlastitoga života. Ova vrsta ljubavi nadilazi prijateljsku i erotičnu ljubav.

Dijeli se na:

  1. ljubav prema Boguamor Dei
  2. ljubav prema bližnjemu – caritas
  3. Božja ljubav prema ljudima – Deus est caritas

Ljubav je temeljni način uspostave istinski ljudske zajednice. Sv. Augustin je rekao: “Ljubi i čini što hoćeš”. Prava ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego stav, orijentacija našega karaktera.

 

Homilija

 

Ono što je značajno, Biblija se cijelo vrijeme bavi tim značajnim pojmom, s ljubavlju. Mi ljudi, u stanju smo razumjeti samo ono što smo u stanju usporediti s nečim poznatim. Na kraju krajeva sve smo definirali nekim jedinicama, a to nije ništa drugo do uspoređivanje jedne stvari s drugom. Sv. Ivan apostol je imao sličan problem kada je htio definirati ljubav. On je toliko oduševljen Kristovom ljubavlju, da ga s pravom nazivamo apostolom ljubavi. Bilo mu je  teško definirati tu Božju ljubav. Što god da je o ljubavi rekao, smatrao je da nije dovoljno rekao. Da bi ostao dosljedan i da do kraja objasni ljubav izjavio je: Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. 1. Ivanova 4,8. On jednostavnu tu Božju ljubav nije u stanju opisati.

Kada razgovaramo o Božjoj ljubavi pitamo se često zašto nas uopće Bog ljubi. Za Božju ljubav prema čovjeku ne postoji nikakav razlog. Čovjek se jednog trenutka odmetnuo od Boga i priključio se je pobunjenim anđelima koje je vodio Sotona. Upravo takav svijet, svijet koji se protivi Bogu, koji radi sve protiv Boga, Bog pokušava spasiti. Kada je prvi čovjek sagriješio, on je prekršio Božji Zakon. Rezultat prekršaja tog Božjeg Zakona je smrt. Jer plaća je grijeha smrt,  Rim. 6,23. pisao je sv. Pavao. Na drugom mjestu on precizira tko je to sve pogriješio. Jer svi sagriješiše i nemaju slave Božje. Rim. 3,23. Mi svi trebamo umrijeti, jer smo sagriješili. Ali Bog intervenira. On nas ne želi spašavati u grijehu, već od grijeha. Jedini način da nas spasi od smrti je da netko drugi plati kaznu koju smo mi počinili. Tko bi to mogao biti. Budući da je Božji Zakon oličenje Božjeg autoriteta, zamjenu za otkup zbog prekršaj tog Zakona mogao je učiniti samo onaj tko je ravan Bogu. Bio je to Božji Sin Isus Krist. Jedino smrt Isusa Krista, Sina Božjeg, mogla je biti adekvatna zamjena za otkup grijeha cijelog svijeta. Jedino je Njegova žrtva mogla biti bez mane.

Kada razmišljam o uzročno posljedičnim odnosima i ljubavi Nebeskog Oca prema nama ljudima i prema svom Sinu, ostajem zbunjen. Nisam u stanju razumjeti toliku ljubav. Postavljam si pitanje: Zašto Bog dopušta da Njegov Sin trpi i umire zbog čovjeka koji je u pobuni protiv Njega? Sv. Ivan prenosi Isusovu izjavu: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ivan 3,16.

Razlog zbog čega to Bog čini je ljubav, ljubav prema čovjeku. Bog nas ljubi, a mi smo u pobuni protiv Boga. A Bog pokazuje svoju ljubav k nama, što Krist, kad smo bili još grješnici, umrije za nas. Rim. 5,8. Možda bi pomislili kako je posljedica Božje ljubavi prema čovjeku to što je Božji sin umro za nas. Međutim, Bog govori da nas je ljubio i prije. Stvarno nismo u stanju razumjeti toliku Božju ljubav.

Veličanstvenost Božje ljubavi očituje se i u tome što je Sin Božji postao čovjekom da nam tu ljubav pokaže u punini.

Jedne jake zime ispred jedne kuće na drvo je sletjelo jato sjenica. Jedan petogodišnji dječak gledao je taj prizor i sažalio se nad ptičicama koje su gladne bile vani na toj strašnoj zimi koja je prelazila dvocifreni minus. Otvorio je prozor svoje sobe, a na stol je istresao zobene pahuljice očekujući da ptičice dođu u sobu, da se nahrane i malo ugriju. Međutim, ništa se nije dešavalo. Sjenice su i dalje bile na drvetu i kao da im uopće nije bilo stalo za hranu koju im je dječak nudio. Zvao ih je, ali ništa se nije događalo. Izašao je zatim van i pokušao ih potjerati. Rezultat njegove akcije je bio da su ptice odletjele s njegovog drveta i otišle negdje drugdje. Sav uplakan, vratio se u kuću s pitanjem.

“Zašto me nisu poslušale i ušle u sobu da se malo ugriju i nahrane?”

“Nisu te razumjele što si im želio učiniti.” odgovorila mu je njegova majka.

“A što sam trebao učiniti da me razumiju? Htio sam ih nahraniti i omogućiti im da se malo zagriju?” kroz suze je odgovorio dječak.

“Pa da bi te ptice mogle razumjeti, morao bi prvo postati ptica, jedna od njih, i morao bi im govoriti njihovim jezikom koji bi oni razumjeli.” Objasnila mu je majka.

Nešto slično, samo još mnogo veće učinio je naš Spasitelj. On, stvoritelj svemira, stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog, postao je stvorenje, postao je čovjekom samo da nam pokaže koliko nas ljubi On i Nebeski otac. Takvu ljubav nitko ne može pokazati. Nije onda čudo da sv. Ivan između ljubavi i Boga stavlja znak jednakosti. Bog je Ljubav. Za njega je to definicija ljubavi.

Upravo zbog toga, Isus tvrdi da nitko od nas ne može imati veću ljubav. Naša ljubav često zna biti iz pogrešnih pobuda. Mnogo puta se dogodi da mi ljubav nazivamo nešto što ljubav nije. Uglavnom to bude neka strast, neki sebični osjećaj koji prestaje istog trena kada se zadovolji. Međutim ljubav traje. Ona ne ovisi o nekim vanjskim utjecajima. Ona nije samo neki ugodni emotivni osjećaj, već je to stav koji je trajan.

Ako je Bog ljubav, a Biblija tvrdi da je, zbog čega onda u svijetu ima toliko zla i nevolja? Zbog čega je čovjek čovjeku spreman činiti zlo, a ne pokazati mu ljubav i činiti mu dobro. Očiti je razlog što mi ljudi nismo u stanju proizvesti ljubav. Mi nismo u stanju voljeti čak ni svoju djecu, ukoliko nismo povezani s Bogom – Izvorom Ljubavi. Ono što mi pokazujemo kao ljubav, a nije povezano s Bogom, to je sebičnost, strast, ili nešto drugo, ali s istinskom ljubavlju, ljubavlju kakvu Bog pokazuje, nema ništa zajedničko. Pokažite ljudima istinsku Božju ljubav, oni vas neće razumjeti. Učinite im neko djelo milosrđa, a njihovo će pitanje biti koliko te za to plate. Nije čudo da  kada se netko pojavi i pokaže Božju ljubav, ljudi to nisu u stanju razumjeti, jer ne poznaju Boga.

Problemi koje danas imamo u društvu, u obitelji možemo definirati jednim zajedničkim nazivnikom; KRONIČNI NEDOSTATAK LJUBAVI. Psihijatrije su pune, jer najčešće tim ljudima netko nije pokazao ljubav. Zatvori su puni, jer tim ljudima najčešće u određenom trenutku netko nije pokazao ljubav. Kada psiholozi i psihijatri žele analizirati uzroke nečijeg devijantnog ponašanja, uglavnom ih nalaze da su takvi slučajevi došli iz asocijalnih obitelji.

Prijatelji moji, Braćo moja, kako je moguće da mi koji se smatramo vjernima ne pokazujemo ovom svijetu ljubav. Očito je jedan razlog. Ne poznajemo Boga. Možda je to radikalna optužba za jednog kršćanina, ali sv. Ivan ju jasno ističe:  Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. 1. Ivanova 4,8.

Promatram ponašanja mnogih roditelja, posebno očeva koji inzistiraju od svoje djece da ih slušaju. Poslušnost smatraju najvećom vrlinom kod svoje djece. Čak što više za to imaju i biblijsko uporište. Jedna od deset zapovijesti traži da djeca poštuju svoje roditelje. Oni smatraju svojim pravom da ih djeca slušaju. U takvom razumijevanju životnih vrijednosti oni umjesto da rade na tome da ih djeca vole, sve će uraditi da ih se djeca boje. Potpuno su zadovoljni time da ih djeca slušaju iz straha, a ne iz povjerenja i ljubavi.

Mom jednom prijatelju sinovi su odlazili u internat na školovanje. Kada dijete nakon osnovne škole napušta kuću, to je vrlo osjetljivo razdoblje. Međutim, bez obzira na rizik, moj prijatelj je prije odlaska pozvao sinove i rekao im. “Dečki, više od vas ne tražim da me slušate. Tamo gdje idete, morat će te u većini slučajeva sami donositi odluke. Imajte na umu da iza svake vaše odluke stoji odgovornost. Vi me ne morate slušati i pitati za savjet, ali osobno bi bio sretan kada bi to radili. Kupio sam vam mobitel da me možete nazvati u svako doba. Želim vam pomoći da donosite ispravne odluke. I još jedna stvar. Kakvu god odluku donijeli u određenom trenutku, pa čak i da znadete da s njom nisam suglasan, znajte jedno, ova kuća vam je uvijek za vas otvorena i bez obzira što će te u nju navraćati više kao gosti, ona je vaš dom.”

Danas su to već odrasli ljudi. Obojica su završili vrlo prestižne fakultete i vrlo su ugledni u zajednici gdje žive. To što im je njihov otac tada rekao, smatraju najvećom vrijednošću. Umjesto da radi na tome da ga se djeca boje kako bi mu bili poslušni, on je radio na tome da mu sinovi shvate da ih njihov otac voli i sve što bi uradio, uradio bi za to što ih voli.

Bog je sve učinio da bi nam pokazao koliko nas ljubi. Isus Krist, Božji Sin umro je da bi nas mogao spasiti i otkupiti iz ropstva grijeha. Cijelo vrijeme nas toliko obasipa svojom milošću da ju gotovo i ne primjećujemo. Postala nam je normalna. Normalno nam je da imamo zdravlje i nismo svjesni da je to rezultat Božje milosti i ljubavi. Normalno je da nam sunce izlazi svakog jutra, i nismo svjesni da je to odraz Božje ljubavi i milosti. Bog nas prožima svojom ljubavlju. A kako mi na to reagiramo.

Talijanski kardinal Albino Luciani, prije nego je postao Papa Ivan Pavao I, jednom je prigodom šetao jednim parkom sa svojim gostom i tada mu je pokušao slikovito objasniti duhovno stanje u Crkvi. Upravo su prolazili pokraj jedne fontane, a kardinal je iz fontane uzeo jedan kamenčić. Udario ga je u kameni zid fontane i kamenčić je puknuo. Tada je kardinal rekao. “Pogledajte ovaj kamen. Obliven je vodom u fontani, a iznutra je potpuno suh. Nešto slično se događa i s Crkvom. Oblivena je Božjom ljubavlju i milošću, ali iznutra je potpuno suha.”

Bog više nema drugog načina da ljudima koji su oko nas pokaže svoju ljubav i kakav je On osim da nas upotrijebi kao kanale te Njegove ljubavi. On nema druge ljude osim nas, i jedino preko nas On to može i želi učiniti. Uvjet za to je da budemo povezani sa Bogom, izvorom ljubavi.

Na ovom mjestu često raspravljamo što je grijeh, i koja su djela grešna. Svakako da je ubojstvo strašan grijeh. Preljub, laž, nepoštivanje roditelja i druga grešna djela također. Međutim, sve to bi možda mogli nazvati posljedicom grijeha. Suština svakog grijeha je nepokazivanje ljubavi. Stoga bi možda mogli reći da suština grijeha nije u tome što smo učinili, već u onome što nismo učinili. Nismo pokazali ljubav prema nekome, a za to smo imali priliku.  

Danas je Crkva izuzetno dobro organizirana. U svojoj organizacijskoj strukturi okuplja ljude koji svojom stručnošću mogu parirati i najvećim i najuglednijim korporacijama. Na kraju krajeva, sve je to dobro, čak što više i nužno. Ipak ostaje jedno pitanje: Ima li Crkva stručnjake za pokazivanje ljubavi. Ljubav, i to Božja ljubav trebao bi biti brend po kojoj bi Crkva trebala biti prepoznatljiva. Pokazivanje Božje ljubavi nije isključivo posao samo profesionalaca koji su u Crkvi, već svakog pojedinog vjernika.

Od svakog pojedinca Bog očekuje da bude kanal Njegove ljubavi. To je nešto što nam je dao po svojoj milosti. Jesmo li svjesni te Božanske privilegije. Sv. Ivan, apostol ljubavi, oduševljen tom ljubavlju pisao je: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. 1. Iv. 3, 1.2.

Upoznajmo svijet s Bogom. Upoznajmo ga s Njegovom ljubavlju. Učinimo mjesto gdje živimo djelić raja na zemlji. Učinimo to, jer raj nije mjesto zbog Zlatnog grada, vječnog života i ostalih karakteristika. Raj je mjesto gdje se ljudi vole. Naš Bog je ljubav. Budimo zbog toga i mi!

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

PODIJELI