ČITANJA: Mudr 11,22 – 12,2; Ps 145,1-2.8-11.13cd-14; 2Sol 1,11 – 2,2; Lk 19,1-10
NAPOMENA: ▪ Izostavlja se slavlje sv. Martina iz Porresa.
Prvo čitanje: Mudr 11, 22 – 12, 2
Ti si milostiv svima jer ljubiš sva bića.
Čitanje Knjige Mudrosti
Sav je svijet pred tobom, Gospodine,kao zrnce praha na tezulji
i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju.
A ti si milostiv svemu jer možeš sve
i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali.
Jer ti ljubiš sva bića
i ne mrziš ni jedno koje si stvorio.
Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio.
A kako bi išta moglo opstojati
ako ti ne bi htio?
Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao?
Ali ti štediš, jer sve je tvoje,
Gospodaru, ljubitelju života,
i tvoj je besmrtni duh u svemu.
Blago kažnjavaš prestupnike,
koriš ih i opominješ za grijehe njihove
da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospodine!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: 145, 1-2.8-11.13cd-14
Pripjev: Blagoslivljat ću ime tvoje dovijeka, Bože, kralju moj!
Slavit ću te, Bože, kralju moj,
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Drugo čitanje: 2Sol 1, 11 – 2, 2
Proslavilo se ime Kristovo u vama, i vi u njemu!
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo:
Uvijek molimo za vas
da vas Bog učini dostojnima poziva
i snažno dovede do punine
svako vaše nastojanje oko dobra
i djelo vaše vjere te da se proslavi
ime Gospodina našega Isusa u vama
i vi u njemu – po milosti Boga našega
i Gospodina Isusa Krista.
A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo:
ne dajte se brzo pokolebati
u svom shvaćanju niti uznemiriti
ni nekim duhom,
ni nekom riječju,
ni nekim tobože našim pismom,
kao da će sad – na dan Gospodnji.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 19, 1-10
Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«
Riječ Gospodnja.
Homilija
»Danas je došlo spasenje ovoj kući, bile su Isusove riječi kada se u neobičnim okolnostima sreo sa upraviteljem tadašnje porezne uprave kojeg Biblija naziva carinikom Zahejom. Tim događajem je ušao u povijest kao ilustracija Božje milosti i praštanja, te ljudskog odgovora na tu nezasluženu milost.
Sve to, promatralo je mnogo drugih ljudi, međutim, što su oni vidjeli? Što su proživjeli na tom mjestu. Očito je da su bili jako znatiželjni što će se sada dogoditi. Zasigurno će biti bogatiji slijedećim novim događajem. Opet je u njihov grad došao učitelj, propovjednik, iscjelitelj koji se često kod njih pojavi. Nisu znali što bi o njemu mislili, koji stav treba prema njemu zauzeti. Tko su ti ljudi koji su s Isusom.
Tu u Jerihonu, oko Isusa okupilo se veliko mnoštvo raznih ljudi. Bili su tamo zdravi, bolesni, siromašni, bogati, ljudi koje su smatrali časnima, ali i ti drugi. Upravo jedan takav, imenom Zahej, pojavio se je na tom skupu. Njega su dobro poznavali. Bio je to čovjek koji ubire porez, i to za omrznute židovske neprijatelje – Rimljane. Upravo zbog toga se i obogatio, sramota reći na koji način. Takvi nisu dobro došli na skupove gdje se skupljaju pošteni i časni ljudi.
Međutim, upravo takvi ljudi su gotovo uvijek prvi ili dobro ispred ostalih. Što taj Zahej opet izvodi. Odjednom se penje na drvo. Da, on je taj niski patuljak, i ako bi ostao među ljudima nitko ga ne bi vidio. Možda je to činio zbog svoje sigurnosti, malo dalje, i malo više.
Nevjerojatno, upravo ova kolona koju je Isus predvodio zaustavila se ispod stabla. Sam Isus uputio je poziv: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.«
Sve to ovi ljudi su gledali s iznenađenjem. Neki su čak i negodovali. Smatrali su da takvi kao Zahej moraju čekati u redu negdje pozadi, a ne da bude u središtu pozornosti kao netko prvi. Zar Isus ne zna tko je Zahej i kakav je on grešnik.
Što se dalje događalo s ovom masom ljudi, to ne znamo. Zahej je obećao da će polovinu imanja dati siromasima, i ako je koga zakinuo, vratit će četverostruko. Isus nije ni provjerio dali to Zakej ozbiljno misli, a već izjavljuje kako je spasenje došlo u ovaj dom.
Možda si spasenje razumijemo drukčije. Zasigurno ne tako da netko radi što god hoće, što god želi i onda mu netko obeća spasenje. Ne postoji li tu nekakav red? Ne bi li tu trebala biti i nekakva pravda? Očito su takva pitanja mučila one koji su pratili Isusa na ulicama Jerihona. Možda je to nešto i drugo. Možda Isus i nije nikakav posebni duhovni učitelj. A Božji Sin? To sigurno ne. On bi morao znati s kime se druži. Za njih Isus samo glumi da je Spasitelj, i sigurno, da je Božji Sin, takvu grešku ne bi mogao napraviti.
Maloprije, učenici su bili svjedoci kako je Isus izliječio slijepog prosjaka. Sjedio je kraj ceste, Isus se zaustavio i izliječio ga. Ovaj bivši slijepac nakon izlječenja odlučio je da slijedi Isusa i da ga ne napušta. Isus mu je rekao: Vjera te je tvoja spasila. No, to je još razumljivo.
Zamišljam si Isusa koji je s učenicima i ostalim pratiteljima ušao u grad, tamo ga je već čekala masa ljudi. Svi su očekivali da ih Isus ozdravi. Očito je nastala takva gužva da su se učenici teško probijali kroz ovu masu. Ipak možda je i to bilo lakše nego slušati Isusa kako će biti uhvaćen, kako će mu se smijati i na kraju ga ubiti. Od tih Isusovih riječi, učenici su bili zbunjeni. Pred sobom su imali Sina Čovječjeg. To je bio pojam za onog tko je trebao spasiti svijet. Poslije svih ratova potresa i ostalih kataklizmi, konačno će Sin Čovječji dovesti svijet u red i uspostaviti ravnotežu i raj na zemlji. Upravo su učenici tako razumjeli pojam “Sin Čovječji.”
Učenicima nikako nije bilo razumljivo da bi Sin Čovječji u takvoj borbi za bolji svijet mogao biti ubijen. U Jerihonu su na Isusov govor o svom stradanju očito vrlo brzo zaboravili, jer u Jerihonu nitko nije pokazivao ni najmanju namjeru da bi to htio učiniti. U Jerihonu ga slave i uzdižu. Svi bi željeli biti blizu Njega i to što je najbliže moguće. Najednom Isus se zaustavlja kod stabla na kojeg se popeo nekakav čovjek. I tada čuju Isusov poziv: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« Opet nakon kratkog vremena Isus je šokirao, ne samo svoje učenike, već i ostale u ovoj masi ljudi. Po njihovom mišljenju, ovo Isus nije smio izreći. To može stvoriti vrlo opasnu situaciju. Upravo o tome i govori ovo izvješće: A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!«
Stanovnici Jerihona Zaheja nisu voljeli. Učenici su se očito zabrinuli da bi to moglo pokrenuti negativno javno mnijenje. Smatrali su da za opći uspjeh u misiji koju Isus radi nije mudro baviti se s nekim koga ljudi doslovno mrze. Po njima, to Isus nije trebao uraditi.
Zakej je bio predstavnik izdajnika svih Izraelaca. Služi neprijatelju svog i njihovog naroda, i da bi se obogatio, okrada pripadnike vlastitog naroda.
Na sreću ovdje možemo pročitati i Zakejevu reakciju. A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Očito se ljudima svidjela ova Zakejeva izjava. Oni koji su bili pokradeni sada će dobiti nazad nekoliko puta više nego ih je taj carinski upravitelj okrao.
Isus reagira na Zakejevu izjavu: Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov!
Iz ovog izvješća opet je došlo do negativne reakcije po drugi put. Izdajicama naroda spasenje ne pripada. Ipak, Isus nas uči da kada pričamo o lopovima, bludnicama i drugim ljudima uprljanih karaktera svim opačinama i grijesima, ne bi se trebali uzvisivati, već bi se trebali pogledati u ogledalu. Čim pogledamo u ogledalo, odmah ćemo u njemu vidjeti jednog grešnika. Možda će naša reakcija biti da je Zakej bio teži slučaj nego što sam ja, ali Isusova čuvena izjava je bila: “Ne sudite!” Isus dodaje tome još jednu rečenicu: Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«
Ako je Isus došao spasiti izgubljene kako je rekao, onda u Zakejevom slučaju je to bio pun pogodak. Upravo Zakej je izgubljeni slučaj. To su gotovo svi iz te mase koja je pratila Isusa priznali.
»Danas je došlo spasenje ovoj kući, rekao je Isus. Ali i dalje za ove ljude ostaje pitanje. U Zakejovoj kući spasenje nema što tražiti. Bezbožniku koji krši Božji Zakon, koji živi nemoralno, za njega je pripravljena smrt. To su čak i argumentirali iz Pisma. Zakejovi susjedi su si očito željeli njegovu osudu na smrt, jer tako su si zamišljali pravedni sud. Spasenje su razumjeli kao plaću za pošteni trud i rad i na tim načelima Zakej po pitanju spasenja nema što tražiti.
Da, bili su u pravu. Zakej nije bio pošten čovjek a tako si od Boga nije zaslužio nikakvu poštenu plaću. Na nju nije imao pravo. Ipak, u njegov je dom došlo spasenje. Kako je to moguće? Moguće je samo za to što spasenje nije plaća za nešto, to nije nešto što se može zaraditi ljudskim naporima.
Istina, Sin Čovječji je došao radi spasenja izgubljenih ljudi, ali i pravedni sud izgleda drukčije nego što bi mogli očekivati. Sudac, umjesto da izriče smrtne presude nad grešnicima, dozvoljava da ga osude za okrivljene, a to su učenici, iako su od Isusa to već čuli, nikako to nisu mogli razumjeti, iako nisu bili toliko bezosjećajni. Očito je to zapisano radi nas kako nam ne bi bilo krivo jer istini za volju ni sami to ne razumijemo.
»Danas je došlo spasenje ovoj kući . Zašto baš tamo? To je Božje otajstvo. Što je to otajstvo spasenja učinilo u tom domu, to ne možemo baš vidjeti, stoga ostaje nam da uvažamo ono što Bog radi. Mi ne vidimo što Bog čini kod svakog pojedinca u njegovom srcu i umu.
Pokušajmo istu stvar sagledati iz Zakejeve pozicije. Kako bi nam se on predstavio. “Živim u Jerihonu dosta dugo. Ostao sam niskog rasta i stalno s time imam neke probleme. U takvim okolnostima nije baš lako pronaći posao. Sa računalima i uredima radit će se u budućnosti za nekoliko desetaka stoljeća, a sada se radi rukama uz uporabu sile koju ja baš previše i nemam. Tada mi se ponudio posao da ubirem porez. To sam prihvatio. Od nečeg se mora živjeti. Porez nitko ne voli, a još manje se vole oni koji ga ubiru. Da se razumijemo, vlada treba novac da gradi ceste i objekte javnog značenja, i upravo je zato uvela poreze. Oni upošljavaju ljude koji će taj porez ubirati. Međutim, ne zaboravite da vam vlada za to ništa neće platiti. U ugovoru je napisano da trebam prikupiti koliko od mene vlada traži i još k tomu da si sam osiguram svoju materijalnu egzistenciju. Upravo tako to radim. Sve što prikupim više, to mi je plaća. To je sve legitimno. To tako piše u ugovoru. Ipak, moji sugrađani me zbog toga mrze. Tvrde da ih okradam.
Nedavno je u Jerihon došao Isus. Svi su ga htjeli vidjeti, ja također. Popeo sam se tada na stablo kako bi ga bolje vidio, ali i više zbog toga da ne budem u tijesnom doticaju s onima koji me mrze. Ne znam možete li razumjeti kada se čovjek kreće među tisućama ljudi a osjeća se potpuno usamljeno. Susrećete se s njima na ulici, na poslu u crkvi, i jednostavno nemate s kime progovoriti. Nitko vam ne vjeruje, i vaši problemi i vaša žalost nikoga ne zanimaju. Jednostavno za vas nitko nije zainteresiran. Sve što ljude zanima po pitanju vas su vaši novci.
Istina, imam dovoljno novca. Od ljudi na tom stablu me dijelilo svega nekoliko desetaka centimetara, ali između toga stajala je ogromna provalija mržnje. Ljudi me mrze. I kada bi činio ne znam što, kada bi im sav taj novac podijelio, nikada me ne bi prihvatili jer sam za njih izdajnik.
I tako, smjestivši se među granama krošnjastog drveta, vidio sam kako se približava masa ljudi koja se zaustavlja ispod drveta. Najednom me Isus poziva i obavještava me da danas želi biti moj gost. Ti dolje su negodovali. Govorili su da sam super lopov, mega grešnik, sramota za narod, ali tada mi je to sve bilo svejedno. Konačno je tu netko kome je stalo do mene, a ne o to moje bogatstvo, moj posao ili moja prošlost. Skočio sam dolje i sav oduševljen počeo sam glasno vikati: “Ne zanima me bogatstvo, Ovdje pred svima obećavam da ću pola svog imetka dati siromašnima, a ako sam nekome dužan, vratit ću mu to četverostruko.
Svakako, novac je dobar ako ga imate, ali s novcem ni malo nisam bio sretan. Ovdje je nešto interesantno. Nakon ove materijalne ponude Isus ništa to ne komentira. Shvatio sam to. Uistinu Isus je došao radi mene a ne radi novca kojeg sam ponudio. Kada je rekao da je u moj dom došlo spasenje, ja sam ga tako dobro razumio. Toliko sam to spasenje želio. To spasenje sam trebao više nego svi ovi pravednici oko mene.
Prijatelji moji. Naš osobni životni primjer može se vidjeti iz raznih životnih pogleda. Svako drugi vidi možda mali dio, ali jedino mi vidimo kada do tame našeg života uđe svjetlo, kada u naš dom dođe spasenje, kada u naš život uđe Spasitelj. Mi ničim nismo zaslužili spasenje. Ono nam je darovano. Sve što možemo je biti zahvalan. Zakej je bio zahvalan. Nemojmo zaboraviti da i ti i ja možemo biti Zakej. A upravo zbog toga u tvoj dom, u tvoj život došlo je spasenje, Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić Lic. Theol.
