Marija Bukovac rođena je 1927. godine u Ðurđevcu. Živjela je u Zagrebu, gdje je slovila kao uvažena pjesnikinja, aforistica, slikarica, portretistica, staklomodelarka i rado slušana pjevačica sopranistica. Objavila je osam zbirki pjesama i poetskih misli (Na nekoj drugoj zvijezdi, Zagreb, 1979.; Iskonski zov, Zagreb, 1987.; Izgubljeni u vremenu, Zagreb, 1988.; Glas tišine, Zagreb, 1989.; Muzika vode, Zagreb, 1990.; Simfonija životu, Zagreb, 1992.; Oda istini, Zagreb, 1993.; Kap duše, Zagreb, 1997.) te izbor iz tih osam zbirki Odsjaj u vremenu, Zagreb, 2001. Priređivala je izložbe i koncerte te vodila tjednu kulturnu i znanstvenu tribinu u Europskom domu u Zagrebu. Umrla je u kršćanskoj nadi utemeljenoj na Bibliji i Božjim obećanima o vječnom životu na novoj Zemlji. Ispraćena je na počinak u Zagrebu, na Markovom Polju, 2017. godine.
Šutnjom se ponekad kaže više…
Nebo, ja Ti se klanjam kad nešto tako veliko — Tvoju ljubav — smjestiš u srce tako malo!
Ljubav je Bog. Ako u srcu živi, ono je božansko!
Oko mene su se često lomila koplja, a ja sam uvijek bivala sama.
Sresti te značilo je i izgubiti te…
Samo oni koji su se odrekli sreće, možda će je naći…
Strpljenje poklanja željeni ishod…
Ne traži zlo da bi našao dobro…
Ne brini zbog godina, ali misli u što ih trošiš…
Nikad nismo sami, ako u srcu nosimo ljude.
Usmjeri svoje želje prema gore, da bi tamo i išao…
Svi patimo zbog samoće, a ona nam je potrebna; jer bivati s nekim znači ne biti sa sobom…
Treba se družiti, ali i znati biti sâm…
Umjernost bez Boga, to je kao tijelo bez duše…
Umjetnost je iz pradomovine, vječnosti!
Boga ne treba izmisliti — On je smisao!
Vjerovati čovjeku znači vjerovati sebi.
Voli život, da bi on volio tebe!
Najveći čovjekov neprijatelj je njegov ograničeni kut gledanja…
Bog nam govori u šapatu vjetra i u svim zvucima prirode…
Istina je lijepa, ali je ljepša ljubav!
Sve što se događa oko nas, odraz je našeg stanja svijesti…
Često slijepe pitamo za put.
U ime čega očekujemo da nam put života prolazi samo kroz cvijeće?
Ne pripadaj nikom osim sebi.
Ne bavi se tuđim promašajima da bi našao svoju slobodu…
Požuri se kući, ne osvrći se na one što lutaju.
Tko vjetar sije, oluju žanje. Osvetu treba prepustiti Bogu.
Čovjeku je dužnost stati na svoje noge…
Nitko ne gradi budućnost na tuzi, već na radosti i veselju.
Pravo se pitanje poznaje po tome što te ono nekamo vodi.
Crkve i škole nose najveće odgovornosti, zbog odgovora koje daju…
Bog je svjetlo, izvor, sveobuhvatnost, a mi smo iskre tog praiskonskog sjaja; Njegov odsjaj!
Sve je moguće što čovjek hoće, što može vjerovati.
Ljubav, to je ono što ostaje iza nas. Ona traje u našim djelima!
Koliko je snage u riječi: Volim te!
Istinska sloboda je izgraditi humanost u sebi.
Život je stalni hod prema gore.
Priroda nas sluša u točnom omjeru u kojem smo mi slušali nju…
Ako se nađemo u “gužvi”, pitajmo: Zašto? Što trebam naučiti?
Bog se ne može doživjeti s naših pet osjetila…
Nitko nije dužan nositi tuđi križ; dovoljan mu je njegov…
Kao što voda nađe pukotinu da prodre, tako i ljubav nađe put do srca.
Kroz smiješak bivamo mekši, ispunjeniji, bolji.
Istina se ne može očitovati onom tko je nije dostojan, tko nije spreman da je shvati.
U čijem srcu nema mjesta za ljubav, ima za sve drugo…
Ako vjerujemo u ljubav, ako je u srcu æutimo, ona je naša istina.
Zašto čekati nepogode da bismo djelovali humano?
Želim ići zvjezdanim stazama. Ali moram prije naučiti hodati ovdje…
Onaj tko ne može izgubiti druge, ne može naći sebe.
Kad nam je najteže, polažemo najvažnije ispite života!
Patnje treba zaboraviti, jer su prošlo svršeno vrijeme.
Ljubav je bît i najdublja tajna života.
Traženje Boga je pokret duše za njezinim izvorom.
Što je više šutnje, ako tuge ima, to je više radosti kada sreće ima.
Ne zaboravimo: svi zajedno smo harmonija. Pojedinačno smo samo ton!
Dokle god se ne pitam: Što ja mogu dati svijetu? — umjesto: Što je on dužan dati meni? — ne mogu biti sretan…
Ništa nije zabadava, ali se nebeske vrijednosti ne kupuju za zemaljski novac.
Čovjek u svaki rad ugrađuje sebe…
Život je uzajamnost; ako želimo da nas ljudi cijene, cijenimo mi njih… Ako odvagujemo njihove vrijednosti, bit ćemo odvagivani…
Tko nikad nije volio, nije spoznao sebe, nikad nije bio sretan.
Gledaj oko sebe s ljubavlju, i vidjet ćeš da si jedno sa svime što postoji…
Svrgavanjem carstava i kraljevstava čovjek se izjasnio protiv vladanja čovjeka nad čovjekom.
Voljeti i biti voljen najdublja je sreća svakog bića…
Tko ne zna voljeti i praštati, ne može biti sretan…
Život traži genije za posve običnu svakodnevicu…
Što god se temelji na laži, sámo je sebe osudilo na propast.
Jednostavna je samo istina.
Samo mudri, hrabri i vrijedni zarone u istinu.
Ljubav i istina nisu nametljive.
Istine su uvijek veličanstvene, a laži nisu vrijedne spomena…
Što je istina teža, to je ljepša!
Ljubav nije osjećaj, ona je načelo.
Na svakom putu prva prepreka je strah.
Suze su oganj koji spaljuje pljevu.
U ljudskom društvu uvijek su pravili probleme oni koji mnogo trebaju…
Sadržaj je samo u istini; u laži je praznina…
Osvete postoje, ali blago onome tko može oprostiti…
Oni koji nisu zadovoljni malim darovima života, stalno su nesretni…
Veličanstveno je biti čovjek. Iza ljudi ostaju djela, iza neljudi ruševine…
Život je tiha uzajamnost; zbog toga toliko boli samoća…
Negdje se mržnja mora zaustaviti. Zašto da to ne bude u mojem srcu?
Život je dar; što ga više poklanjaš, više ga imaš, više vrijediš…
Tko voli, može razumjeti i praštati; može mu biti oprošteno…
Oduvijek se istina morala dokazivati.
Sreća je, kao i smisao — tiha, a opstoji kroz vječnost…
Plemeniti plodovi polaganije sazrijevaju…
Ratna su vremena strašna, ali u njima naučimo najviše…
Život je rijeka, razlika je jedino s koje strane mi gledamo.
U ljubavi ne postoje daljine.
Što su nam uži vidici, to su skučenije radosti.
Cvijet bezazleno raste — rođen na smetlištu.
Ako me je otac poslao u najtežu školu, znači da ima povjerenja u mene.
