ROĐENJE B. D. MARIJE – MALA GOSPA
1.Mih 5, 1-4a
Ps 13 (12), 6ab. 6cd
UVOD
O liku, djelu i važnosti Djevice Marije, kroz stoljeća su napisana mnoga djela velikih duhovnih učitelja, umova i teologa. Tako Juliana iz Norwicha u Engleskoj, Boga naziva: «Naša Majka, koja nas ljubi.» To je možda za nas danas nešto novo, na što bismo se tek trebali priučiti.
Međutim, ljudi koji su duboko živjeli svoju vjeru, oduvijek su u Bogu vidjeli ne samo očinske nego i majčinske crte. A Marija, majka-zaštitnica, njima nije samo neki zamišljeni i nedodirljivi simbol, nego stvarnost u koju bismo se trebali ugledati, u njoj ogledajući i po njenom uzoru živeći.
Marija je prvi tabernakul u kojemu se Isus Bogočovjek nastanio. Stoga, da bismo dostojno proslavili Marijin rođendan i otkupiteljsku žrtvu njenoga Sina Isusa, pokajmo se za svoje grijehe i kao djeca Majci, prikažimo joj čisto srce, najljepši dar za Marijin rođendan.
HOMILIJA
«Htio bih biti lijep», glasi naslov jedne knjižice. Ljepota je osobito danas, posvuda tražena i cijenjena. Tko ne bi želio biti lijep? A tko danas ustvari određuje, što je u trendu i lijepo? To su modeli s naslovnih stranica časopisa, pjevačice s TV ekrana, filmske zvijezde s filmskoga platna. Ljepota nam se posvuda nudi, kao umjetna kemijska tvorevina i proizvod. Posvuda sapuni za ljepotu, kreme za ljepotu, maske za lice, ruž za usne, lak za nokte – čitav katalog kozmetike za ljepotu.
Sve se to u reklamama, kojima smo izloženi iz svih medija uzdiže do nebesa: «Hoćeš li biti lijep, onda uzmi..!» «Kupi si ljepotu, za nekoliko maraka!» A može li se ljepota, doista i kupiti? Možda na taj način, možemo pripomoći svojoj izvanjskoj ljepoti kože. Jer u sebi razmišljamo: «Pa zašto ne bismo bili zgodni i lijepi i što je u tome loše?»
Ali je li to sve, što nam ljepota ima reći i pokazati? Što je s ljepotom koja je Božji dar stvaranja i koja odražava Njegovu ljepotu? Ne bi li ona bila prazan celofanski omot, kada joj ne bi odgovarala naša nutarnja ljepota? Vanjska se ljepota može osušiti i proći, krhka je i topi se poput kocke leda, lomljiva je poput porculana. Bolest ili nezgoda, mogu je u trenu vrlo lako narušiti i uništiti.
Ljepota za kojom čeznemo nešto je više, ona dolazi iznutra, a imala ju je upravo B. D. Marija. Nemamo Marijinu sliku nekoga umjetnika, kao niti njenu fotografiju. Ipak ne možemo si Mariju drugačiju predstaviti nego kao lijepu, ljepšu od filmskih zvijezda i kraljica ljepote. Znamo da je Marija morala biti lijepa, jer nam je zapisana anđelova riječ kod naviještanja: «Zdravo, milosti puna». Ta nam riječ kaže više, od bilo koje slike.
Istinska ljepota nije tek nešto izvanjsko, nešto što se može mjeriti ili načiniti. Istinsku ljepotu određuje veličina i snaga Božje ljubavi, koja djeluje u čovjeku i njegovo zajedništvo s Bogom. Želiš li biti lijep, dopusti da u tebi zasvijetli Božje svjetlo i gledaj da u tebi ne bude sjene ili mraka grijeha. Različiti su ljudski i Božji kriteriji i mjerila, kod prosuđivanja naše i tuđe stvarne ljepote. Čovjek gleda i vidi izvanjsku pojavu i sliku, dok Bog gleda i proniče čovječje srce.
Današnje izvješće Matejeva Evanđelja iznosi niz imena, neobičnu simfoniju prošlosti Izabranoga naroda u tri stavka. To je melodija povijesti spasenja u tri tonaliteta. S nabrojenim imenima rodoslovlja u današnjem Evanđelju, tkana je biblijska i svjetska povijest.
Svako je ime na svoj način pripravljalo i nagoviještalo Mariju i njen rođendan, kojega danas proslavljamo. Znamo da je ona rođena u Božjem promislu spasenja, kako bi se od nje rodio Isus Spasitelj. Marija je na zemlji, u povijesti i u svemiru – Vrata nebeska! Kroz njih je Bog k nama stigao, kao jedan od nas i ušao u stvoreni svemir i povijest.
Mariju naviješta prorok Izaija u 7. stoljeću prije Krista, kad govori o znaku Emanuela. »Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!« (Iz 7,14). Starozavjetni prorok Mihej, govoreći o nevolji i slavi doma Davidova, kaže: »Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi« (Mih 5,2).
Drugi vatikanski sabor iz 1962. uči: »S Marijom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od nje uzeo ljudsku narav, da otajstvima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha«.
U Marijinu čast kroz povijest građene su velebne i veličanstvene katedrale. Tako milansku katedralu nazivaju osmim svjetskim čudom. Nad veličanstvenim pročeljem glavnih vrata, stoji urezan latinski natpis: »Mariae nascenti« – Marijinu rođenju ili Maloj Gospi u čast. Marija je neusporedivo ljepši, veličanstveniji i savršeniji hram, koji je remekdjelo Božje svemoći, mudrosti i ljubavi.
U proslavi Marijina rođenja oslikana nam je kao «Milosti Puna» i Spasiteljeva Majka. Kao vjernici svakako je možemo nasljedovati u osluškivanju Božje riječi u svojemu životu, kako bi na taj način obnavljali iskonsku Božju sliku u nama, koja je još od rođenja zacrtana, a grijehom se uvijek iznova narušava i iznakazuje.
Pred našim očima stoji ljudski govoreći, obična nazaretska djevojka, koja je vjerna svojemu izabranju. U tom nam je uzor i zagovornica. Možemo je nasljedovati u njenom jasnom razlikovanju između dobra i zla. Znamo kako je teško u svakidašnjici i događajima, primijetiti stvarnu istinu i razlikovati je od laži. Marija je znala prepoznati istinu, čak i onda kada je bila skrivena i nejasna u njenom životu i događajima.
Marija je znala posvećivati svakodnevne i najjednostavnije životne čine i događaje, svojega djelovanja i ponašanja. Neprestano je rasla u milosti, zahvaljujući Bogu na izabranju i planovima s njom i njenim životom. Razvijala je dobivene talente i darove. Marijinim rođenjem Bog je udario temelje novoj i odgovornoj slobodi, koja je zanimljiva i onima koji Krista ne priznaju. U Marijinoj školi i Isus je kao dječak, učio osnovne okvire slobode u Bogu.
Započela je ili započinje nova školska i vjeronaučna godina. Imamo programe i planove odgoja i obrazovanja naše djece i mladeži koje je potrebno ostvariti. Bilo bi zanimljivo istražiti koliko je u njima prisutna Kristova sloboda koja nas je održala sve do danas, na ovom trusnom i raznim vjetrovima izloženom području.
Škola i njezina odgojno-obrazovna zadaća, njezino rađanje novih naraštaja bitni je čimbenik svakoga društva. Ali ne tako da ju se shvati kao posao za to osposobljene i plaćene ljude, nego samo tako ako ju se shvati kao odgovorna zadaća svih nas: roditelja i nastavnika, učitelja i učenika, medija i estrade, političara i gospodarstvenika, društva i Crkve. Ako kao roditelji, odgojitelji, učitelji, društvo i Crkva ne uspijemo prenijeti i posvjedočiti mladima zdrave temeljne ljudske i kršćanske vrjednote, zdravi razum obogaćen Duhom Svetim, guramo djecu i učenike u provaliju poganstva, egoizma i sebičnosti.
Ostavljamo ih samo na razini naravnoga rođenja, ne omogućujemo im preporođenje, bez kojega je budućnost upitna. Važno je naravno rođenje ali i ono je bez preporođenja u odricanju od zla i prihvaćanja Isusa Krista, samo dobra baza za ostanak u poganstvu, dokidanje kulture i civilizacije.
Za odgovornu i osobnu slobodu nisu dovoljni samo zakoni, zapovijedi, naredbe, odredbe i zabrane. Posljedica takvog pristupa slobodi jesu pretrpani zatvori i umnažanje oblika zarobljenosti kroz ovisnosti. Slobodu se odgaja, pa i zakonima, ali puno više osobnim primjerom. U tom pogledu Marija je učiteljica istinske slobode.
Pozvani smo kao Marija, Boga slaviti, nasljedujući u svakodnevnom životu, molitvi i radu. Pouzdajmo se u Blaženu Gospu i neće nas kroz život i u teškim trenutcima, mimoići njena pomoć i zaštita.
fra Mate Tadić, OFM
