Ljubav ukorava strah, ona svojim posvećenim mislima čini svjetlo u tami. Ljubav traži Kraljevstvo nebesko prije svega, zato joj biva dan mir u srcu. Ljubav se duše nada, onda bdije u molitvi. Ljubav se često nalazi u okovima, često je bolesnik u ranama, u suzama, ali ljubav uz pomoć vjere u Duha Svetoga izranja u ono što voli. Ne može tuga ukrasti radost ljubavi. Jer što Bog stvori to je od vječnosti. Takva sam ljubav, ona zahvalna i vjerna Kristovom Evanđelju. Žao mi Kristove muke, zato sam i sama sva bolna…na meni se nastanile ptice rugalice…a iz mene pjevaju one bijele radosnice, otjerati će prikaze koje bi me robovale. Jednom ću i ja u bezbolu tijela zablistati, jer duša je moja zdrava. Bog je čudesan onima koji ga svim bićem blagoslivljaju i ljubeć proslavljaju. Stalna mi je misao Gospod moj i moje srce kuca za Njega, upućuje me u one divne stvari…Upućuje me da budem nježna, brižna žena i da vjerujem da će me sve moje molitve naći kao ispunjenje Očeve volje. Vidjet ću neizustivo, osjetiti ću nezamislivo. Bol je križa velika nagrada, jer samo pod njim shvatiš da će ti prići oni Kristovi…oni koji vole iskreno. Oni što se izruguju, neka se postide. Jer pasti će okovi moji, mene čekaju mirisne ružarijske haljine, kada strune snagom molitve i ljubavi, snagom kajanja i poniznosti ovo trnje koje me zapetljalo u čahuru od djetinjstva. Leptirica će Božja imati cvjetna krila, trnje predajem humku…Već mirišu na mojoj duši ruže Jeruzalemske, rosa su im moje suze. Sva se vjeri predajem. Blagoslovljen si moj kralju Kriste, ja sluškinja tvoja i princezica sam tvojih dvora. Ukrašavam ih zahvalnošću, molitvom tvojim presvetim ranama… udišem svjetlost ozdraviteljsku u Hramu Duha Svetoga, osmijeh ti darujem Isuse, želim se radovati sa Tobom. Želim sa Tobom plesati u bezbolu, želim to ponajviše jer me Ti pozivaš da se radujem i kad do kosti boli, daruješ mi vizije svete da se iz okova oslobodim. Blagoslovljena moja radosti za sve što mi daruješ ja ti od srca zahvaljujem!
ANA EMANUELA, 27.11.2017.
