Krštenje Gospodinovo

14

Propovijed povodom blagdana Krštenja Gospodinovog

Danas obilježavamo blagdan Krštenja Gospodinovog, kojim se sjećamo dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan, gdje ga je na početku Njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. Pristupanjem činu krštenja zajedno s mnogim drugima, Isus nam je pokazao da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Također, tim činom je, unatoč svojoj uzvišenoj ulozi i duhovnom stupnju koji je daleko iznad nas, „običnih“ ljudi, nedvojbeno pokazao svoju poniznost, ne radeći razliku između sebe i drugih prisutnih na toj lokaciji u tom trenutku, kao i inače.

Krštenje koje je provodio sv. Ivan Krstitelj, a time i krštenje kojem je pristupio i sam Isus, je isključivo bio znak obraćenja. “Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim” (Mk 1,7-11). Riječi su to Ivana Krstitelja kojim je jasno i nedvosmisleno objasnio razliku krštenja koje je provodio on, a koje je imalo isključivo ulogu obraćenja, te krštenja kao sakramenta kršćanske inicijacije, kojim krštenik posredstvom ruke svećenika prima Krista u svoj život i time postaje dionikom Kristove Crkve na Zemlji.

Prilikom Isusovog krštenja, nakon što je izronio iz vode, po današnjem evanđelju, ugledao je otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, nakon čega je glas s nebesa rekao: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Taj događaj s jedne strane opisuje snagu čina krštenja te što ono znači našim životima, a s druge strane nam pokazuje Krista u svoj njegovoj punini te kako svoje živote možemo oplemeniti ako ga slijedimo, ako se s njim sjedinimo ne samo u samom činu sakramentalnog krštenja, nego i u svakodnevnici, živeći naše krštenje, našu pripadnost Kristu što je više moguće.

Živimo li svoje krštenje? Nastojimo li svakodnevno biti kršćani, Kristovi učenici što je više i bolje moguće? Što za nas znači sakrament kršćanske inicijacije? Jesmo li uopće u svakodnevnom životu svjesni dara koji nam je kroz sakrament krštenja dan? I uostalom, znamo li uopće kojeg smo dana kršteni?

Današnji blagdan nas podsjeća na kršćansku inicijaciju, na naše sakramentalno sjedinjenje s Kristom. Iako se možda ne sjećamo samog čina našeg krštenja, pogotovo ako smo tad bili mala djeca, sama činjenica da smo tim sakramentom postali, i jesmo, dio mističnog Tijela Kristovog – Crkve, nam ukazuje na potrebu za našom stalnom potrebom za radom na sebi, za suočavanje s našim slabostima, za gradnjom sebe u bolju osobu. Kao Kristovi učenici po sakramentu krštenja, imamo potrebu slijediti Krista u potpunosti.

Sakramentom krštenja dobili smo jedinstveni dar, čiji značaj spoznajemo tijekom cijelog života. No, na nama je kako ćemo taj dar koristiti. Hoćemo li zaista živjeti svoje krštenje, nastojeći graditi sebe u Kristu, ili ćemo ga zanemariti i lutati duhovnim stranputicama. Izbor je isključivo naš.

Unatoč tome, danas, kad obilježavamo blagdan Krštenja Gospodinovog, unatoč životnim i duhovnim izazovima kroz koje trenutno prolazimo, podsjetimo se da posjedujemo jedinstveni dar koji, ako ga koristimo sukladno našoj božanskoj prirodi, može stvoriti obilne duhovne plodove. Podsjećanjem na sakrament krštenja, primimo opet Krista u svoj život, sjedinimo se s Njim, i svojom odlukom postanimo, i budimo zauvijek, jedno s Kristom i u Kristu.

Amen.

PODIJELI