Križni put Isusa Nazarećanina

167

KRIŽNI PUT ISUSA NAZAREĆANINA

 krizni-put-10

Četrnaest postaja po kojima si hodio

Dokaz su čisti koliko si nas volio,

Koliko nas ljubiš i voliš,

Koliko se za naš život boriš.

Pamtimo sve dobri Isuse.

Svaka ta postaja urezala se u nama vjernicima.

Otkupio si Svijet, otkupio si grijeh ljudskoga roda.

Utkao vjeru i nadu u bolje sutra.

Mati te tužna oplakivala, sada se smije sa tobom.

Nisi više pod ljudskom zlobom,

Sada se družiš sa Bogom.

Blagoslivljaš nas svojom svetom ljubavlju.

Na prvoj postaji osudiše te na smrt,

Ti ne proturječi, samo se prepusti

Božjoj volji.

Koliko ti srce hrabrosti i dobrote ima,

Ti svoju žrtvu i ljubav poklanjaš svima.

Na drugoj postaji daju ti teški križ,

Ti ga snagom duše hrabro nosiš.

Ne žalostiš. Ne sudiš.

Govoriš samo da ne znaju što čine.

O Isuse dobri moj da su bar znali

Što znači tvoje sveto ime!

Treća postaja bješe teška,

Pada ti tijelo umorno.

Dobrota srca pobjeđuje,

Ustaješ mili Gospode.

Na četvrtoj postaji majka te dočekuje,

Suze joj srce poliše,

Za tebe moli anđele

I Boga da prođe patnja ova.

Peta postaja ti drhtiš, težak je pretežak tvoj križ,

Dobri čovjek Šimun u pomoć ti pristiže.

Olakšao ti je dobri moj Kriste.

U šestoj postaji Veronika sluga tvoja

Rubac ti pruža, na njemu

Da se bar na tren osuši tvoj

Presveti znoj, tvoja krv, tvoja bol.

Sedma postaja po drugi put padaš,

Ali snaga Duha Svetoga daje ti da se nadaš.

Ustaješ, Bogu vjeruješ.

Na osmoj postaji sav ranjen si,

Ali imaš snage Jeruzalemske žene tješiti.

Deveta postaja prezamorna je drhtavo tijelo tvoje

klonulo je, po treći put palo je!

Deseta postaja svalače te.

Pripremaju na najgore bolove.

Jedanaesta postaja na križ te stavljaju,

Čavli duboki tvoje ruke i noge ranjavaju.

Krvariš Kriste mili, ali tvoja vjera živi.

Dvanaesta postaja umireš Isuse kako

Bješe rečeno od Boga. Tako se mora.

Zemlja zadrhti, ljudi povjerovaše tko si

Uistinu Kriste;

Spasioc Svijeta, sin Gospodnji

razapet na križu stoji,majka čudo moli.

Nebom se čuju anđeoski zborovi,

grmljavinom sviraju o istini.

Trinaesta postaja skidaju te Kriste mili

Sa teškog križa.

Imaš krunu od trnja na glavi,

A svaki vjernik zna da iznad nje ustvari

aureola svetosti sjaji! Čuvaju te anđeli čuvari.

Uz tebe je majka i svi koji su te voljeli.

Skidaju ti trnovitu krunu, peru te,

povijaju u meke plahte.

Četrnaesta postaja odnose te u grob,

Nisi više zemaljski rob,

Ti si kralj nad kraljevima,

Tajna nebeska si ti sveta ljubav,

koja nakon tri dana oživi.

Uskrsnuo si Gospode,

Slavne su rane tvoje,

Svi te poštivaju i vole.

Slava ti vječna bila,

Zbog tebe sam i ja živa.

Pjevam ti Kriste,

Dušom i srcem grlim te,

Zauvijek u meni tvoja povijest,

Tvoj duh, tvoja ljubav i snaga ostaje.

Vječan si to znam,

Rajska ljubav nema roka trajanja.

Blagoslovili te svi dobri Anđeli,

Cvijećem te rajskim krasili.

Spasio si nas od tame i od vječnog zla,

Ti si tajna u mojoj duši vječno čuvana.

Ti Si Bog Srca Mog I Duše Moje,

Ti Mi Prostireš Put Do Čiste Istine I Slobode;

Volim Te, Neprestalno Klanjam Ti Se.

Pišem Ti, snažno zadrhtim, osjetim te

u svojoj molitvi i pjesmi.

U ovim rukama kao da su krila anđela,

pišu i suze mi brišu.

AUTORICA: Ana Emanuela Šimunić

PODIJELI