U nizu ovogodišnjih korizmenih tribina ponedjeljkom u organizaciji župnog ureda „Sv. Mihovila Arkanđela“ u Tomislavgradu priprave za proslavu Uskrsa, održan je i peti završni susret 7. travnja 2014. u dvorani župnog pastoralnog centra s temom „Korizma – mogućnost promjene“, predavača fra Joze Čirke dominikanca i župnika u Splitu. Dan prije fra Jozo je sa svojim suradnicima, održao mladima u župi duhovnu obnovu. Dobrodošlicu sudionicima tribine napose predavaču fra Jozi poželio je župni vikar fra Josip Mioč, koji je u nekoliko napomena predstavio Red propovjednika dominikanaca s njihovim posebnostima i sličnostima s franjevcima. Ovaj susret su kao i prijašnje svojom pjesmom popratili, članovima zbora područne crkve u Stipanićima uz gitarsku pratnju Ankice Leutar.

 

Duhovnu žeđ utažiti u Bogu

U svom predavanju fra Jozo se zapitao kakvu mi vodu pijemo i čime sve utažujemo svoju tjelesnu i duhovnu žeđ? U traženju potrebnih odgovora poslužio se biblijskom novozavjetnom zgodom, kod susreta Isusa i žene Samarijanke na Jakovljevu zdencu (Usp. Iv 4, 5-42). Svatko i od nas poput žene Samarijanke duhovno žeđa, kako se to događa i na tjelesni način. U sebi nerijetko kao ljudi i kršćani osjećamo duhovnu prazninu, dok i sam Isus govori o duhovnoj žeđi i nutarnjem nemiru. Predavač je naveo biblijska mjesta gdje se spominje čovjekova žeđ za vodom i za Bogom. Naveo je i neke misli poznatih duhovnih pisaca, poput sv. Augustina da je „nemirno srce naše dok se ne smiri u tebi – o Bože.“

Rečeno je kako pokušavamo utažiti duhovnu žeđ svoga srca, zamjenskim sredstvima. Nerijetko se nešto materijalno stavlja, kao zamjena za Boga. Jer često je nekome lakše dati materijalno piće ili novac za materijalnu potrepštinu, ali mnogi traže da utaže duhovnu žeđ. Materijalne stvari ostavljaju nas praznima, nakon što ih priskrbimo za tjelesne potrebe i ne utažuju duhovnu žeđ. Našu duhovnu prazninu ne mogu ispuniti materijalne stvari, dok je Samarijanka materijalno i duhovno žedna.

Predavač je na zanimljivo-poučan način ustvrdio da žena nije utažila svoju žeđ u prijašnjih pet veza s muškarcima, što nije uspjela niti sa šestim u kojoj se trenutno nalazila. Isus je sedmi koji konačno utažuje ženinu duhovnu žeđ i daje životni smisao. U predavanju je izneseno da je Isus bio prvi čovjek, kojega je Samarijanka upoznala a da je nije prezreo i odbacio. Doneseni brojevi imaju svoju simboliku i značenje, koju poznaje Biblija. Broj šest je kao nedostatak i simbol nesavršenosti, dok je sedam simbol punine i savršenosti. Ovo je najduži razgovor koji donose evanđelisti, što je potvrda da je Isus izlazio iz tadašnjih zakonsko-običajnih propisa i okvira.

 

Osobni susret s Kristom mijenja naš život

Sudionici susreta upoznati su s Isusovim ciljevima, koji su se očitovali da je ljude pozivao, poučavao, razjašnjavao i rasvjetljavao. Predavač se upitao vjerujemo li jer su nam drugi govorili o Isusu ili sami to spoznajemo i doživljavamo? Naš osobni susret s Kristom mijenja život, što se dogodilo upravo kod Samarijanke. Prisutni su dobili poslanje da poput žene, drugima trebaju naviještati Radosnu vijest svog vlastitog susreta s Isusom. S tim ciljem fra Jozo je donio nekoliko vjerodostojnih primjera, obraćenja ljudi koji su se susreli s vlastitom bolešću i patnjom.

Navedeno je nekoliko novozavjetnih susreta s Isusom, koji su promijenili ljudske živote, poput: Zakeja, Jaira i njegove kćeri kod kojih se traži osobna vjera i povjerenje u Krista. Sam Isus govori da se ne boje oni s kojim se susretao, nego da imaju vjere. Jer će nam kako u ono vrijeme, tako i danas „Otac nebeski dati snage u nošenju križa i snage u hodu naprijed“.

 

Vjerovati i ići naprijed

Prisutni su dobili i savjet da u poteškoćama s kojima se susretnu, znaju s vjerom i povjerenjem kleknuti pred Boga, te će sigurno doživjeti nutarnji mir, ozdravljenje i prosvjetljenje. Jer „Bog zna u koje će vrijeme i na koji način, uslišati naše molitve. A naše je da vjerujemo i idemo naprijed!“ To su potvrdili i pjevači milozvučno kličući: „Bog je moj Spasitelj, dovijeka hvalit ću ga…“

Prisutni su imali prigodu postaviti pitanje i izreći osvrt na predavanje. Tako je Jozo Ćavar citirajući hrvatskog pjesnika Maka Dizdara, ustvrdio da se kad-tad želimo vratiti svom izvoru kojega imamo u Bogu. Jer po predavačevim zaključnim riječima: „Upravo je korizma vrijeme da Bog uđe u naš život. Nakon osobnog susreta s Bogom ne možemo ostati ravnodušni, nego tu radost želimo podijeliti s drugima na što smo i pozvani!“

Na samom kraju u ime župnoga ureda fra Josip Mioč je zahvalio svim sudionicima susretà, pjevačima iz područne crkve u Stipanićima, napose predavačima ovogodišnjih korizmenih tribina čime su svi obogaćeni u hodu prema proslavi Uskrsa.

 

fra Mate Tadić

 

 

 

 

 

 

PODIJELI