Kada bi jutro
Svanulo bez tebe,
Ja nebi imao
Sebe za sebe.
Kada bi Svjetlo
Ugasila tama,
I ja bi u njemu
Uvenula sama.
Kada bi kišu
Zamjenile suze,
Plako bi vječno
Što te vrime uze.
Kad bi se zvjezde
Ugasile u tami,
I mi bi se u njoj
Ugasili sami.
Kada bi Dugu
Ukrali oblaci,
Sa njom bi nestali
I svi junaci.
Ali još jutra
Sviću zate,
I na Nebu
Zvjezde plamte.
Kišu još nisu
Zamjenile suze,
I vrime mi te
Još baš ne uze.
Dok Duga sa Neba
Pozdravlja sviju,
Tamni se oblaci
Za gorama kriju.
I Svjetlo Sunca
Još sa Neba sije,
Dok se grle
Naše Duše dvije!
15.01.2018. Brat Bojan.
