Daruj nam mir, Gospodine!
Što je mir?
Je li to možda mir u svijetu?
Je l’ to mir u obitelji?
Svatko se od nas treba zapitati i priupitati, što je mir?
Dugo sam lutala sve dok nisam spoznala da mir u stvari nije nešto apstraktno nego nešto što je tu…negdje u meni…u mom srcu!
Otvorila sam Isusu svoje srce i On me dotaknuo! Ne prestajem plakati, spoznala sam da je On bio tu uvijek za mene, samo ga nisam primjećivala! Koliko mi otvorimo svoje srce Njemu, toliko ćemo i primiti. U svakom čovjeku postoje nekakve zapreke, barijere i dok sâm čovjek ne spozna sebe i ne uvidi svoje greške, ne može rasti već će padati sve dublje i dublje.
Tek kada priznamo svoje greške, propuste i loše navike, odnosno kad mu otvorimo svoju dušu, On će nas liječiti. Bez prave i iz srca iskrene ispovijedi On nas ne može liječiti. Većina smatra kako nema grijeha ili kako im nije potrebna ispovijed, ali koliko puta samo u mislima sagriješimo, pitam se!
Gospodin čuje sve naše misli. Moramo spoznati da je On uvijek prisutan – i dok plačemo i dok se smijemo. Sama spoznaja da Njemu prepuštamo sve, korak je prema Njemu, jer Gospodin najbolje zna što nam treba. Većinom samo tražimo od Gospodina, ali vrijeme je da i mi Njemu nešto damo.
Sam čin molitve za potrebite je velika milost od Gospodina, vrijeme je da shvatimo da nam je Gospodin dao sve i da počnemo zahvaljivati za krov nad glavom, za posao koji radimo i za obitelj.
Misli mi odlutaju često na čovjeka koji po kontejneru kopa i traži ostatke hrane, beskućnika bez krova nad glavom, životinje koja luta gradom bez hrane i vode. U tom trenutku u stvari shvatim kako imam sve. Postajem Mu zahvalna za svaku kap vode, za kruh naš svagdašnji. Gledajući na svoju obitelj shvatila sam kako je to ustvari najveći blagoslov kojeg mi je Gospodin dao!
Sigurna sam to je MIR, BLAGOSTANJE i OBITELJ!
Andrea Tieško
