Još se sićam prošle zime
I njezina bilog sniga,
Dok sa Neba Sunce grije
I tu vatru s Neba riga.

Da se ipak ne zaboravi
Slika prošle naše zime,
Bilog sniga što je pao
I to njegovo ladno ime.

Bilo ga je ljudi dosta
I za izvoz bi ga ljudi,
Dok danas mi nedostaje
Jer već Sunce žegu nudi.

Božiji Zvizdan upekao
Već nas prži a i grije,
Bar da noću se oladi
Kad za brdo on se skrije.

Žalimo se kad je zima
I kad sniga pripuno je,
A kad dođe žega litna
Poželi ga srce moje.

I dok vani Sunce žeže
Upeklo je ko sri lita,
Ne može se ni da jede
Ispod sača vruća pita.

Na sladoled sad navalih
I na ladnu lubenicu,
Da oladim tilo svoje
I usijanu baš stražnicu.

Pa kroz prozor dok ja gledam
Sve misleći na tu zimu,
Dok u kući i u stanu
Uključismo na ladno klimu.

I tako se sitih zime
Što je bla kod nas ljudi,
Al me Sunce s Neba plava
Iz te mašte baš probudi!

03.06.2018. Brat Bojan.

PODIJELI