Ja sam kruh života koji siđoh s neba.

534

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

XIX. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 12. 8. 2018.

 

DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA: 1Kr 19,4-8; Ps 34,2-9; Ef 4,30 – 5,2; Iv 6,41-51

 

Prvo čitanje: 1Kr 19, 4-8

Okrijepljen tom hranom, išao je sve do gore Božje.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

 

U one dane: Ode Ilija dan hoda u pustinju. Stigavši onamo sjede pod jednu žuku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa ondje. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio pa opet legao. Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. I okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 34, 2-9

Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

 

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

 

Drugo čitanje: Ef 4, 30–5, 2

Hodite u ljubavi kao i Krist.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

 

Braćo: Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.

Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Iv 6, 41-51

Ja sam kruh života koji siđoh s neba.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«

Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Kako bi mogli živjeti, moramo svakodnevno uzimati hranu. Na žalost, mnogima se život sveo na jedinu brigu što će jesti i što će piti. Zbog pogrešne raspodjele hrane koja rađa na ovom planetu, mnogi umiru od gladi, jer hrane nemaju dovoljno.

Imam prijatelja koji je kao misionar (a bio je zubar) radio u Bangladešu. Bangladeš je zemlja s preko tisuću stanovnika na jedan kvadratni kilometar. Na takvom prostoru je teško organizirati život gdje trebate zemlju za kuće gdje će te stanovati, za njive gdje će te proizvodit hranu, a k tome u pojedinim dijelovima godine veliki dio površine pokrije voda u poplavama. S druge pak strane, statistike pokazuju da Amerikanci potroše toliko više kalorija da bi bez problema mogli prehraniti cijeli Bangladeš. S jedne strane, u jednom kraju svijeta gladuju, a s druge strane svijeta razmišljaju o dijeti. Kada nekog u Bangladešu upitate što mu je najveća želja, njegov odgovor uglavnom bude „Najesti se do sita.“

Briga o hrani može biti ponekad vrlo intenzivna. Bog zna da nam je hrana potrebna te se brine o nama i blagoslivlja naše njive, i stada kako bi imali dovoljno hrane da ne oskudijevamo.

 

 

Homilija

 

Kada je izraelski narod izašao iz egipatskog ropstva, Bog im je davao hranu u pustinji gdje nema nikakvih uvjeta da bi se bilo što moglo naći ili proizvoditi. Svako jutro padala je s neba hrana koju su oni nazvali manom.

Interesantan je način na koji su Izraelci skupljali manu – kruh sa neba za jelo. Svatko je morao vrlo rano, prije zore, izaći i skupiti si hrane koliko mu je trebalo. Nije mogao to skupiti za drugoga, jer očito mu nisu dozvoljavale mogućnosti. U određeno vrijeme, rosa se povlačila, i jedino tada mogla se kupiti mana, i to do izlaska sunca, jer bi se mana tada otapala. Nije se ništa moglo ostaviti za drugi dan. Čak što više skupljena mana – Božja hrana namijenjena za ovaj dan, drugi dan bi smradila i bila puna crvi.

Mana, kako su izraelci zvali hranu s neba, bila je hrana koja je u potpunosti zadovoljila njihove potrebe za hranom. Ona je sadržavala sve potrebne elemente da bi ljudi koji su ju konzumirali mogli biti zdravi i da riješe svu potrebu za hranom.

Izraelci su bili ponosni na hranu s neba koju su konzumirali u pustinji. Čak što više, Bog im je time htio nešto poručiti, i naučiti ih nešto važnije i uzvišenije. On je rekao Mojsiju da skupe mane u jedan ćup i da to stoji kraj kovčega Saveza u Svetištu. Židovi su često u svojim pričama spominjali to fantastično iskustvo koje su imali u svojoj povijesti i zbog toga su se ponosili smatrajući se nešto posebnima jer su jeli kruh s neba.

Međutim, Bog im želi dati širu poruku. Ono što je značajno je da jedući manu, taj kruh s neba, njihovi su preci pomrli u pustinji. Očito taj kruh, bez obzira koliko on bio s neba nije bio dovoljan da bi izraelci vječno živjeli. Cijeli taj postupak, rano ustajanje, skupljanje mane, konzumiranje hrane s neba, trebao je biti slika nečeg većeg i značajnijeg. Isus je za vrijeme svog boravka na ovoj zemlji to objasnio: Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Slika jedenja mane u pustinji, trebala je biti slika našeg duhovnog hranjenja s Kristom. Pored toga što na Euharastiji blagujemo Kristovo tijelo, moramo razmišljati i o duhovnoj komponenti našeg života. Na koji način možemo doći Kristu da nas On hrani. Biblija kaže da je Njegova Riječ kruh života. To znači da kroz molitvu i čitanjem Njegove riječi, mi se duhovno hranimo. Slika hranjenja Izraelaca u pustinji s manom je slika kako bi i mi trebali to raditi. Oni su svakog dana u rano jutro izlazili i sabirali manu – kruh koji im je život značio.

Slično je iskustvo i s molitvom. Ukoliko molitva nije prvo vrijeme dana koje poklanjamo našem zajedništvu s Bogom, u drugom vremenu ono najvjerojatnije neće ni biti. Ako i bude, bit će to sve osim molitve.

Ne znam kako kod vas, ali kod mene je tako. Ukoliko nisam prve trenutke dana, nakon ustajanja upotrijebio za proučavanje i molitvu,  drugi trenuci bili su ometani svim i svačim. Pa čak kada bi i riješio da ipak uzmem vrijeme, bilo bi to vrijeme koje je bilo isprekidano sa pozivima telefona, sa pozivima i posjetima određenih ljudi, i  Božja riječ izgubila bi na svojoj snazi. Otopila bi se. Ma koliko puno ili dugo se molio tog dana, drugog dana trebao sam to činiti opet. Kao Izraelci u pustinji, svaka osoba bez izuzetka, rano u jutro, svakog dana. To mora postati princip molitve, svaka osoba bez izuzetka, rano u jutro, svakog dana. Inače najčešće ukoliko se ne bi držali tog principa, duhovno ćemo gladovati.

Ako osjećamo glad, to je još uvijek znak da smo duhovno živi, međutim ukoliko ne osjećamo glad za Bogom i Njegovom riječju, tada možemo biti u jednom od tri stanja. Možemo biti duhovno siti. Ako smo siti, tada ćemo vrlo brzo osjetit glad za Božjom riječju.

Drugo moguće stanje je da smo zbog ne hranjenja duhovnom hranom, u duhovnoj komi. To znači da smo još uvijek duhovno živi, ali ne osjećamo nikakvu potrebu za hranom. Ustvari, tada smo duhovno nekorisni. Treće stanje u kojem možemo biti je da smo duhovno mrtvi.  I jedno i drugo stanje, bilo da smo u duhovnoj komi ili smo duhovno mrtvi, može riješiti Bog. On nas može vratiti nazad svojom Božanskom silom.

Molitva je temelj našeg duhovnog života. Molitvom otvaramo riznice neba, a Sveti Duh je taj koji nas upotrebljava u kako našem spašavanju, tako i u spašavanju naših bližnjih. To su dobro naučili Isusovi učenici. Kada su naučili moliti, Sveti Duh ih je mogao upotrijebiti u svom djelu. Sv. Petar, Isusov učenik, sada apostol, izlazi i drži propovijed. Nakon toga za Krista se odlučuje 3 000 ljudi. Kakva karizmatična propovijed. A dali je uistinu takva bila. Duh Sveti je to učinio. Sv. Petar i Ivan jednom prigodom idu u hram, i ozdravljaju jednog hromog čovjeka. Nije ih Isus učio kako se to radi. Naučio ih je kako se moli. Sv. Petar je u život pozvao Tabitu, koja je umrla. Apostoli su činili velika čudesa. Sva ta čuda koja su činili bila su rezultat samo toga što su od Isusa naučili moliti.

Mi danas imamo istu prigodu. Bog nam nudi izvanredan uspjeh, nudi nam karizmu kakvu ni jedan najškolovaniji govornik nije imao, nudi nam da budemo čudotvorci, samo to opet ne možemo biti mi. To može biti Sveti Duh. Da bi Sveti Duh to mogao činiti preko nas, tada postoji jedan jedini uvjet. Naučimo moliti. Za početak uzmimo Izraelov primjer, svaka osoba, svako jutro, svakog dana. Vjerujem da će to biti naše veliko iskustvo s Bogom, jer molitva je temelj našeg duhovnog života. Sve drugo su samo posljedice molitve.

Kristovo obećanje je vrlo aktualno. Srećući se sa smrću i svim životnim nedaćama priželjkujemo Isusov dolazak i molimo da On ponovo dođe da nas uzme u svoje Kraljevstvo slave. Međutim, Isus nas poziva i obećava da vjerom jedemo Njegovo tijelo i pijemo Njegovu krv.

Kada su ljudi gladni, tada uzimaju sve što im sliči na hranu. Ne gleda se na kvalitetu hrane niti na hranjivost. Bitno je da je hrana. Za vrijeme rata u Sarajevu, moj mi je prijatelj pričao kako je konzumirao margarin koji je bio pljesniv i davno mu je istekao rok. Konzumiranjem takve hrane vrlo lako se možeš otrovati i narušiti zdravlje.

U duhovnom smislu je slična situacija. Kada pogledate kioske, knjižare, otvorite internet ili pogledate televiziju, tamo se sve nudi osim prave duhovne hrane. Vrlo je malo one istinske zdrave duhovne hrane. A ljudi? oni sve gutaju. Očito je duhovna glad danas u svijetu velika.

Ponekad zbog dugotrajnog konzumiranja loše hrane, toliko na nju naviknemo da nam zdrava hrana postaje bljutava i neukusna. Čitao sam kako su prije sedamdeset i više godina rudarima koji su radili u rudnicima u planinama Kine dovozili rižu u bačvama. Tu bi rižu vozili rijekom u čamcima gdje bi ljudi vukli čamac s jedne i druge strane obale. Transport te hrane je trajao toliko dugo da bi riža koju bi konačno dovezli u tim bačvama uskisla. Rudarima nije ništa drugo preostalo već da konzumiraju takvu uskislu rižu. Međutim, kasnije su se komunikacijske prilike promijenile. Do tih rudnika dovozila se je suha i zdrava riža. Rudarima je jednostavno takva riža bila neukusna i da bi ju mogli jesti, ostavljali su ju da uskisne.

I nama se može dogoditi da previše dugo konzumiramo lošu i nezdravu duhovnu hranu. Više kao da gotovo nismo u stanju ni razlikovati što je dobro a što nije. Kod jednog mog prijatelja sam primijetio da često kupuje hranu sumnjive kvalitete, hranu kojoj je istekao rok trajanja. Kada sam ga upitao zbog čega to radi, odgovorio je da je zdrava hrana jako skupa, a on za to nema novca. Da, točno je to. Zdrava hrana je jako skupa.

I u duhovnom smislu, Zdrava duhovna hrana je jako skupa. Ako bi ju morali platiti, za nas bi to bilo nedostižno. Ipak postoji rješenje. Sam Bog se za njega pobrinuo. Preko evanđeliste Starog Zavjeta, proroka Izaije, Bog je uputio poruku: “O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Izaija 55,1. Nije li ova poruka malo čudna. Zašto Bog zove da kupujemo bez novca. Nije li mogao reći da dođemo i dobit ćemo besplatno. Mogao je, ali Bog želi naglasiti kako je to što nam On želi dati potpuno besplatno, ustvari vrlo skupo. Kao i Izraelci, mi cijenimo onu hranu koja nam omogućava ovaj zemaljski život, a Krist je samog sebe dao da nam omogući vječni život. Jesmo li svjesni te ponude milosti. Izraelci Isusovog doba ju nisu bili svjesni i odbacili su Ga. A Krist? On, Bog, postao je čovjekom, živio na ovoj zemlji, umro za nas kako bi otkupio nas od grijeha u koji smo upali, On nam se nudi kao najkvalitetnija duhovna hrana koja nema alternative: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao… kaže Isus. On je Kruh koji moramo jesti želimo li duhovno živjeti i jednom prijeći iz smrti u Život.

Najkvalitetniju duhovnu hranu, možemo dobiti besplatno kao dar. Englezi imaju jednu uzrečicu koja kaže: “nema besplatnog ručka.” To je točna izjava. I duhovna hrana koju nam Bog nudi je izuzetno skupa. Plaćena je životom Božjeg Sina. Upravo Božji Sin nam se daruje kao najveći dar s Neba. Jesmo li svjesni te ogromne Božje milosti.

Sveti Pavao je pisao: Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. 1.Kor. 6,19. Kao što hrana koju jedemo postaje dio našeg tijela, Isus Krist bi želio biti dio našeg duhovnog bića. On bi želio da se sjedinimo upravo takvom vezom. Svojim duhom On želi živjeti u nama, ali ne kao neki posebni entitet, već kao nešto jedinstveno. Duh u čovjeku je ustvari njegov život. Ako je Duh Božji u našem tijelu, tada duhovno živimo. U takvim okolnostima ljudi koji nas gledaju u nama će vidjeti Isusa.

Danas mnogi kršćani koji su razjedinjeni kojekakvim vlastitim zajednicama često vole raspravljati o prepoznatljivosti njihove zajednice. Mnogi naglašavaju određene vjerske forme i ponose se što su baš time prepoznatljivi. Međutim, Još je drevni prorok Zaharija opisivao ono po čemu netko tko pripada Bogu treba biti prepoznatljiv. On kaže: Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: `Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.` Zah. 8,23. Tek kada u našem životu bude Krist prepoznatljiv, ljudi će nas slijediti kao što su slijedili i Krista. Krist mora biti „Brend“ našeg života, naše vjere, i naše zajednice. Ukoliko nije tada očito duhovno gladujemo.

Na kraju bi se vratio na sam početak povijesti našeg planeta. Adam i Eva su u Edenskom vrtu jeli plod s drveta spoznaje dobra i zla. Jedenjem tog ploda, oni su ustvari potpisali savez sa neprijateljem čovječanstva – sa Sotonom. Točno je da su bili prevareni. Sada Isus želi dati nam priliku i to svakom pojedincu da raskinemo savez sa Grijehom i sklopimo savez s Njime. To opet možemo činiti jedenjem, ali ovog puta Njegovog tijela i pijenjem Njegove krvi. Njegova riječ je hrana koju trebamo konzumirati svakodnevno želimo li živjeti naš duhovni život.

Isus nam nudi još jednu ponudu milosti. Ovisi o našem izboru. Sv. Ivan apostol je prenio tu Isusovu poruku: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkr. 3,20.  Isus želi ući u naše srce. On još uvijek kuca sa željom da mu otvorimo. Možemo li pored buke koju ovaj život stvara utišati se kako bi čuli tihi i tanki glas Svetog Duha koji kuca na naše srce. Isus s nama želi večerati. On nam želi odati čast svemirskih razmjera. Jesmo li svjesni te ogromne Božje milosti. Sve što trebamo, otvorimo svoje srce Isusu da bi On ušao u Njega i bio njegov stanovnik. Na kraju to je jedini način da se obranimo od iskušenja i grijeha koji nas svakodnevno pritišću.

Kada su jednu petogodišnju djevojčicu upitali, kako bi se ona borila protiv iskušenja koja joj Sotona nameće, ona je odgovorila: „U svoje srce sam pustila Isusa. Kada Sotona pokuca na vrata mog srca, tada pošaljem Isusa da ih On otvori. Kada Sotona vidi Isusa on tada pobjegne glavom bez obzira.“  Ovo je jedino rješenje našeg duhovnog života.

Krist nam se nudi kao najveći dar, kao hrana od koje nećemo nikada ogladnjeti. Prepoznajmo tu ogromnu ponudu milosti kako bi mogli vječno živjeti s Kristom.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

 

Zvonko Presečan

Kristijan Duvel Mag. Theol.

 

PODIJELI