Pred svaki veliki crkveni blagdan ili tijekom neke žrtve koju predajemo Gospodinu na slavu kao da se iznova vraćamo Isusovu boravku u pustinji, gdje se Isus oči u oči susreće s ‘ocem laži’, kako ga je sam nazvao. Napasnik želi iskoristiti Isusovu tjelesnu slabost nakon dugog posta, pa mu prilazi kroz tri napasne ponude – kamen pretvoriti u kruh i utažiti si glad, pokloniti se pred zavodnikom i biti nagrađen vlašću i slavom svijeta i, naposljetku, baciti se s hrama i iskušati Božju brigu za njega. U svim napastima nečastivi Isusu prilazi iskušavajući i niječući njegovo božansko dostojanstvo. Uvijek polazi s tvrdnjom: ‘Ako si Sin Božji’. On ne priznaje Božju moć. Želi da i sam Isus sebe dovede u pitanje. Ali to se ne događa.
Tijekom vremena provedenog u pustinji Isus je snažno povezan s Ocem. Uostalom, s Njime se četrdeset dana susretao oči u oči i iz te velike bliskosti s Ocem Isus crpi snagu oduprijeti se zlu i Zlome. Pouka je to i za nas u kušnjama i napastima. Jedino velika bliskost s Bogom pruža svakome od nas snagu da možemo nadvladati zlobne napade ‘oca laži’ od kojih nismo izuzeti, no nismo pred njima nemoćni. Nerijetko se osjećamo kao u pustinji, prepušteni samima sebi i svakovrsnim napadima koji nas žele strovaliti i život nam učiniti paklom. Ali pustinja može biti idealna prilika za razgovor s Bogom u četiri oka.
Snagu za suprotstavljanje izazovima zla i sâm Isus „crpi“ iz blizine s Bogom. Zlobni utjecaji zla tako često ‘kucaju’ i na naša vrata htijući nas baciti na koljena, strovaliti u malodušje i grijeh i konačno udaljiti od Boga. Jedini način kako se tome oduprijeti jest ovaj, Isusov način, bliskost s Bogom, razgovor s Njime, molitva i meditacija.
Izložimo li se suncu, može naići tmurni oblak koji ipak nije u stanju zauvijek izbrisati sunčevu toplinu. Kad se vjernik okrene Bogu, redovito moleći i trudeći se živjeti po riječi Božjoj, u sebi prikuplja snagu koja se ne iscrpljuje pred napadima nikakvoga zla. Isus đavla susreće u pustinji, nakon dugoga posta, iscrpljen i klonuo. Tako i nas zlo napada i izaziva kad smo tjelesno i duhovno malaksali, kad smo iscrpljeni i malodušni, kad nam sve snage klonu. Zli lukavo želi iskoristiti naše slabosti kako bi nama manipulirao.
Što učiniti u trenucima slabosti kad smo toliko nemoćni da mislimo kako nemamo načina suprotstaviti se zlu? Isus nam daje jasan primjer. On se poziva na Oca, na Boga. Bog je čista ljubav i jači je od svega negativnoga. U pustinji svoga života možemo izgubiti sve, samo ne Boga, jer je On tu vrlo često najrječitiji. Isus je svjestan te Božje blizine unatoč iscrpljenosti i izazovnosti zla. Ne otići predaleko, ne izgubiti Božju blizinu, za nas je također ključno u borbi s izazovima kojima nas nečastivi lukavo napastuje. Mnogi koji su doživjeli teška iskušenja, proživjeli napast pustinjske osamljenosti, dokle god su vjerovali Bogu, izašli su iz tih teških okolnosti kao pobjednici.
Još je nešto vrlo važno. Zli čak samog Isusa želi dovesti u pitanje govoreći mu ‘ako si Sin Božji’. To je njegova zavodnička taktika jer želi omalovažiti, obezvrijediti i obeshrabriti čovjeka i tako ga dovesti u stanje sumnje u samog sebe i u Boga. Samo s takvima zlo, pa kroza nj i ljudska zloća može manipulirati. Čovjek svjestan svoga dostojanstva, veličine i sigurnosti djeteta Božjega, čvrsto stoji na nogama. Malodušnost i očaj u trenucima našeg života mogu biti ‘plodno tlo’ za podlijeganje zlobnom utjecaju zla. Stoga prije svake borbe, prvo se moramo boriti i izboriti protiv malodušja, očaja i obeshrabrenosti. Nismo sami, Bog nam je bliži nego smo bliski samima sebi. Samo i jedno vjera u Trojednog Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga, izdiže nas iz takvih očajavajućih stanja. Pravi i istinski vjernik uvijek će pronaći načina kako se izdići iz negativnih misli, osjećaja i okolnosti znajući da kroz život ne korača sam i da mu je konačni cilj neupitan, a to je zajedništvo s Bogom koji je ljubav. Izdižući se iz obeshrabrujućih osjećaja i misli, svjesno negirajući sve ono loše što nas je snašlo, čvrsto stajući na noge oslonjeni vjerom u Boga dobivamo snagu boriti se protiv svakoga zla bez obzira kako veliko ono bilo.
Čovjek nikada nije nemoćan pred utjecajem zla. Svi smo mi spašena smo bića. Na to nas podsjeća i Isus na križu koji svojom žrtvom pobjeđuje svako zlo. Zlo nema i ne smije imati posljednju riječ, pokušava se lukavim načinima uvući u naš život, ali, ne dopustimo li mu to sami, ne može nas svladati i nama manipulirati. Stoga nam valja što češće, ali iskreno, iz dubine duše moliti: ‘Isuse, svojom predragocjenom krvlju koju si za mene na križu prolio, zaštiti me od svakoga zla.’ Snaga Isusove svete Krvi snažnija je od svih negativnosti, od svakog zla koje često stavi na sebe i masku najboljeg prijatelja, a nas u naoko bezizlazne situacije. Takav vapaj i takva molitva najsnažnija je zaštita, jer s Isusom se pobjeđuje i nadvladava svako zlo. Isus uvijek, budite toga svjesni, uvijek ima posljednju riječ. Pred njom sotona nema snagu. Isus kojemu ćemo dati više prostora u životu, molitva kojom ćemo s Njime njegovati odnos, osposobljava nas u borbama s ‘ocem laži’. Samo je Isus jači od njega. A i mi, dok smo na Isusovoj strani, na sunčanoj i radosnoj strani našeg života.
Franjo Damir K.
