Isus moj prijatelj

844

Dođi prijatelju, evo me u tišini svoja četiri zida, nemam nikoga ovdje. Dođi, podruži se malo samnom. Dođi Isuse moj, imam ti nešto za reći, moram ti se i požaliti malo. Zato Tebe zovem jer ti je do mene stalo. Isuse moj mili predragi. Spasenje moje, pozdravljam Presvete rane Tvoje. Ti, prijatelju iskreni najbolje znaš kako je to biti sam, napušten, u suzama i znoju. Kako je to kada misliš da nikoga nemaš, da su te napustili svi, kada se bojiš sutrašnjega dana koji će osvanuti….znam da me Ti možeš razumjeti, zato Ti se i obraćam. Ne u veselju i radosti, već u tuzi i žalosti. Htio bih Ti reći da, unatoč svemu, ja Te volim i kada griješim i kada se molim…ja Te Isuse moj volim. Čudna je to ljubav, zar ne? No Ti si mi tu ljubav uzvratio i prije negoli sam ja ovaj svijet ugledao. Razmišljam i divim Ti se, zaista nisam sreo iskrenijeg i vjernijeg prijatelja osim Tebe. Pa svoj život si za mene dao i na tome nisi stao. I dalje si tu, za mene moliš Oca na nebu. Raduješ se mojoj sreći, a Tvoj križ je od moga i teži i veći. Dobri Otac je Tebi dao samo jednoga Šimuna Cirenca da ti pomogne nositi Tvoj križ…samo jednoga. A meni ih je, na mome putu dao stotine, svakoga dana mi šalje nove koji će mi pomagati u nošenju moga križa. A Ti si sretan, Ti se raduješ tome…. o moj Isuse, o Ti sve moje. Vjerujem Ti, predajem Ti se, znam da mi Ti želiš sve najbolje, a ja i dalje sam u strahu, nepovjerenju….ja znam da ćeš mi dati kada dođe vrijeme, no ipak Te požurujem, nemam strpljenja. Ne želim da mi križ bude lakši, želim samo jača ramena. Zar sam farizej, Isuse? Zar imam pravo obratiti se Tebi tako poniznom i čistom, ja, ovako malen i nedostojan pred Tvojim Križem, ovako navezan na sve ovozemaljsko. Želim biti ponizan i čist, slobodan od svega što ovaj grešan svijet nudi, ali kako? Kako je Tebi to uspijevalo, molim te pokaži mi, nauči me. Zar bih Ti se obraćao da ne vjerujem u tvoju raspetu ljubav? Pa Ti čuda činiš u srcima onih koji Te ljube… Ti si nevjerovatan, jednom kada čovjek Tvoju ljubav osjeti i kroz trnje i vatru je spreman ići, ništa više ne boli i nije teško…. Tvoju muku kada razmatram onda se svoje muke posramim jer je ništa u usporedbi s mukom koju si Ti pretrpio. No kako, kako je Tebi to uspjelo? Zašto ja ne mogu pretrpiti niti jedan udarac Tebi na slavu, zašto ne mogu na sebe primiti niti jedan maleni trn s Tvoje presvete krune? Vidiš koliko sam slab, vidiš koliko mi je teško boriti se. Molim Te da budeš uz mene, nemoj otići. Kada se ja krenem od tebe udaljavati kreni zamnom, vuci me nazad k Sebi. Molim Te za blagoslov mojih najmilijih, onih s kojima sam svakodnevno okružen, svih onih koji su se preporučili u moje molitve i kojima sam ja obećao moliti za njih. Sve ih stavljam u Presvete Rane Tvoje, o moj Isuse, o sve moje. Da ne bude da samo kukam i nesto trazim, želim Ti i zahvaliti. – Hvala Ti na svemu što si mi do sada darovao, hvala Ti na divnim ljudima koje si mi poslao, hvala Ti što si me iz mrtvih vratio, mojim roditeljima snage i strpljenja za mene dao. Hvala Ti Isuse, slavim Te Isuse, klanjam Ti se… Ima još toliko toga što bih mogao Ti reći i tražiti Te. Ali Ti to sve već znaš i Ti ćeš mi to i dati….samo povjerenje i strpljenje meni malome ne uskrati. Majku mi gore pozdravi, tu divnu majčicu moju, tako blagoga osmijeha i nježnoga zagrljaja. Ona za mene moli milost i spasenje vječnoga raja. Našega Bl.Ivana Pavla II pozdravi, pokojnoga fra.Zvjezdana….reci im da mi je zaista na ponos i čast što sam živio u njihovome vremenu, sto sam bio ispod istoga neba pod kojim su bili i oni, što me je grijalo isto sunce koje je i njih… Pozdravljam Te prijatelju do ponovnog susreta, i to još večeras u Sv.misnom slavlju. Hvala Ti!

 

Mario Čurić

 

 

 

 

 

 

 

PODIJELI