ČUDESNA OZDRAVLJENJA U PRIJEDORU: Fra Ivo Pavić tvrdi da bolest nije Božja volja, Bog nas želi zdrave!

PRIJEDOR – Fenomen karizmatskog svećenika fra Ive Pavića zainteresirao je i svjetovne medije u Bosni i Hercegovini. Tako sarajevski «Dnevni avaz» piše kako je mala župa Šurkovac, nedaleko od Prijedora, posljednjih mjesec dana postala stjecište brojnih vjernika koji na ovo mjesto dolaze iz svih krajeva BiH i Hrvatske.

Karizmatski katolički svećenik fra Ivo Pavić

– Razlog su čudesne molitve za ozdravljenje koje propovijeda lokalni svećenik fra Ivo Pavić, uvjeren da Bog, a ne on, čini čudesa od kojih bolesni nakon molitve postaju zdravi, a nespokojni mirni…, piše list, navodeći kako se ovog tjedna, povodom blagoslova temelja Crkve presvetog Srca Isusovog u povratničkom mjestu Šurkovac (minirane 1993. godine) okupilo nekoliko stotina vjernika, a misi za blagoslov koju je služio biskup banjalučki Franjo Komarica, uz više lokalnih svećenika, prisustvovao je i Davor Čordaš, potpredsjednik RS.
Pincom.info prenosi vrlo zanimljiv članak koji je mr. sc fra Ivo Pavić objavio u listu Rhema. Intervju s «bosanskim karizmatikom»
Zašlo pišem o molitvi do zdravlja? Jedan od razloga je taj sto se danas o toj temi malo govori, a još manje za zdravlje moli. Pojam zdravlje dolazi od latinske rijeci salus. Odatle talijanska riječ zdravlje – la salute. Na grčkom riječ holos znači bili zdrav ili cjelovit.
Svi se narodi svijeta, pozdravljaju riječima koje izražavaju zelju da se ostvari najveće zemaljsko dobro; zdravlje: „Zdravo!”, „Pozdravljen!» „Zdravstvuj!», «Heil!”, „Salud!”, «Avc», „Na zdravlje!”, itd.
Kod nas postoji izraz «pucati od zdravlja”. U Bibliji zdravlje je izravno povezano sa spasenjem, a spasenje dolazi od Boga. Prema tome: bili zdrav značilo bi bili spašen. I obrnuto! Neki engleski prijevodi Biblije grčku riječ sozo spasenje, koja se pojavljujc 92 puta u Novom zavjetu, prevode sa zdravlje. Prema tome kad god se susreće u Bibliji riječ spasenje, spasili ona se može prevesti i kao zdravlje, ozdraviti u njegovu najširem značenju. Kako tumačimo malo dalje. Apostol Pavao kaže: „Ja se ne stidim Evanđelja, jer ono je sila Božja za spasenje/zdravlje svakom vjerniku”.

S druge pak strane, riječ bolest ili nesreća, nevolja ili tjelesna mana, nedjelo ili grijeh dolazi od lat. riječi malum.1 Odatle talijanska imenica la malattia – bolest, koja ima isti korijen s imenicom Maligno – zli duh. To onda znači da od Boga dolazi zdravlje i svako dobro, a od zlog duha bolest i druga zlo.

Što je zdravlje?
Svjetska zdravstvena organizacija daje sljedeću definiciju: „Zdravlje je slanje potpunog tjelesnog, mentalnog i duševnog blagostanja, a ne tek kako se često misli samo odsutnost bolesti i iznemoglosti.” Ta nas definicija podsjeća da se na zdravlje gleda kao na cjelovitost osobe i kvalitetu njezina života. Ukratko, riječ „zdravlje” odnosi se na sveukupni sklad osobe, bilo u odnosu prema sebi samom, ili prema svijetu u kojem živi, dok je „ozdravljenje” čin, ili niz čina, koji dovode do toga sklada. Često se mogu čuli parole: “Zdravlje je najvažnije”. “Da je zdravlja, bit će svega”. Svakako. Zdravlje je važno i ono je velik dar Božji, ali nije najveći. Ono ne smije bili bog kojemu se klanjamo. Postoji opasnost obožavanja zdravlja. U našoj kulturi danas je prisutan »kult zdravlja” što znači: htjeti biti zdrav po svaku cijenu.

 

Stari su Latini rekli: »Mens sana in corpore sano” – “Zdrav duh u zdravom tijelu.” Zato u živomu treba posvetiti veliku pažnju i tjelesnom i duhovnom zdravlju. Ali, najprije duhovno. Kadikad mnogi kršćani samo od medicine očekuju spas i lijek za životne teškoće. Istina je da sveti Pavao kaže: Nitko nije nikada prezirao vlastito tijelo, te je stoga važno voljeti tijelo. Ali ponekad je briga o tijelu pretjerana i u sebi nosi opasnosti. Sve reklame, primjerice, pokazuju nam lijepo tijelo; rijetko pokazuju starije osobe koje trpe. Važniji od tijela je Bog, duh, volja, sloboda, život vječni… Jer što vrijedi zdravo tijelo, ako je duša bolesna ili ako propadne.

Kršćansko ozdravljenje znači puno više

Što se tiče molitve za zdravlje, ili službe ozdravljanja u Crkvi, postoji opasnost da ih shvatimo kao molitvu svedenu samo za fizičke ili duhovne bolesti. Kršćansko ozdravljenje znači puno vise od toga. Ono uključuje: nacionalni i međunarodni mir društvenu pravednost, slobodu od tlačenja, zdrav odnos s Bogom i bližnjima, bezuvjetno opraštanje, ozdravljenje duha, duše i tijela, oslobađanje od utjecaja zla, financijski prosperitet, blagoslov u potomstvu, dug život itd.

Na međunarodnoj razini Francis MacNutt smatra sc jednim od vodećih autoriteta u službi ozdravljanja u katoličkoj Crkvi. U svojoj knjizi: „Kako je Crkva skoro ubila molitvu za ozdravljenje» tvrdi da Crkva premalo moli za zdravlje bolesnih i da je to „gotovo savršen zločin” kako je Crkva skoro ubila molitvu za ozdravljenje. A znamo da svaki čovjek čezne za zdravljem i srećom. Rekao bih da svatko ima potrebu za Bogom koji ozdravlja. Bog je nepresušan ocean života i zdravlja. Moliti za zdravlje znači uči u taj nepresušni ocean. Danas mnogi teolozi često svojim nezdravim učenjem i izvrnutim izjavama povećavaju zbunjenost u narodu kad kažu: „za bolesti tijela imamo bolnice i liječnike, a za duhovne bolesti imamo crkve i ispovjednike”.

Međutim, oni zaboravljaju Kristovu zapovijed: „Propovijedajte radost, istjerujte zloduhe, liječile bolesnike”, (usp. Mk 16,16-18). Možemo se složiti s mišljenjem poznatog francuskog teologa R. Laurentina: „Crkva se neslužbeno odrekla terapeutske djelatnosti ozdravljenja po molitvi i stvar prepustila medicini i liječnicima, kao što je Krist carevo prepustio caru.”
I dalje nastavlja isti autor: Takav nemar i napuštanje svoje vlastite funkcije koristio je najviše alternativnoj medicini koja se vrtoglavo širi. Koliko danas ima alternativaca, nadriliječnika, iscjelitelja, astrologa, bioenergetičara, radiestezista. reikista, vidovnjaka itd.? Rekao bih da se svijet danas „pomamio” za takvom vrstom „liječenja”. Dosta je samo uključiti televiziju, ili pogledali u novine i vidjel ćemo „iscjelitelje” koji govore o bolestima i o najboljem načinu da ih se izliječi. Svi oni redovito ordiniraju. Za njih nema praznika, ni nedjelje, ni petka ni sveca. Država ih ne kontrolira, Po najnovijim statistikama u „katoličkoj Italiji” ima ih sto tisuća. Nedavno je časopis „Globus” donio podatak da u Hrvatskoj postoji oko deset tisuća vračeva („onih koji pomažu” ). Gotovo svi vidovnjaci posluju na crno, ne plaćaju porez i ne vode nikakve poslovne knjige. Njihovo je tržište golemo jer praznovjerje u načelu nije uvjetovano naobrazbom i imovnim stanjem. Nevjerojatno! Neke statistike govore da ih ima dvostruko više nego liječnika! Što tu Čini ministarstvo zdravstva? Je li dopušteno varati bližnjega?

Bolesnici traže svjetlo na pogrešnom mjestu

Bolesnici kod njih traže ono što u Crkvi i službenoj medicini ne nalaze. Istina je, kad su ljudi izgubljeni, neljubljcni, bolesni, zavedeni te se „osjećaju kao ovce bez pastira” i traže izlaz, traže svjetlo ali često na pogrešnom mjestu i kod pogrešnih ljudi.

Nisu ni svjesni koje posljedice mogu biti za dušu i tijelo kod odlaska jednom takvom „iscjelitelju”, „šamanu” ili bolje reći „vraču”. Predstavljaju se izvana u „ovčjem runu, a iznutra su vuci grabežljive!”. Jedan mi je čovjek priznao da mu se – kad je samo jedanput išao na tretman kod reiki majstorice – sin teško razbolio i da mu je sve u životu krenulo naopako. Dok sam nedavno molio za jednu ženu, pala je na zemlju i počela naglas vikati. U molitvi mi je došlo da se radi o duhu reikija. Ona mi je potvrdila da je inicirana u treći stupanj reikija, a sva njezina djeca u prvi. Tražio sam da se odrekne duha reikija. Budući da se ona inicijacijom u reiki ekskomunicirala iz Crkve rekao sam joj da se treba javiti svome župniku da je ponovno uvede u katoličku Crkvu po propisanom obredu za one koji su bili u reikiju.

Nažalost, danas nadriliječnike koji su svoju dušu prodali đavlu podržavaju i reklamiraju mediji. Na internetu je prisutan čitav niz različitih takvih ponuda u kojima središnju ulogu nema ni Bog, niti bolesnik, nego „iscjelitelj” i njegove navodne čudotvorne moći. Da bi se izbjegla bilo kakva usporedba s onima koji mole u Ime Isusovo za zdravlje i g tzv. iscjeliteljima, treba bili ponizan, poslušan i potpuno vjeran učiteljstvu Crkve. Isus je rekao: „Poznat ćele ih po plodovima”. Moliti za zdravlje bolesnih služba je poniznosti i milosrđa. I sloga, moliti za bolesnike da ozdrave u Isusovo ime znak je da njegovo utjelovljenje uzimamo ozbiljno jer utjelovljenje znači da je Bog ovdje, da ga duboko dira naša patnja.

Pomoć koju može pružiti Crkva ne daje, doduše, odgovor na sva pitanja. Ali nije trebalo napuštati ono što Crkvi i kršćanima pripada: da se toliki ljudi ne prepuste očaju. Terapeutsko poslanje, što ga je Isus povjerio svojim učenicima ostaje i danas oživljuje Crkvu. One koji se na tom području angažiraju, ne treba gušiti, već disciplinirati i pomoći im jer je svako eliminiranje i ignoriranje štetno, nezdravo i nije u duhu evanđelja. Sjedne strane mislim da Crkva danas puno gubi tj. da nije dovoljno uvjerljiva u svojim propovijedima i katehezama jer ne koristi dovoljno Isusovu moć ozdravljanja bolesnih. Naravno, lo ne znači da je terapeutska djelatnost jedina kojom se Crkva treba baviti. A s druge sirane svaki bolesnik, kao član tijela Kristova ima pravo tražiti od Crkve da iskoristi sva moguća raspoloživa sredstva protiv njegove bolesti, Nažalost, svjedoci tmo da nije lako. Za većinu bolesti danas se kaže da je to volja Božja. Ne bih se složio s time.

Naime, tražiti ozdravljenje po molitvi, ne znači moliti protiv volje Božje. Ljudi ne žele biti bolesni. Jer kako protumačili da odmah žure liječniku tražeći ozdravljenje. Ako je volja Božja da budemo bolesni, medicina nema nikakvog smisla, kao ni liječničko zvanje, jer bi traženje ozdravljenja bilo protiv Božjega plana. Onda ne bismo smjeli uzimali ni tabletu protiv glavobolje! Na sreću, volja je Božja da budemo zdravi u duhu, duši i tijelu, a to opet ne znači da uopće neće biti bolesnih osoba. Tražiti ozdravljenje pomoću molitve duboka je ljudska potreba i želja. Primjerice, normalno je da majka traži ozdravljenje za svog bolesnog sina. Ozdravljenja su važna jer su plodonosna za narod! Volja Božja je da njegova djeca budu fizički jaka i zdrava. Bog ne samo da postoji već nas i ozdravlja i uz to želi da ostanemo zdravi!

Bog je činitelj čudesa

Jedanput smo prije molitve za bolesnike dobili proroštvo: Ta, kakav bih ja bio Bog kad vam se ne bih smilovao i i skazao vam ljubav! Moja jedina želja je da budete sretni i zdravi, da već sada osjetite predokus Neba u koje vas sve pozivam. U tim se riječima vidi kako Bog još više čezne za čovjekovim zdravljem i srećom, što je u njegovoj naravi. Bog je činitelj čudesa. Svi ozbiljni komentatori Biblije uče da je Isus činio prava čudesa. „Čudo je dijete vjere, njoj najdraže, ali joj danas zadaje najviše brige». (Goethe).

Ozdravljajući bolesne liječnici postaju poslušni Kristovoj zapovijedi ljubavi prema bližnjemu, naglašava MacNutt, i dodaje da Bog redovito želi da ljudi ozdrave od svoje bolesti i da to ne znači htjeti kršćanstvo bez križa, nego kršćanstvo kakvo je navijestio sam Isus i njegovi učenici, gdje se trpljenje i bolest promatra kao zlo.

Kad se govori o zdravlju, misli se na cjelovito čovjekovo zdravlje kao što kaže sveti Pavao: „A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti. I neka se cijelo vaše biće – duh, duša i tijelo – sačuva besprijekornim za dolazak Gospodina našega Isusa Krista! Vjeran je onaj koji vas je pozvao, on će to i učiniti” (1 Sol 5,23-24).

Riječ mir, na hebrejskom šalom, znači i mir i dobro, blagostanje i zdravlje istodobno, dakle, „neka vas posvema» – cjelovito, u potpunosti ozdravi, a korijen riječi upućuje i na spasenje. Isus nije došao samo kao duhovni Spasitelj, nego kao Spasitelj čitava čovjeka. On ne liječi samo površno i nepotpuno nego cjelovito. Barbara Schlemon, katolička medicinska sestra, majka petero djece, liječila je u ime Isusovo pomoću molitve i poučavala druge kako će moliti i u ime Isusovo ozdravljali bolesne. U svojoj knjizi „Molite da ozdravite» napisala je: „Ni najmanje ne sumnjam da Gospodin želi zdravlje svakome od nas, ali on će ga dati kome on hoće, kako on hoće i kad on hoće. Iako ima sve više i više izgrađenih bolnica, liječnici nisu u mogućnosti držati korak s potrebama povećanog broja stanovništva, a još se mnoge bolesti smatraju neizlječivima».

U knjizi „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje» John Sandford daje vrlo zanimljiv primjer učinkovitosti molitve: Agnes Sandford dobila je dar molitve za tjelesno ozdravljenje. Kao medicinska sestra „u sivom», gurajući kolica s bombonima i novinama, razgovarala je s ranjenicima potajno se moleći za njih. Iz tih molitava proizišla su čudesna ozdravljenja. Tako je naišla na mladog Židova Harryja Goldsmitha. Kost na nozi bila mu je odlomljena u duzini od devet centimetara. Molila je za njega i naučila ga kako da i sam moli. Umjesto da mu noga bude amputirana, narasla mu je kost! Tijekom log razdoblja postao je kršćanin.

Brigite Mechan, autorica brojnih knjiga na ovu temu, izjavljuje: “Plan Božji je: pomiriti, ozdraviti i dati sve ono Šio je dobro, a sve to nastavlja se u vječnosti, koja počinje već danas s ozdravljenjem srca, tijela i duha.»

A Jaramillo ima zaista pravo kad kaže: „Ovaj svijet, koji je tako bolestan u duhu duši i tijelu bolje će upoznati Isusa i njemu se približiti kad shvati da on i danas liječi kao i nekada. Isus nas ljubi snagom koju je dobio od Oca tako da nas ozdravlja i daje sve što nam je potrebno”

Zar nije Isus rekao: „Došao sam da imate život i da ga imate u izobilju” (usp. Iv 10,10)? Ako kao kršćani vjerujemo da Gospodin stanuje u nama, ne treba da se čudimo kad bolesnici po našoj molitvi ozdrave. Treba se čuditi ako bolesnici po našoj molitvi ne ozdrave. Molitva za ozdravljenje je legitimna i treba je prakticirati, kaže M. Čunćić i to dokazuje, između ostalog, na temelju liturgijskih molitava.

Moliti za zdravlje srce je evanđelja. Ljudi i danas ozdravljaju pomoću molitve kao i prije. Postoji povijesni kontinuitet. Ozdravljenja su svakidašnja i normalna pojava. Isus nam je u tome savršen uzor. On je rekao: „Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama» (Iv 13,15), Ili: „Molite, i dat će vam se! Tražile, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!»

Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se” (Mt 7,7-8). Najvažnije je imati vjeru u Božju moć da može ozdravili sve naše bolesti, bilo tjelesne bilo duševne, bilo da se smatraju izlječivima, ili neizlječivima.
Sjećam se prije nekoliko godina jedne muslimanke koja se obratila na duhovnoj obnovi jer je vidjela brojna ozdravljenja i znakove koje je Gospodin činio. Kad se krstila uzela je ime Lucija – ona koja svijetli! Aleluja! Smatram službu ozdravljanja danas najvećom prilikom za Crkvu kroz koju ona može navijestiti cjelovito evanđelje i evangelizirati svijet. Danas ima oko tri milijarde ljudi koji ne vjeruju u Krista.

Dar ozdravljanja nije znak svetosti osobe

Važno je naglasili da dar ozdravljanja nije znak svetosti osobe jer taj dar može imati i onaj tko je nesavršen i slab. U različitim molitvenicima preporučuje se bolesnicima da sami mole za svoje ozdravljenje, na primjer: „Molim te Gospodine da učiniš čudo na mojem tijelu i na mojoj duši i da ih izliječiš”

Prema tome za zdravlje ne mole samo sveci. Oni koji negiraju ozdravljenja po molitvi, negiraju na neki način i stav Crkve koja čudesna ozdravljenja po zagovoru slugu Božjih ubraja medu svjedočanstva za njihovo proglašenje svetima. Znamo da se prikupljaju svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima po zagovoru pape Ivana Pavla II. za njegovo proglašenje blaženim. Naime, Postulalura za beatifikaciju pape Wojtyle, koju vodi don Slawomir Oder, bilježi više od dvadeset tisuća svakodnevnih posjeta njegovu grobu i desetke tisuća zavjetnih darova, fotografija i darova. Više od svega, ipak, zapanjuje broj prijavljenih svjedočanstava koja govore o duhovnim i tjelesnim ozdravljenjima po zagovoru Ivana Pavla; samo u godini nakon njegove smrti bilo ih je više od dvije tisuće!
Tko bi negirao postojanje fenomena molitve za ozdravljenje, suprotstavio bi se biblijskoj i crkvenoj tradiciji jer su ozdravljenja duboko ukorijenjena u Bibliji i povijesti Crkve. Jedan od najdjelotvornijih načina izražavanja naše ljubavi prema Bogu i drugima jest moliti za ljudsko zdravlje i za njihove potrebe.

Želi li Bog da budemo zdravi? evanđelist Ivan odgovara na to pitanje umjesto nas: »Ljubljeni, (ljubljena) želim ti u svemu blagostanje i zdravlje». Sv. Ivan to piše Gaju pobožnom vjerniku, koji hodi u istini obdržavajući sve kršćanske zapovijedi. Nadahnut Duhom Svetim Ivan naglašava volju Božju za ovog čovjeka: da živi u materijalnom blagostanju, i da bude fizički zdrav. Izvor blagostanja za fizičko i materijalno područje nalazi se u duši. Ako živimo onako kako je Gaj živio. Bog će bili s nama isto kao šio je bio s njim.

Ipak, konačni cilj ozdravljenja u kršćanskom smislu ne može biti tek jednostavan povratak zdravlja, nego je riječ o ozdravljenju koje je usmjereno prema životu vječnom. Tu se krije bitna razlika između onih koji žele povratiti zdravlje pod svaku cijenu, ne libeći se odlaska bilo kome, čak i osobama koje se bave magijom samo da zadobiju zdravlje, i istinskih kršćana koji zdravlje prose i očekuju isključivo od Boga, makar se za pomoć obratili i liječnicima.

Zasigurno možemo zaključiti da se vrhunsko i savršeno ozdravljenje postiže kad čovjek u svome životu susretne Boga. Samo pomirenje s Bogom može nam donijeti istinsko ozdravljenje, istinski život. Zato služba ozdravljanja i molitve za zdravlje treba ići za tim da stvori uvjete susreta s Bogom – a pored toga popravit će se i ljudsko zdravlje. Isus je rekao: „Tražite najprije kraljevstvo Božje, a sve ostalo će vam se nadodali”. I zdravlje.
Isus Krist je Gospodin koji te ozdravlja! (Dj 3, 12).

Preuzeto: http://rastimo-u-vjeri.com/fra-ivo-pavic-tvrdi-da-bolest-nije-bozja-volja-bog-nas-zeli-zdrave/

PODIJELI