„Poslušaj me, Bože!
Meni su rekli da ti ne postojiš
i ja sam, glupan to vjerovao.
Ali neku večer, iz dubine kratera od bombe,
vidio sam tvoje nebo.
Istog časa postao sam svjestan
da su mi lagali.
Da sam se potrudio i dobro promotrio
stvari koje si ti stvorio,
bilo bi mi jasno
da ti mudraci nisu željeli reći bobu bob.
Čudno, zar je bilo potrebno
da dođem u ovaj pakao
kako bih našao vremena i promotrio ti lice!?
Ja te volim neodoljivo…
Eto, to sam ti želio reći.
Uskoro će započeti strašna bitka.
Što će se dogoditi?
Možda dođem k tebi još ove noći.
Do sada nismo bili dobri drugovi,
a ja se pitam, Bože moj,
hoćeš li me dočekati na svojim vratima.
Evo, rasplakao sam se!
Baš ja sad tu cmizdrim!
Ah, da sam te prije upoznao…
Idemo, moram u pokret!
Čudno li je to:
nakon što sam te upoznao, smrt me više ne plaši.
Doviđenja!“
Molitva je pronađena u naprtnjači vojnika poginulog 1944. godine u bitci za Montecassino.
