Oholost može biti problem svih nas. Nemojmo na druge gledati s visoka, nego podignimo pogled gore, prema Bogu. (Anne Cetas)
Mnogi od nas su koji puta upali u slijepu ulicu oholosti pa su pomislili kako smo mi u Božjim očima veći i bolji nego tamo neki drugi. Nitko od nas ne može tvrditi da nikada nije bio u toj slijepoj ulici jer smo svi u njoj bili, neki su se brzo izvukli pa nastavili hodati novim putem poniznosti, a drugi su ostali u toj slijepoj ulici misleći da je to prava ulica u kojoj se treba zadržati ostajući tako i dalje oholi.
Duhovno ohole osobe preziru druge i gledaju ih s visoka. Njihova najveća zabluda je što sami sebe smatraju velikima u Božjim očima i misle da su Božji miljenici, a zapravo su bezvrijedni i nedostojni Božje blizine.
Nedavno sam pročitao jednu poruku gdje je voditelj neke zajednice opisao sebe kao malenog, poniznog i dobrog vjernika i da to mogu potvrditi svi ljudi koji ga poznaju.
Razmišljao sam o riječima tog čovjeka inače stvarno uzornog i dobrog katolika i kršćanina, pa sam osjetio, bez obzira što je uzoran, da njegova samohvala nije baš dobra reklama za njega. U njegovim rečenicama se osjetila doza duhovne oholosti a nije niti svjestan da su njegove rečenice zapravo samopromocija i samohvala.
Tako sam nekoliko dana nakon što sam pročitao te rečenice samohvale došao na nedjeljnu Svetu Misu i moj župnik u propovijedi je rekao: “Ne hvali se sam da si dobar i ponizan jer ako se sam hvališ upao si u zamku đavolju.”
U Lukinom Evanđelju Isus je apostolima ispričao prispodobu o farizeju koji se smatrao boljim čovjekom od drugih. Farizej je izrekao samopravednu molitvu: “Bože,zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi.” (Luka 18,11)
Ovaj farizej se smatrao pravednikom. Za razliku od njega carinik je bio svjestan da je grešan pa je molio Boga za oprost svojih grijeha.
Iz ovog primjera iz Lukinog Evanđelja vidimo da je ipak ponizniji i normalniji vjernik onaj koji priznaje da je grešan. Svatko se od nas, kad druge ljude gleda s visoka, može usporediti s farizejom. Primjer carinika bi trebao biti poučan primjer u našem duhovnom životu i trebali bi shvatiti da je jedino Bog veći od svih nas. U svojoj duhovnoj oholosti nikada nećemo moći upoznati Boga. Naime, ohol čovjek uvijek gleda s visine pa zbog toga ne vidi ništa što je iznad njega. Spustimo se na zemlju i budimo ponizni, jer samo onaj tko je ponizan upoznat će Boga.
“Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” (Luka 14,11)
Budimo ponizni i ljubimo jedni druge Kristovom ljubavlju jer svi mi smo pred Bogom jednaki i u usporedbi s Njim jako beznačajni. Upoznajmo Boga gledajući Ga u drugim ljudima oko nas i budimo ponizni – duhovna oholost je najgori oblik oholosti i onaj koji je duhovno ohol nema veze niti s vjerom niti s Bogom.
Neka vas sve prati Božji blagoslov!
MIR I DOBRO!
Josip Jurčević
