Prvi Zagrebački velesajam održan je u Savskoj ulici (1947.)
Dana 31. svibnja 1947. svečano je otvoren Zagrebački velesajam, u to doba jedan od najuglednijih gospodarskih sajmova u ovom dijelu Europe. Lokacija na kojoj je isprva održan bila je u Savskoj ulici, na mjestu današnjeg Studenskog centra.
Na prvom velesajmu sudjelovalo je 12 stranih država, od toga 5 iz Istočnog bloka (SSSR, Poljska, Bugarska, Albanija, Mađarska), a čak 6 sa Zapada (Francuska, Švicarska, Nizozemska, Italija, Sjedinjene Američke Države, Belgija) i jedna iz Afrike (Egipat). Zanimljivo je da je Zagrebački velesajam iz 1947. bio i prva poslijeratna izložba u socijalističkom svijetu.
Preteča Zagrebačkog velesajma bio je Zagrebački zbor, kojeg su 1909. osnovali lokalni gospodarstvenici, a koji je odmah postao najveća gospodarska manifestacija u gradu i široj regiji. Do Prvog svjetskog rata održane su četiri sajamske priredbe na lokaciji u današnjoj Martićevoj ulici, a za vrijeme Kraljevine Jugoslavije sajam dobiva svoj stalni prostor na Savskoj cesti. Otad se sajam redovno održava svake jeseni.
Nakon Drugog svjetskog rata sajam dobiva novo ime, koje se održalo do danas, Zagrebački velesajam. Tek od 1956. godine, po odluci legendarnog zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca, velesajam se održava na današnjoj lokaciji preko Save, na Aveniji Dubrovnik. Taj novi prostor izgrađen je na površini od 165.000 metara kvadratnih, a projektirao ga je arhitekt Marijan Haberle.
piše: Dražen Krajcar
Dovršena najviša crkva s tornjem visine 161,5 metara (1890.)
Dana 31. svibnja 1890. dovršena je crkva u Ulmu, danas najviša crkvena građevina na svijetu. Visoka je čak 161,5 metara, a u doba kad je sagrađena bila je četvrta najviša građevina na svijetu bilo kojeg tipa (ispred nje bili su npr. Eiffelov toranj, koji je dovršen prethodne godine, te Washington Monument u SAD-u).
Premda ju se ponekad naziva katedralom, crkva u Ulmu nije katedrala jer u njoj nema sjedište biskup. Crkva u Ulmu protestantska je građevina i pripada Evangeličkoj Crkvi, koju je začeo Martin Luther. Zanimljivo je da je glavni toranj crkve u Ulmu sagrađen u istom stilu (neogotika) i u istoj vremenskoj epohi kao i tornjevi zagrebačke katedrale.
Naime, nakon potresa u Zagrebu 1880. započela je gradnja dvaju novih zvonika katedrale, visokih oko 108 metara. Ti su tornjevi bili upravo u izgradnji u trenutku kad je 1890. godine dovršena crkva u Ulmu (punu su visinu dosegli nekoliko godina kasnije).
Sándor Festetics – grof hrvatskih korijena (1882.)
Dana 31. svibnja 1882. rođen je mađarski grof Sándor Festetics, pristalica nacizma i ministar u mađarskoj vladi. Mađarsko ime Sándor zapravo znači isto što i Aleksandar. Njegova obitelj Festetics bila je podrijetlom iz hrvatskog Turopolja. Preselili su se na prostor Ugarske i ondje dobili posjede i visoke titule. U 18. stoljeću postali su grofovi, a od 1911. glava obitelji nosi čak i titulu kneza, tj. princa (njem. Fürst). Kneževska titula vrlo je rijetka čast, koju je u Ugarskoj dobio samo mali broj najuglednijih obitelji (Esterházy, Batthyány itd.),
Prvi knez (princ) iz obitelji bio je Tasziló Festetics, koji je posjedovao ogroman dvorac u gradu Keszthelyju nedaleko od jezera Balaton. Taj dvorac Festetics u Keszthelyju i danas je jedan od najvećih u Mađarskoj. Kad je Tasziló umro, njegov rođak nacist grof Sándor Festetics naslijedio je dio njegovog bogatstva i iskoristio ga za širenje nacističkih ideja. Naime, on je bio na čelu Mađarske nacional-socijalističke stranke (mađ. Magyar Nemzeti Szocialista Párt) što je bio otprilike ekvivalent Hitlerovoj stranci NSDAP u Njemačkoj. Ipak, na kraju su grofa Sándora Festeticsa istisnuli iz te stranke, i to navodno zato što nije bio dovoljno antisemitski raspoložen (na svojim posjedima i dalje je zapošljavao Židove).
Spomenimo još jednu zanimljivo činjenicu: majka grofa Sándora Festeticsa rođena je u znamenitoj hrvatskoj grofovskoj obitelji Pejačević. Dapače, njen otac grof Marko Pejačević rođen je u dvorcu u Retfali (Osijek), a djed joj je bio našički grof Ivan Nepomuk Pejačević. Obitelj Festetics također je nasljeđivanjem došla u posjed jednog bogatog dvorca pokraj Varaždina.
Ramzes II. – faraon s oko 100 sinova i kćeri (1279. pr. Kr.)
Tridesetprvog svibnja 1279. pr. Kr. smatra se danom početka vladavine Ramzesa II., vjerojatno najslavnijeg egipatskog faraona uopće. Vladao je tijekom čak 66 godina, što je jedna od najdužih zabilježenih vladavina iz stare povijesti uopće. Umro je tek u 90-tim godinama, što je dokaz da su i u davnini ljudi mogli prilično dugo živjeti.
Da se stekne predodžba o tome u koje je doba Ramzes II. vladao, spomenimo da je to bilo prije otprilike 3.300 godina, ali da su velike piramide kod Gize u njegovo vrijeme bile već stare oko 1.300 godina. Dakle, za Ramzesa II. velike su piramide bile davni objekti iz prošlosti kao za nas prvi hrvatski spomenici iz ranog srednjeg vijeka. U Ramzesovo doba faraone više nisu pokapali u piramidama, nego u grobnicama iskopanima u stijeni. Tako je i sam Ramzes II. pokopan u grobnici u stijeni u poznatoj Dolini kraljeva u Egiptu.
Od Ramzesovih veličanstvenih građevina spomenimo poznati hram Abu Simbel pokraj Nila. Taj hram, smješten na obronku stijene, pred ulazom ima četiri kolosalna kipa Ramzesa II., svaki visok 20 metara. Taj vrijedni hram u cijelosti je morao biti preseljen prilikom gradnje Asuanske brane, jer se njegova izvorna lokacija nalazila na mjestu na kojem je danas veliko akumulacijsko jezero.
Faraon Ramzes II. poznat je i velikom broju djece koju je imao. Naime, procjenjuje se da je imao čak do stotinu djece. Od toga je bio 44-56 sinova i 40-44 kćeri. Dakako, imao je mnogo supruga, od kojih su neke bile i njegove kćeri.
Izvor: Povijest.hr
