Najduži meč u povijesti profesionalnog tenisa (2010.)

Dana 24. lipnja 2010. završen je najduži meč u povijesti profesionalnog tenisa, i po vremenskom trajanju i po broju gemova. Igrači su bili Amerikanac John Isner i Francuz Nicolas Mahut, a meč je odigran u sklopu prvog kruga Wimbledona. Meč je počeo dva dana prije u 18:13 poslijepodne po britanskom vremenu, igralo se do 21:07 u noći, a zatim je igra prekinuta i nastavljena sljedećeg dana u 14:05.

I taj dan se igralo do pada mraka u 21:10. Konačno, meč je nastavljen u 15:43 i napokon je završio u 16:48. Ukupno se igralo 11 sati i 5 minuta. Odigrana su čak 183 gema, a rezultati po setovima bili su 6-4, 3-7, 6-7, 7-6, 70-68. Posljednji, peti set, trajao je rekordnih 8 sati i 11 minuta i imao je 138 gemova. Meč je oborio još niz dotadašnjih rekorda. Primjerice, ostvaren je najveći broj asova u meču, čak 113 za Isnera.

Mahut je ostvario 103 asa, tako da ih je u cijelom meču bilo čak 216. Pobijedio je Amerikanac John Isner, ali je on nakon meča bio tako iscrpljen da je u drugom krugu katastrofalno izgubio od Nizozemca Thiema de Bakkera 0–6, 3–6, 2–6. Tako je bio umoran da u tom meču nije uspio ostvariti niti jedan as. Povukao se čak i iz natjecanja parova te godine u Wimbledonu.

piše: Dražen Krajcar

Znamenita Bitka kod Solferina (1859.)

Dana 24. lipnja 1859. odigrala se Bitka kod Solferina, osobito krvav okršaj iz razdoblja Talijanskog rata za nezavisnost. Radilo se o posljednjoj velikoj bitki u svjetskoj povijesti tijekom koje su sve sudjelujuće vojske bile pod osobnim zapovjedništvom svojih vladara (monarha). Naime, francuskom je vojskom kod Solferina osobno zapovijedao car Napoleon III. Bonaparte, sardinskom kralj Viktor Emanuel III. iz dinastije Savoja, a austrijskom car i kralj Franjo Josip iz Habsburško-Lotarinške dinastije.

Radilo se o bitki s najvećim brojem angažiranih trupa još od Bitke kod Leipziga iz 1813. godine, u kojoj je sudjelovao Napoleon I. Bonaparte, stric spomenutog francuskog cara. Sukobljene vojske kod Solferina sastojale su se od ukupno čak oko 300.000 vojnika, više nego što ih je bilo u znamenitoj Bitki kod Waterlooa. Kod Solferina su se francuske trupe cara Napoleona III. borile na strani Kraljevine Sardinije, pokušavajući joj pomoći pri ujedinjenju Italije i pobjedi nad Austrijskim Carstvom (koje je ranije posjedovalo hegemoniju nad velikim dijelom sjeverne Italije). Austrijancima je bio cilj sačuvati pod svojom vlasti bogati Milano i Lombardiju, koji su u financijskom smislu bili među najvažnijim dijelovima njihovih posjeda u Europi.

Bitka se dogodila kod mjestašca Solferina, smještenog samo oko deset kilometara južno od Jezera Garda (tal. Lago di Garda), s time da su se neke trupe borile čak i bliže tom jezeru. Austrijanci su poraženi, a žrtve na bojnom polju bile su toliko velike da je Švicarac Jean-Henri Dunant, potresen tim događajem, dao poticaj za osnivanje Međunarodnog crvenog križa.

Francuski učenjak skupljao njemačke priče o duhovima (1767.)

Francuski geograf i prevoditelj Jean-Baptiste Benoît Eyriès rođen je 24. lipnja 1767. godine. Eyriès je rođen u francuskom obalnom gradu Marseillesu, kao sin mornaričkog časnika. Već u rano doba života Eyriès je dosta putovao, između ostaloga po Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj i Engleskoj. Govorio je navodno čak devet jezika. Po obrazovanju je Eyriès bio geograf, premda u to vrijeme prirodne znanosti još uvelike nisu bile odvojene kao danas. Dapače, Eyriès je imao široke znanstvene interese, koji su prelazili okvire prirodnih znanosti.

U vrijeme vladavine Napoleona Bonapartea poslan je Jean-Baptiste Benoît Eyriès u Njemačku kao svojevrstan agent, vjerojatno zbog svog predznanja i sposobnosti. Iskoristio je to vrijeme za skupljanje priča i knjiga. Osobito je zanimljiva njegova kolekcija prijevoda njemačkih priča o duhovima, pod nazivom Fantasmagoriana. Tu su Eyrièsovu knjigu kasnije čitali lord Byron, Mary Shelley, Percy Bysshe Shelley, John William Polidori i Claire Clairmont, a potakla ih je na stvaranje vlastitih priča o nadnaravnim bićima. Tako je nastao poznati lik Frankensteina iz pera Mary Shelley, kao i priča The Vampyre Johna Williama Polidorija (jedna od prvih priča o vampirima u engleskoj književnosti).

Kao geograf doživio je Jean-Baptiste Benoît Eyriès uglednu akademsku karijeru. Bio je počasni predsjednik francuskog Geografskog društva (franc. Société de Géographie), najstarijeg geografskog udruženja na svijetu. Za vrijeme života skupio je knjižnicu od oko 20.000 knjiga, a bio je i kolekcionar starih geografskih karata. Umro je 1846. godine u Le Havreu. Tek godinu dana nakon njegove smrti rodio se poznati Bram Stoker koji je žanr o vampirima doveo do velikog uspona.

Kako je Sijam preimenovan u Tajland? (1939.)

Država Sijam preimenovana je u Tajland odlukom tadašnjeg diktatora Plaeka Phibunsongkhrama, 24. lipnja 1939. godine. Taj vojni diktator koji je imao i čin feldmaršala i položaj premijera vladao je na pomalo fašistički način, što u to doba nije bio rijedak slučaj. Naime, iste 1939. godine dobar dio europskih zemalja imao je autokratske režime, ponegdje s fašističkim elementima. Feldmaršal Plaek navodno se divio talijanskom fašističkom vođi Benitu Mussoliniju.

Plaek (poznat i kao Phibun ili Phibul) želio je u zemlju uvesti jači nacionalizam, ali i napredne reforme. Zalagao se za nacionalističke običaje – salutiranje zastavi na javnim mjestima i upotrebu jedinstvenog jezika umjesto regionalnih dijalekata. U pogledu modernizacije promicao je nošenje zapadne odjeće (ranije su žene često hodale golih grudi) te jedenje vilicom i nožem.

Promjena imena zemlje iz Sijama u Tajland također je bila nacionalistički uvjetovana. Naime, feldmaršal Plaek želio je ime Thai koje će istodobno predstavljati naciju, državljane i državu. Na engleskom jeziku stanovnike se od tada imalo zvati Thai, a državu Thailand (od čega dolazi naše Tajland). Sva imena poduzeća i institucija koja su od ranije sadržavala pojam Sijam morala su ga promijeniti (npr. naziv kompanije Siam Cement promijenjen je u Thai Cement).

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI