Ilija i Elizej su radili neko vrijeme. Elizej je očito bio svjedokom Ilijinih čuda kada je vatra s neba u dva navrata spalila svaki puta po pedesetoricu vojnika. Vidio je Ilijinu gorljivost i naučio je da je pouzdanje u Boga jedini izvor zaštite. S druge strane, doživio je svu težinu tog poziva. Proročke škole koje je Izabela zatvorila, Ilija je obnovio. Pored svih problema, Bog je preko Ilije polako radio na duhovnoj obnovi Izraela. Bio je to uistinu težak posao koji nije uvijek obećavao uspjeh, ali je bio uzbudljiv, jer je to bio posao čiji će se rezultati vidjeti u vječnosti.
Jednom prigodom Ilija je želio posjetiti proročke škole. Jedna je bila u Betelu, a druga u Jerihonu. Polazeći na put Ilija se obratio Elizeju: Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela.” 2. Kraljevima 2,2. Ilija je očito želio još jednom preispitati Elizejevu odluku da postane Božji prorok. Elizej je ostavio veliki posjed. Ostavio je blagostanje i zasigurno bi mu bilo lakše raditi na svom polju nego biti Božji prorok i raditi s neobraćenim ljudima. Kod kuće je bio uvažen i svi su ga slušali. U sezoni rada na polju bi posijao svoje njive, a onda samo čekao da izraste. Obilje hrane, relativno bezbrižan život nudio mu se povratkom kući. S druge strane, ostati Božji prorok, značilo je živjeti u neizvjesnosti, ponekad u neimaštini i gladi, živjeti s tvrdoglavim ljudima i baš njima iznositi Božje poruke i obznanjivati im Božju volju. Ilija još jednom stavlja na kušnju Elizejev izbor. Kao da mu govori: „Elizeju, ti ne moraš proživljavati ovo što sam ja proživljavao. Ukoliko želiš, slobodno ostani ovdje i vrati se kući.“
Elizej je bio svjestan svih problema proročkog poziva. Znao je gotovo sve što ga čeka u toj službi. Bio je čak i osvjedočen da će Gospodin ubrzo uzeti Iliju na nebo. Ipak, ta ljepota zajedništva sa Bogom bila mu je vrednija od neke sigurnosti koju bi sam izgradio. Božji posao mu je izgledao uzbudljiviji od oranja njiva, skupljanja pšenice i ostalih poljoprivrednih kultura u vrijeme žetve. To, da će on biti sredstvo preko kojeg će Bog raditi, bilo mu je značajnije od sveg blaga koje je kod kuće mogao namaknuti.
Poznavao sam jednog mladića koji je ostavio obiteljsko gospodarstvo kako bi se uključio u misionarskom radu za Boga. Sve je bilo u redu dok nisu došli problemi. Ljudi su se opirali njegovoj misiji i propovijedanju, nisu ga prihvaćali dobrodošlicom, i imao je istinskih problema. Na kraju je odlučio da se vrati natrag na obiteljsko gospodarstvo, jer mu se ono činilo manje stresnim. U razgovoru s njim sam zaključio njegov problem. On je pokušao sam nositi taj ogromni teret. Međutim Bog nas poziva da taj teret prepustimo Njemu. On neće dopustiti na nas veći teret nego što možemo nositi.
Elizej se odlučio za intenzivnu službu Bogu. Nije pitao ima li prigodan stan u kojem će stanovati. Nije se interesirao kolika će mu biti plaća. Nije pitao postoje li tu neka osiguranja, npr. mirovinska, i tko će mu davati mirovinu jednom kada ostari i prestane raditi. Nije pitao postoje li putno i zdravstveno osiguranje. On je dobro znao da je njegova najveća sigurnost u Bogu koji je bogat milosrđem. Iz tog razloga njegov je odgovor bio: Elizej odgovori: “Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!” I siđoše do Betela. 2. Kraljevima 2,2.
U Betelu su ga proročki sinovi upozorili da će Jahve uzeti Iliju k sebi. Očito su ga upozorili da će On trebati biti taj koji će to djelo nositi. U Betelu je Ilija ponovio svoj zahtjev Elizeju: “Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona.” 2. Kraljevima 2,4. Ponovno je Elizej mogao preispitati svoju odluku. Dešava se ponekad da se odluke donose u nekoj euforiji. Zbog utjecaja mase ljudi često donose odluke koje, kada bi bolje razmislili, ne bi donijeli. Mnogi marketinški stručnjaci koriste upravo takve prigode i manipuliraju na taj način s kupcima. Sjećam se jednom prigodom kada je u poduzeće u kojem sam radio došao jedan trgovac koji je prodavao Lingafon. To je ustvari bio tečaj nekog stranog jezika a snimljen na gramofonskim pločama ili kazetama sa popratnim knjigama za učenje. Svi mi radnici skupili smo se u jednu halu gdje nam je taj trgovac prezentirao tu svoju robu. Nevjerojatno je bilo da su te tečajeve kupovali čak i oni koji nisu imali gramofon ili kazetofon. Kada bi ih poslije pitali, „zbog čega ste to uradili?“ odgovorili su da ih je bilo sramota da oni sami budu ti koji ne kupe ništa dok svi ostali kupuju. Psihologija mase je odigrala ključnu ulogu u donošenju njihove odluke.
Međutim, očito je Elizej trebao biti iskušan u svim detaljima kako bi bio siguran da je odluka koju je donio njegova osobna odluka koju je donio bez ikakvog pritiska. Utjecaj proročkih sinova mogao je djelovati na njega, međutim njegova je odluka bila da ostaje s Ilijom do kraja. Stoga je njegov odgovor i ovog puta bio: “Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!” I uđoše u Jerihon. 2. Kraljevima 2,4.
U Jerihonu se ponovilo isto. Studenti proročkih škola su ponovno obavijestili Elizeja o istom problemu. Elizej ih je obavijestio da je svjestan svih problema i da zna što ga čeka. U Jerihonu je Ilija posljednji puta ponudio Elizeju izbor. Još nije bilo kasno da se Elizej predomisli. Ilija mu reče: „Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana.” 2. Kraljevima 2,6. Elizejeva odluka je bila trajna: Ali on odgovori: “Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!” I tako pođoše obojica. 2. Kraljevima 2,6.
Studenti proročkih škola su ih pratili iz daleka. Gledali su što će se dogoditi. Ilija i Elizej su stigli do Jordana. Ilija je tada uzeo svoj plašt, smotao ga i udario po vodi. Voda se razdvojila, i obojica su prešli preko Jordana suhim. Očito je da je Ilija naučio da u svom proročkom pozivu i radu ne postoje nikakve prepreke. Upravo zbog toga je svom nasljedniku Elizeju želio dati najupečatljiviji primjer. Bog je u stanju mijenjati i prirodne zakone ukoliko bi to išlo u korist Njegove djece koje ga vjerno slijede.
Kada su prešli preko, očito je Ilija shvatio da pored sebe ima pouzdanog nasljednika koji će vrlo uspješno odraditi Božji posao koji treba uraditi. Shvatio je da je Elizej upravo prava osoba za tako nešto. Ponovno je pitao Elizeja: “Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!” 2. Kraljevima 2,9. Pred Elizejom je bio ponovno izazov. Mogao je od Ilije tražiti da ima takvu kariznu ili utjecaj kakav je imao Ilija. Mogao je tražiti da i on ima tu čast kao Božji prorok kakvu je imao Ilija. Međutim Elizej ništa od toga ne traži. A Elizej odgovori: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha! 2. Kraljevima 2,9. On kao da je doslovno Iliji odgovorio. „Želim takvu zajednicu s Bogom kakvu si ju ti imao.“ Elizej je znao da sve što će god činiti u Božje ime, činit će to Bog.
Iako to što je Elizej tražio od Ilije nije bilo u njegovoj vlasti, Ilija mu je dao vrlo važan savjet: Ilija odgovori: “Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti. 2. Kraljevima 2,9. Kao da mu je rekao: „Elizeju, ako tvoj pogled cijelo vrijeme bude fokusiran na Boga, ako Njegovo djelo ti bude glavna stvar koju želiš raditi tada Bog može računati s tobom. Mnogi se danas oduševe za misiju ili rad za Boga. Međutim njima su drugi elementi te misije bitni. U misiji dobivaju sigurnu plaću, stambeno su zbrinuti, imaju sva moguća osiguranja i k tome još stječu dobru referencu za neke poslove koje bi htjeli raditi u budućnosti. Zadnja stvar o kojoj razmišljaju je trajna zajednica s Bogom. Iako Bog može raditi sa svakim, očito je da s takvim ljudima baš neće pretjerano raditi. Elizej nije ništa drugo tražio, osim da njegov fokus bude samo Bog. To je izvršio do posljednjeg trenutka: I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!” I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. 2. Kraljevima 2,9.
Ovog trenutka Elizej je ostao bez svog mentora koji ga je uvijek upućivao na Boga i način kako donositi odluke. Znao je da sada cijeli teret Božjeg djelovanja u Izraelu pada na njega. Jedina briga koju je vodio bila mu je , jeli Bog uslišao njegovu molitvu i ispunio Ilijino obećanje. Razderavši svoje haljine, pokazao je punu poniznost pred Bogom smatrajući se nedostojnim tog veličanstvenog Božjeg poziva. Podigao je Ilijin plašt koji je ispao Iliji, jedini predmet koji mu je ostao da ga prisjeća na Ilijinu spremnost da služi Bogu cijelim nepodijeljenim srcem. S tim plaštem pošao je natrag i došao do obale Jordana. Očito sa zebnjom i strahom smotao je plašt i udario s njime po vodi kako je to nedugo prije toga učinio Ilija. Jedini strah koji je imao očito je bio, jeli Bog s njime kao što je bio s Ilijom. Stoga udarajući po vodi plaštem je uzviknuo: “Gdje je Jahve, Bog Ilijin?” I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. 2. Kraljevima 2,14. Elizej je dobio osvjedočenje da je Jahve, Bog koji je pratio Iliju, također i s njime. Dobio je osvjedočenje da ne postoji ni jedna prepreka koju s Bogom ne bi mogao svladati. Znao je da sada teret Božjeg djela počiva na njemu, a on je želio da to bude Božje djelo koje će Bog raditi preko njega. Ovog trenutka Božji duh ispunio je Elizeja i on je pronašao onaj pravi mir u srcu.
Za Elizeja je Ilija bio posebna ličnost. Bio je uz njega i sentimentalno vezan. Cijenio ga je kao Božjeg proroka i prijatelja. Više ga nije bilo. Bog ga je uzeo k sebi. Studenti proročke škole ponudili su da potraže Iliju da nije slučajno negdje u nekoj gori. Elizej nije bio za to. On je vjerovao Bogu, i smatrao je to besmislenim. Studenti su bili uporni i Elizej im je dopustio. Nakon tri dana su rekli da im je posao bio uzaludan. Elizej se vratio sa studentima u proročku školu i počeo svoj rad. Sa Jordanske doline, trebao je ići u druge „doline suza“ i tamo djelovati u Božje ime. To nije bio lak posao, ali je bio izuzetno uzbudljiv. Elizej ga je odradio do kraja nikada se ne odvajajući od svog Gospodina koji ga je pozvao u službu. Vrijeme koje je proveo s Ilijom bilo mu je cijeli život inspiracija i uzor života s Bogom.
Čuda koja je Elizej činio bila su češća a možda i čudesnija od onih koje je radio Ilija. Sve to me jako asocira na jednu drugu osobu koja je učinila nešto slično nekoliko stoljeća kasnije. Isus Krist je pokazao kako u zajednici s Bogom ne postoji nikakva prepreka koju ne bi mogli riješiti. Sve što treba je samo svoj pogled usmjeriti na Njega.
Zvonko Presečan
