Trojni savez Njemačke, Austro-Ugarske i Italije (1882.)
Dana 20. svibnja 1882. potpisan je ugovor o Trojnom savezu između Njemačkog Carstva, Austro-Ugarske i Kraljevine Italije. Taj je savez bio jedan od ključnih u razdoblju prije Prvog svjetskog rata, kada su se europske države podijelile na dva suprotstavljena tabora. Sporazum između Francuske, Ujedinjene Kraljevine i Ruskog Carstva formiran je znatno kasnije, tek 1907. godine, i to pod nazivom Antante. Trojni savez uvelike je bio plod vanjskopolitičkih aktivnosti Otta von Bismarcka, dugogodišnjeg njemačkog kancelara.
Ugovor o Trojnom savezu potpisan je u Beču, u zgradi austrougarskog ministarstva vanjskih poslova na Ballhausplatzu. U ime Njemačkog Carstva potpisao ga je princ Heinrich VII. Reuß zu Köstritz, tadašnji njemački veleposlanik u Beču i pripadnik ugledne njemačke obitelji Reuss.
Ta je obitelj bila specifična po tome što su u njoj svi muški članovi nosili osobno ime Heinrich, a ugledni veleposlanik bio je oženjen unukom nizozemskog kralja. U ime Kraljevine Italije ugovor o Trojnom savezu potpisao je veleposlanik Carlo Felice Nicolis, poznat i kao grof Robilant, a u ime Austro-Ugarske, kao domaćin, grof Gustav Kálnoky (tadašnji austro-ugarski ministar vanjskih poslova).
Jedini liječnik koji je postao papom (1277.)
Dana 20. svibnja 1277. umro je papa Ivan XXI. – jedini liječnik u povijesti koji je postao papa. Rođenjem je bio Portugalac imenom Pedro Julião. Studirao je medicinu, teologiju, logiku, fiziku i metafiziku. Postao je liječnik pape Grgura X. (poznatog po pokušajima komunikacije s Mongolima u doba Marka Pola), a ubrzo i kardinal. Pedro Julião aktivno se bavio medicinom, a napisao je i priručnike o liječenju bolesti, kao i rasprave na temu Aristotela.
Kardinal Pedro Julião izabran je za papu 1276. godine. Uzeo je ime Ivan XXI., a sjedište papinstva u to doba nije bilo u Rimu, nego u Viterbu. Taj gradić 70-tak kilometara sjeverno od Rima bio je službeno sjedište papinstva između 1257. i 1281. (do preseljenja je došlo ponajviše zbog lošeg odnosa rimskih stanovnika s papama).
Ivan XXI. nastavio se svojim učenim istraživanjima baviti i kao papa. Toliko se bavio time da je u papinskoj palači u Viterbu dao dograditi posebnu sobu u kojoj je mogao na miru raditi. Međutim, jedne noći kad je papa bio sam, urušio se strop te sobe i smrtno ga je ozlijedio.
Kako je nastala zgrada američkog Capitola? (1759.)
Dana 20. svibnja 1759. rođen je William Thornton, čovjek koji je izradio osnovni projekt za zgradu američkog Capitola u Washingtonu, glavnom gradu SAD-a. Dakako, zgrada Capitola služi kao sastajalište američkog Kongresa, dvodomnog saveznog parlamenta koji se sastoji od Senata i Zastupničkog doma. Zgrada Capitola ima simboličko značenje središta američkog političkog života, a ujedno je i geografski centar američkog glavnog grada Washingtona.
Zanimljivo je da je projektant William Thornton po obrazovanju bio liječnik. Međutim, u 18. stoljeću učeni ljudi često su imali široke interese u pogledima znanosti, prirodoslovlja i filozofije (primjer je i hrvatski znanstvenik Ruđer Bošković). Tako se i William Thornton bavio arhitekturom i još nizom drugih struka, a bio je ujedno i prvi nadglednik Patentnog ureda Sjedinjenih Američkih Država (engl. United States Patent Office).
Thorntonov plan za zgradu Capitola svidio se Georgeu Washingtonu i Thomasu Jeffersonu i prihvaćen je. Njegov je nacrt uključivao kupolu nad zgradom, koja je bila inspirirana građevinama koje je vidio u Europi. Doduše, kasnije je tijekom stoljeća zgrada Capitola uvelike pregrađivana i mijenjana tako da je samo osnovna idejna jezgra imala korijen u Thorntonovom nacrtu. Primjerice, današnja pompozna bijela kupola nad Capitolom dovršena je tek 1866. (nakon ubojstva predsjednika Lincolna). Ta je kupola, premda izgleda kao da je napravljena od kamena, zapravo izrađena od lijevanog željeza, slično kao Eiffelov toranj. Željezo na kupoli obojeno je bijelom bojom kako bi izgledalo poput kamena.
U zgradi Capitola nalazi se prostorija u kojoj se sastaje Senat i prostorija u kojoj se sastaje Zastupnički dom. U ovoj posljednjoj na zidovima se nalaze reljefi poznatih povijesnih zakonodavaca. Među njima su rimski pape Grgur IX. i Inocent III., francuski kralj Luj IX., Hamurabi, Mojsije, sultan Sulejman Veličanstveni, kao i Napoleon Bonaparte.
Prvi neprekinuti solo let preko Atlantskog oceana (1927.)
Dana 20. svibnja 1927. Charles Lindbergh poletio je na prvi neprekinuti solo let preko Atlantskog oceana. Radilo se o opasnom pothvatu, jer je cijeli niz ljudi prethodno poginuo pokušavajući izvesti takav prelet. Lindbergh je u tom trenutku imao 25 godina, a pilotirao je zrakoplovom Spirit of St. Louis, koji je zbog tog pothvata postao jednom od najslavnijih letjelica u povijesti uopće (danas se nalazi u Smithsonianovom zrakoplovnom i svemirskom muzeju u američkom glavnom gradu Washingtonu).
Charles Lindbergh poletio je s Long Islanda pokraj New Yorka, na neprekinuti put dužine oko 5.800 kilometara. Pista s koje je poletio zvala se Roosevelt Field, a nalazila se nešto manje od 30 kilometara od Manhattana te samo desetak kilometara od njujorške četvrti Queens.
Lindberghov je let trajao oko 33 sata i 30 minuta, a nakon što je sletio kod Pariza postao je prvim čovjekom u povijesti koji je jednog dana bio u New Yorku, a već sljedećeg u Parizu. Inače, u trenutku kad je Lindbergh izveo taj let u SAD-u je predsjednik bio Calvin Coolidge, prethodnik Herberta Hoovera, dok je njemački predsjednik bio Otto von Bismarck. Radilo se o prilično bogatom i gospodarski uspješnom dobu, no samo nekoliko godina kasnije pogodila je svijet Velika gospodarska kriza.
Izvor: Povijest.hr
