U Parizu osnovana preteča Europske unije (1951.)
Europska zajednica za ugljen i čelik, jezgra iz koje je kasnije nastala Europska unija, osnovana je 18. travnja 1951. godine. Radilo se o prijelomnom povijesnom događaju, jer je ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik bio ujedno i prvi veliki ugovor u povijesti europskih integracija, a kojim je osnovana konkretna zajednica.
Taj je ugovor poznat i pod nazivom Pariški ugovor, prema lokaciji na kojoj je potpisan. Smatra se da je Europska zajednica za ugljen i čelik bila ujedno i prva međunarodna organizacija zasnovana na načelu nadnacionalnosti.
Europsku zajednicu za ugljen i čelik osnovalo je šest država, koje se zbog toga smatra i prajezgrom Europske unije. Bile su to: Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. Ugljen i čelik bile su strateške sirovine, a smisao osnivanja zajednice bilo je, između ostaloga, onemogućavanje ponovnog izbijanja sukoba između Nijemaca i Francuza (od završetka Drugog svjetskog rata bilo je do tada prošlo samo oko šest godina).
Sjedište Europske zajednice za ugljen i čelik bilo je u Luksemburgu, i to u zgradi Državne štedionice. Ta zgrada stilski pripada neorenesansnom stilu, a uvelike sliči dvorcu (sadrži i kulu visine oko 46 metara). Prva osoba na čelu Europske zajednice za ugljen i čelik bio je Jean Monnet, koji je time bio i prvi čelni čovjek u povijesti europskih integracija. Od osoba zaslužnih za uspostavu Europske zajednice za ugljen i čelik osobito treba istaknuti Roberta Schumana, koji je rođenjem bio upravo iz Luksemburga.
Emmanuel de Rohan-Polduc – veliki meštar ivanovaca (1725.)
Emmanuel de Rohan-Polduc, veliki meštar Reda ivanovaca (hospitalaca), rođen je 18. travnja 1725. godine. Budući da je taj viteški red imao u njegovo vrijeme sjedište na Malti, već je tada bio poznat i pod nazivom Malteški viteški red. Emmanuel de Rohan-Polduc rodio se u španjolskoj pokrajini La Manchi.
De Rohan-Polduc postao je velikim meštrom Reda ivanovaca 1775., a ostao je na toj poziciji sve do 1797. godine. Između ostaloga, vodio je red u prekretnom razdoblju prosvjetiteljstva i Francuske revolucije. Pripadao je obitelji Rohan, jednoj od najznačajnijih u francuskoj povijesti. Ta je obitelj potjecala iz Bretanje, a ime je dobila prema mjestu Rohan, smještenom u samom srcu te francuske povijesne regije. Napomenimo, Bretanja je u srednjem vijeku bila nezavisna država, s vojvodom na čelu (Vojvodstvo Bretanja). Francuskoj je Bretanja priključena tek kasnije, a i do danas je dijelom zadržala specifičan identitet.
Obitelj Rohan dala je čitav niz poznatih povijesnih osoba, uključujući čak četiri kardinala, dva nadbiskupa te velik broj vojvoda i prinčeva. Emmanuel de Rohan-Polduc bio je posljednji pripadnik grane Rohan-Polduc, koja je ime dobila po mjestu Polduc (danas Saint-Jean-Brévelay), smještenom dvadesetak kilometara južno od spomenutog Rohana. Veliki meštar Emmanuel de Rohan-Polduc sjedište je imao u gradu Valletti na Malti, gdje je i umro 1797. godine.
Postavljeni temelji bazilike sv. Petra u Vatikanu (1506.)
Dana 18. travnja 1506. postavljen je kamen temeljac bazilike sv. Petra u Vatikanu. Ranije je na tom mjestu postojala starija bazilika iz 4. stoljeća. U doba renesanse u Vatikanu je započela gradnja nove bazilike. Gradnja je zatim trajala više od stotinu godina, a bazilika je posvećena 1626. godine.
Bazilika sv. Petra u Vatikanu danas ima dužinu otprilike 220 metara, visinu svoda lađe 45 metara, te maksimalnu visinu 138 metara. U baziliku sv. Petra može stati čak oko 20.000 ljudi. Zanimljivo je da ta crkva nije katedrala. Naime, katedrale su definirane kao crkve u kojima se nalazi biskupska katedra (stolac), a papa kao rimski biskup katedru ima u bazilici sv. Ivana Lateranskog (ta je bazilika, dakle, rimska katedrala).
Osobito je važna činjenica da je bazilika sv. Petra u Vatikanu sagrađena iznad groba apostola sv. Petra. Naime, taj je apostol prema predaji pogubljen kod Neronovog cirkusa, koji se nalazio u neposrednoj blizini današnje bazilike. Sveti Petar sahranjen je zatim u grobu za koji se pretpostavlja da se nalazi ispod glavnog oltara današnje bazilike.
Važan spomenik u bazilici sv. Petra u Vatikanu predstavlja i Michelangelova Pietà, koju je taj renesansni umjetnik dovršio kad su mu bile samo 24 godine. Pietà je ujedno i jedina skulptura koju je Michelangelo potpisao.
Izvor: Povijest.hr
