Prvi laser koristio kristal rubina za proizvodnju zrake (1960.)
Dana 16. svibnja 1960. službeno je pušten u pogon prvi upotrebljivi laser na svijetu. Dogodilo se to u gradu Malibuu u Kaliforniji, i to u instituciji pod nazivom Hughesovi istraživački laboratoriji (engl. Hughes Research Laboratories). Riječ je bila o kompaniji u vlasništvu poznatog Howarda Hughesa – milijardera i ekscentričnog zrakoplovca.
Vođa projekta izrade tog prvog lasera bio je fizičar Theodore Maiman (dva puta kandidat za Nobelovu nagradu). Osnovu lasera činio je kristal rubina. Međutim, nije bio u pitanju prirodni dragi kamen, nego sintetski izrađen kristal. Laser je davao svjetlost crvene boje, s valnom duljinom od 694 nanometara. Mogao je raditi samo u pulsirajućem načinu rada. Inače, sama riječ LASERnastala je kao kratica za Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation (hrv. pojačanje svjetlosti putem stimulirane emisije zračenja).
Tajni dogovor o komadanju Osmanskog Carstva (1916.)
Dana 16. svibnja 1916. zaključen je znameniti Sporazum Sykes-Picot o podjeli Osmanskog Carstva nakon što ono bude pobijeđeno u Prvom svjetskom ratu. Sporazum je dobio ime po britanskom i francuskom diplomatu koji su ga dogovarali. Britanac je bio sir Mark Sykes, a Francuz François Georges-Picot. Prilikom sklapanja sporazuma rukom su crtali linije po geografskoj karti. Te su linije kasnije postale državne granice koje do danas određuju sudbinu milijuna ljudi na Bliskom istoku.
Prema Sporazumu Sykes-Picot Ujedinjena Kraljevina je nakon rata trebala dobiti kontrolu nad područjem današnjeg Izraela, Jordana, većeg dijela Iraka i područja uz Perzijski zaljev. Francuskoj bi pripalo područje današnjeg Libanona, Sirije, sjevernog Iraka i jugoistočne Turske. Rusija je, pak, trebala dobiti područje Istanbula te tjesnace Bospor i Dardanele. Osim toga, Rusiji bi pripali i armenski dijelovi Osmanskog Carstva. U doba sklapanja sporazuma Rusija je još bila carstvo, tj. još nije bila započela revolucija.
Sporazum je bio tajan, sve dok ga nakon revolucije u Rusiji nije objavila nova boljševička vlada. Komunisti su nominalno uveli princip javne diplomacije po kojoj više nije smjelo biti tajnih dogovora i paktova. Dotadašnje tajne dokumente carske vlade javno su objavili. Kad je objavljen Sporazum Sykes-Picot nastala je zgranutost među arapskim stanovništvom. Naime, njima su Britanci prethodno putem poznatog Lawrencea od Arabije (T. E. Lawrence) obećavali samostalnu državu (Lawrence se snažno protivio provođenju sporazuma). Ujedinjena Kraljevina bila je osramoćena tim otkrivanjem istine jer je došlo na vidjelo da vodi dvoličnu diplomatsku politiku.
Prvi govor britanskog vladara u američkom Kongresu (1991.)
Dana 16. svibnja 1991. održala je britanska kraljica Elizabeta II. govor u američkom Kongresu, što je bila prva takva situacija u povijesti. Naime, dotad nijedan britanski monarh nije se odlučio na takav korak, tim više što su Sjedinjene Američke Države i nastale odvajanjem od britanske monarhije u 18. stoljeću.
Kraljica je u dvoranu Zastupničkog doma Kongresa ušla u narančastoj odjevnoj kombinaciji, noseći šešir iste boje. U njenoj je pratnji bio i princ Filip, vojvoda od Edinburgha (njen suprug). Govor je kraljica održala pred zajedničkom sjednicom Zastupničkog doma i Senata (tzv. Joint Meeting of Congress).
Pri govoru je kraljica Elizabeta II. naglasila zajedničke tradicije Ujedinjene Kraljevine i SAD, osobito u demokratskim načelima i praksama. Američki predsjednik u to vrijeme bio je George H. W. Bush (otac kasnijeg predsjednika sa sličnim imenom), a aktualna situacija u svijetu tada je uvelike bila vezana uz Zaljevski rat. Kraljica je svoj govor, koji je trajao desetak minuta, završila riječima “May God bless America” (Bog blagoslovio Ameriku). Inače, govor je kraljica održala u sklopu 13-dnevnog posjeta SAD-u.
Vjenčanje Marije Antoanete i Luja XVI. (1770.)
Dana 16. svibnja 1770. vjenčali su se u kraljevskom dvorcu u Versaillesu mlada Marija Antoaneta i dofen Luj kao budući francuski kralj (dofen je titula francuskog prijestolonasljednika, kao što je princ od Walesa titula britanskog). Mariji Antoaneti bilo je samo 14 godina, a ni Luj nije bio mnogo stariji s 15. Prije nego što su se vjenčali i obvezali na vječnu vjernost poznavali su se samo 6 sati.
Vjenčanje je obavio nadbiskup Reimsa, monsinjor de la Roche-Aymon (nadbiskupi Reimsa bili su vrlo ugledni jer je njihov zadatak bila i krunidba francuskih kraljeva, koja se tradicionalno uvijek održavala u Reimsu, gradu šampanjca). Nadbiskup je za vrijeme ceremonije blagoslovio prsten i trinaest zlatnika, a zatim je mladoženja stavio mladoj prsten na ruku i dao joj zlatnike.
Postojao je običaj da se brak konzumira prve bračne noći i to se smatralo svečanim događajem. Kralj i dvorani dopratili su mladi par do spavaonice. Nadbiskup Reimsa blagoslovio je krevet. Kralj je dodao košulju za spavanje svom sinu dofenu, a vojvotkinja od Chartresa dodala ju je Mariji Antoaneti. Međutim, ispostavilo se da mladi par nije konzumirao brak prve noći. To im je prilično narušilo ugled, a prvo dijete začeli su tek 7 godina nakon vjenčanja.
Izvor: Povijest.hr
