Vojni sud u Beogradu osudio na smrt Alexandera Löhra (1947.)
Generalpukovnik Alexander Löhr bio je za vrijeme Trećeg Reicha zapovjednik njemačkih snaga u jugoistočnoj Europi, pa tako i u NDH. Karijeru je počeo još u Austro-Ugarskoj vojsci, a u samostalnoj Austriji između dva rata postao je čak i glavni zapovjednik Austrijskih zračnih snaga. Iako je bio djelomično židovskog porijekla, nakon njemačke aneksije Austrije postao je jedan od najviše rangiranih Austrijanaca u službi njemačkih oružanih snaga.
Löhr je tako stupio u njemačku vojsku, točnije u ratno zrakoplovstvo (njem. Luftwaffe) i napredovao je do visokog čina general-pukovnika (njem. Generaloberst). Zapovijedao je zračnom flotom koja je bombardirala Varšavu na početku Drugog svjetskog rata, kao i bombardiranje Beograda zapaljivim bombama 1941. godine. U drugoj polovici 1942. zapovijedao je njemačkom 12. armijom, a zatim Grupom armija E. Bio je nadređen njemačkim zapovjednicima u Srbiji, Solunu, južnoj Grčkoj, Kreti, NDH i na Egejskom moru. Bio je na čelu njemačkih snaga tijekom poznatih bitaka na Neretvi i Sutjesci 1943. godine.
Prema kraju rata upravljao je povlačenjem njemačkih snaga s Balkana prema Njemačkoj. Partizani su ga zarobili kod mjesta Topolšica u Sloveniji. Suđeno mu je u Beogradu i 16. veljače 1947. godine proglašen je krivim za bombardiranje civilnog stanovništva, ubijanje zarobljenika, paljenje sela i nastavljanja borbenih aktivnosti nakon kapitulacije Njemačke. Osuđen je na smrt i smaknut 26. veljače iste godine u Beogradu.
Piše: Boris Blažina
Lijevica preuzela vlast u Španjolskoj (1936.)
Dana 16. veljače 1936. održani su u Španjolskoj izbori na kojima je pobijedila socijalističko-komunistička lijeva koalicija. Ovo je mnogim promatračima došlo kao iznenađenje jer je desnica u izbore uložila znatno više sredstava te je uživala novčanu i stručnu potporu nacističke Njemačke i fašističke Italije. Nekoliko mjeseci nakon toga izbio je Građanski rat kad su desne nacionalističke snage izvele puč (general Francisco Franco).
Lijeva koalicija koja je pobijedila na današnji dan zvala se Narodni front (Frente Popular), a sastojala se od cijelog niza stranki (čak petnaestak), među kojima je bila i Komunistička partija Španjolske (španj.Partido Comunista de España – PCE). Pojedinačno najjača stranka u koaliciji bila je Španjolska socijalistička radnička partija (španj. Partido Socialista Obrero Español – PSOE) koja zapravo i danas predstavlja najjaču španjolsku socijaldemokratsku stranku (bila je na vlasti do 2011. godine).
Gotovo jednako jaka bila je i stranka imena Republikanska ljevica (Izquierda Republicana). Upravo je predsjednik te stranke – Manuel Azaña – dobio mandat za formiranje vlade i postao je španjolski premijer (kasnije te godine postao je i predsjednik države).
Heinrich Barth – njemački istraživač Afrike (1821.)
Dana 16. veljače 1821. godine rođen je Heinrich Barth, rani njemački istraživač Afrike. Potjecao je iz dobrostojeće hamburške obitelji, a uzdigao se studijem na Sveučilištu u Berlinu, gdje je stekao doktorsku titulu. Još u školskim danima pokazao je talent za jezike te se sam naučio arapski.
Otac je Heinrichu pristao financirati putovanje po sjevernom dijelu Afrike, na koje je krenuo 1845. godine. Uz rijeku Nil dospio je do područja današnjeg Sjevernog Sudana, a posjetio je i Crveno more. Na putu je bio izložen raznim opasnostima poput pljačkaša koji su ga jednom prilikom u Egiptu i ranili. Nakon što se oporavio posjetio je Palestinu, Siriju, Malu Aziju i Grčku gdje je proučavao ostatke iz antičkog vremena. Putovanje je opisao u knjizi Wanderungen durch die Küstenländer des Mittelmeeres, ali je uspio izdati samo prvi od dva sveska.
Kasnije je krenuo na još ozbiljnije putovanje – prešao je pustinju Saharu i dospio do područja današnjeg Čada, Kameruna, Nigerije i Malija. Išao je kao član znanstvene ekspedicije pod vodstvom Jamesa Richardsona i u pratnji pruskog astronoma Adolfa Overwega, koji su umrli od nepoznatih bolesti. Tako je Barth postao vođa ekspedicije te prvi zabilježeni bijelac koji je stigao u emirat Adamaoua (Adamawa) na jugoistoku Nigerije.
Ukupno je proputovao 19.000 kilometara, a putem je zabilježio mnogo podataka o topografiji, povijesti, političkoj organizaciji, jezicima i prirodnim bogatstvima zapadne Afrike. Putem je upoznao mnoge arapske i afričke vladare i znanstvenike te naučio osnove više afričkih jezika. Nakon povratka u Europu izdao je djelo Reisen und Entdeckungen in Nord- und Centralafrika koje se i danas smatra jednim od najboljih izvora za povijest i kulturu zapadne Afrike u 19. stoljeću.
Barth je postao profesorom na Sveučilištu u Berlinu te izdao nekoliko rječnika afričkih jezika. Preminuo je u 44. godini, možda zbog toga što mu je izloženost afričkim bolestima narušila zdravlje.
Piše: Boris Blažina
Zagrebački trgovci i obrtnici imaju dugu tradiciju (1852.)
Obrtnici na području sjeverne Hrvatske u srednjem su vijeku osnivali bratovštine, da bi se kasnije udruživali u specijalizirane cehove. U starim se spisima spominju cehovske privilegije koje je još 1466. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin dao obrtnicima Gradeca.
Sredinom 19. stoljeća Hrvatska je bila je još pod vlašću Habsburgovaca i morala je slijediti austrijske zakone. Tako je 1850. u Austriji donesen novi zakon o trgovačko-obrtničkim komorama. Bilo je potrebno osnovati trgovačko-obrtničku komoru u Zagrebu. Stoga tadašnji ban Josip Jelačić već sljedeće godine povjerava Nikoli Nikoliću, zagrebačkom trgovcu, konstituiranje jedne takve institucije.
Na zagrebačkom je području tada živjelo 3826 trgovaca i obrtnika s pravom glasa. Oni su se sastali krajem 1851. i izabrali prve vijećnike buduće zagrebačke komore. Ti su vijećnici 16. veljače 1852. održali konstituirajuću sjednicu Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Prvi predsjednik bio je zagrebački trgovac Anastas Popović.
Kasnije je Trgovačko-obrtnička komora mijenjala nazive, te je neko vrijeme i prekinula s radom, ali se danas smatra pretečom Hrvatske gospodarske komore.
Piše: M.A.
