Lomonosov – ruski fizičar, astronom i kemičar (1765.)
Znameniti ruski znanstvenik Mihail Vasiljevič Lomonosov umro je 15. travnja 1765. godine u Sankt-Peterburgu. On je bio toliko značajan za razvoj znanosti u Rusiji da se po njemu danas zove moskovsko sveučilište (Moskovsko državno sveučilište Lomonosov) kojeg je bio i utemeljitelj.
Mihail Vasiljevič Lomonosov rođen je 1711. godine, daleko na sjeveru Rusije – u mjestu Denisovka pokraj Arhagelska (kasnije je Denisovka njemu u čast preimenovana u Lomonosov). U svojim dvadesetim godinama Lomonosov je dugo vremena boravio na teritoriju Njemačke. Naime, studirao je na Sveučilištu u Marburgu, na području Hessena.
Nakon povratka u Rusiju ostvario je veliku karijeru kao fizičar, astronom i kemičar, a bavio se i pjesništvom. Prvi je dokazao zakon o očuvanju mase, tvrdeći da je količina materije prije kemijske reakcije i poslije nje ista. Lomnonosov je na području astronomije zaključio da Venera ima atmosferu, a po njemu se danas zovu krateri na Mjesecu i Marsu. Posebno su važni njegovi radovi iz geologije u kojima je u mnogočemu stajao ispred svoga vremena. Veliku pozornost posvećivao je praktičnoj primjeni znanosti te je izumio je čitav niz meteoroloških, optičkih i drugih instrumenata. Uza sve to napisao je i prvu gramatiku ruskog jezika.
Lomonosov je umro prilično rano – već u dobi od 53 godine života. Grob mu se nalazi u Sankt-Peterburgu.
Normani osvojili Bari – kraj bizantske prisutnosti u Italiji (1071.)
Snage normanskog vojskovođe Roberta Guiscarda osvojile su grad Bari u Italiji, 15. travnja 1071. godine. Time je završila bizantska prisutnost u južnoj Italiji, nakon 536 godina njihove vlasti (car Justinijan započeo je osvajanje Italije još 535. godine). Robert Guiscard bio je sin normanskog plemića Tancreda de Hautevillea iz sjeverne Francuske. Normani su u 11. stoljeću napali i osvojili velik dio južne Italije. Robert Guiscard nosio je titulu vojvode od Apulije, Kalabrije i Sicilije (lat. Dux Apuliae, Calabriae et Siciliae), premda je Sicilijom upravljao njegov mlađi brat Roger kao grof i Robertov vazal. Osim što je u potpunosti potisnuo Bizantince iz Italije, Robert ih je napao i na drugoj strani Jadrana, na obalama današnje Albanije i Grčke.
Općenito su južna Italija i Sicilija bile pod različitim stranim vladarima tijekom velikog dijela svoje povijesti. Primjerice, ondje su u Starom vijeku vladali antički Grci, zatim Kartažani iz sjeverne Afrike, a nakon Rimljana južnom Italijom zavladalo je Bizantsko Carstvo i ostalo više od pet stoljeća. Na Siciliji su jedno vrijeme uporište imali Arapi, a zatim su ih istjerali Normani. Kraće vrijeme vladala je jugom Italije i dinastija Hohenstaufen (podrijetlom iz Njemačke). Francuska dinastija Anžuvinaca zauzela je južnu Italiju u 13. stoljeću, a kasnije su je cijelu preoteli Aragonci s područja današnje Španjolske. Sve do 19. stoljeća za južnu Italiju borili su se Španjolci i Francuzi, a jedno ju je vrijeme držala i austrijska grana dinastije Habsburg.
piše: Dražen Krajcar
Oslobođen koncentracijski logor Bergen-Belsen (1945.)
Dana 15. travnja 1945. godine oslobođen je koncentracijski logor Bergen-Belsen, jedno od najstrašnijih poprišta nacističkih zločina tijekom Drugog svjetskog rata. Upravo u tom logoru preminula je Anna Frank, nakon što se prethodno duže vrijeme uspješno skrivala s obitelji u jednoj kući u nizozemskom gradu Amsterdamu. Ana Frank bile je uhićena u kolovozu 1944. godine nakon anonimne dojave nekog izdajnika. Odvedena je s majkom i sestrom u Auschwitz, a nešto kasnije preseljena je u Bergen-Belsen. U taj je logor dovedena zajedno sa svojom sestrom, dok je njihova majka ostala u Auschwitzu i ondje je kasnije preminula od neishranjenosti. U logoru Bergen-Belsen izbila je epidemija tifusa od koje je poginulo možda i više desetaka tisuća zatvorenika. U proljeće 1945. godine umrle su u tom logoru Anna i njena sestra Margot. Točan datum njihove smrti nije poznat, no preminule su vjerojatno samo jedan ili dva mjeseca prije spomenutog oslobođenja Bergen-Belsena. Po dolasku savezničkih trupa u Bergen Belsen zatečeno je oko 60.000 zatvorenika, većinom bolesnih i izgladnjelih. Pronađeno je i oko 13.000 neukopanih leševa preminulih zatvorenika.
Émile Durkheim – jedan od utemeljitelja sociologije (1858.)
Dana 15. travnja 1858. godine rođen je Émile Durkheim, francuski intelektualac i jedan od glavnih utemeljitelja sociologije. Rodio se u gradu Épinalu, u francuskoj pokrajini Lotaringiji. Kao profesor u Bordeauxu i na Sorbonnei uvodi sociologiju na francuske visoke škole.
Pokretač je i izdavač Sociološkoga godišnjaka (franc. L’Année sociologique, 1896. – 1912.), časopisa koji je odigrao veliku ulogu u oblikovanju sociologije kao društvene znanosti. Njegovo najvažnije djelo jePravila sociološke metode (franc. Les Règles de la méthode sociologique, 1895.), koje je unijelo prekretnicu u sociologiju. Prema Durkheimu, društvo treba izučavati kao poseban predmet i nije moguće svoditi društvo na cjelinu individualnih psiholoških procesa.
Osobito je cijenjeno Durkheimovo istraživanje fenomena samoubojstva, o kojem je objavio knjigu Samoubojstvo (franc. Le Suicide) 1897. godine. U toj je knjizi Durkheim pomoću dostupnih statističkih podataka pokušao empirijski istražiti i znanstveno objasniti povezanost između učestalosti suicida i društvenog okružja. Ostala poznata djela su mu: O podjeli društvenoga rada, Pravila sociološke metode, Elementarni oblici religioznoga života, Obrazovanje i sociologija…
Durkheim je poživio do 1917. godine, a preminuo je u Parizu tijekom Prvog svjetskog rata. Njegov sin André poginuo je u tom ratu 1915. godine, što je bio velik emocionalan udarac od kojeg se Durkheim nikada nije oporavio.
piše: Dražen Krajcar
Izvor: Povijest.hr
