Planet Uran isprva je imao potpuno drugačije ime (1781.)

Dana 13. ožujka  1781. otkriven je planet Uran. Važnost tog otkrića bila je u tome što je to bio prvi novi planet pridodan planetima poznatim od davnina (tisućama godina). Naime, planeti od Merkura do Jupitera bili su poznati još i starim Egipćanima i Babiloncima, a vjerojatno i u prapovijesno vrijeme (očigledno je bilo da se kreću po nebu, za razliku od stajaćih zvijezda). Uran je otkrio poznati britanski astronom Sir William Herschel (rođenjem je bio Nijemac, ali se u mladosti preselio u Englesku).

Uz otkriće Urana vezano je niz zanimljivosti. Naime, premda je William Herschel shvatio da nije riječ o zvijezdi, nego o pokretnom tijelu, on je isprva mislio da se radi o kometu. Tek su nešto kasnije znanstvenici zaključili da je to planet (jedan od prvih s tom pretpostavkom bio je hrvatski znanstvenik Ruđer Bošković, Herschelov suvremenik).

Nadalje, kad su Herschelu prepustili čast da dodijeli ime novom planetu on je predložio Georgium Sidus(hrv. Georgeova zvijezda) – u čast tadašnjeg britanskog kralja Georgea (Juraja) III. iz dinastije Hannover. Dakako da se to ljudima izvan Velike Britanije nije svidjelo (naročito Amerikancima koji su se protiv Georgea III. borili u Ratu za nezavisnost). Na kraju je odabrano ime Uran, no neke su britanske institucije sve do 1850. koristile ime Georgium Sidus.

Čovjek kojem je dvaput izmakla ugarsko-hrvatska kruna (1372.)

13. ožujka 1372. rođen je vojvoda Luj od Orléansa, moćni pripadnik francuske kraljevske dinastije. Bio je mlađi brat francuskog kralja Karla VI., kojem su Englezi zamalo uspjeli oteti prijestolje tijekom Stogodišnjeg rata (zaustavila ih je sveta Ivana Orléanska). Kao kraljev brat, Luj od Orléansa imao je titulu vojvode od Orléansa, koja je u Francuskoj vrlo često dodjeljivana mlađoj kraljevoj braći (slično kao titula vojvode od Yorka u Engleskoj).

Luj od Orléansa imao je u Francuskoj mnogobrojne feudalne posjede: Valois, Touraine, Orléans, Blois, Angoulême, Périgord i Soissons. Bio je zaručen za nasljednicu Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, Katarinu iz dinastije Anžuvinaca. Ona je bila kći hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca, jednog od najbogatijih vladara europskog srednjeg vijeka. Budući da u načelu u Ugarskoj žene najčešće nisu postajale vladajućim kraljicama, Luj od Orléansa trebao je ženidbom s Katarinom postati hrvatsko-ugarskim kraljem. Dapače, kralj Ludovik Anžuvinac želio je da mu kći i zet naslijede također i Poljsku, kojom je osobno uspio zavladati.

Katarinu su zaručili za vojvodu od Orléansa kad su joj bile samo četiri godine. Nažalost, ona je umrla sa samo sedam godina starosti. Ne samo da nije nadživjela svog oca Ludovika Anžuvinca, nego se čak nije stigla ni udati za vojvodu od Orléansa. Katarinina majka, kraljica Elizabeta Kotromanić. pokušala je zatim udati svoju mlađu kćer Mariju za istog vojvodu. Izvršeno je čak i vjenčanje na daljinu (preko posrednika), no Marijin zaručnik Žigmund Luksemburški nije priznao taj brak, nego je provalio u Ugarsku i sam se oženio Marijom. Vojvodi Luju tako je i po drugi put izmakla hrvatsko-ugarska kruna.

U Francuskoj je vojvoda Luj imao veliku političku ulogu u razdoblju Stogodišnjeg rata. Međutim, vojvoda Ivan od Burgundije, njegov dalji rođak, organizirao je 1407. napad u Parizu kojem je vojvoda od Orléansa izboden do smrti. U trenutku pogibije imao je vojvoda samo 35 godina.

Stravično ubojstvo ruskog cara Aleksandra II. (1881.)

Ruski car Aleksandar II. Romanov ubijen je u atentatu 13. ožujka 1881. godine. Taj car, otprilike vršnjak britanske kraljice Viktorije, koju je jedno vrijeme namjeravao i oženiti i tako ujediniti prijestolja Rusije i Britanije, vozio se kočijom na jednu vojnu smotru. Ništa se nije prepuštalo slučaju, pa je kočija bila oklopljena (dar francuskog cara Napoleona III.), a sa carem je u njoj sjedilo 6 kozaka. Iza nje vozili su se još i šef carske garde i šef policije.

Uz rubove ceste kojom su prolazili bili su pločnici za publiku. Iznenada je jedan mladić bacio pred kočiju paket eksploziva. Paket je eksplodirao pod konjskim nogama, no nije teško oštetio oklopljenu kočiju. Ipak, car i kozaci izašli su iz nje da istraže incident. Uhitili su mladića, no tada je neočekivano jedan drugi mladić bacio nešto caru pod noge. To je također bio eksploziv i njegova detonacija bacila je cara na tlo.

Kad se razišao dim čulo se carevo zapomaganje. Imali su što vidjeti – car je ostao bez obje noge, a iz batrljaka mu je tekla krv. Još je bio živ, pa su ga stavili na kočiju i prevezli u palaču. Bez nogu, s rastrganom utrobom i unakaženim licem primio je pričest i bolesničko pomazanje. Umro je u roku od 15 minuta. Kasnije se saznalo da je na mjestu atentata skriven čekao čak i treći atentator s eksplozivom, za slučaj da obojica prije njega ne uspiju. Atentatori su pripadali ljevičarskoj skupini koja je bila za socijalnu revoluciju. Jedan od vođa tih ćelija bio Aleksandar Uljanov – Lenjinov brat.

Tko je bio Earl Grey po kojem se zove poznati čaj? (1764.)

Dana 13. ožujka 1764. rođen je u Engleskoj čovjek po kojem se danas zove poznata vrsta čaja Earl Grey. Ime mu je bilo Charles Grey, a od oca je naslijedio titulu Earl Grey (titula earla u Engleskoj otprilike odgovara tituli grofa u kontinentalnoj Europi). Time je Charles Grey postao drugi po redu Earl Grey, a može ga se oslovljavati i kao Lord Grey, jer su svi engleski earlovi automatski i lordovi.

Earl Grey bio je visokopozicionirani političar u Velikoj Britaniji. Bio je čak i britanski premijer između 1830. i 1834. godine, a prethodno je bio i ministar vanjskih poslova u britanskoj vladi.

Grey je studirao na znamenitom Cambridgeu, a za člana britanskog parlamenta izabran je već u dobi od 22 godine. U doba Napoleonskih ratova – 1806. godine – dospio je Grey na visoku poziciju prvog lorda Admiraliteta, što je otprilike odgovaralo ministru mornarice. Već kao prvi lord Admiraliteta bio je Grey član britanskog kabineta (vlade), a ubrzo je prebačen na položaj ministra vanjskih poslova.

Godine 1830. postao je Earl Grey britanski premijer, naslijedivši na toj funkciji znamenitog vojvodu od Wellingtona (pobjednika na Napoleonom). Za vrijeme Greyevog mandata konačno je u britanskom kolonijalnom imperiju ukinuto ropstvo (u SAD-u se to dogodilo tek tri desetljeća kasnije, i to tek nakon mnogo borbi).

Čaj Earl Grey, specifičan po začinjenosti uljem bergamota, dobio je ime po premijeru Greyu jer je ovaj navodno jednom prilikom dobio takav čaj kao dar. Biljka bergamot, na latinskom jeziku zvana Citrus bergamia, vrsta je citrusa iz čije se kore ploda može dobiti eterično ulje. Postoji i varijanta čaja Earl Grey nazvana Lady Grey.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI