Francuski plemić utemeljio američki grad New Orleans (1718.)
Grad New Orleans, koji se nalazi na ušću velike rijeke Mississippi, utemeljen je 7. svibnja 1718. kao jedan od najstarijih gradova na području današnjeg SAD-a. Osnovali su ga Francuzi, predvođeni Jean-Baptisteom Le Moyne de Bienvilleom, guvernerom cijele francuske kolonije Louisiane, koja se prostirala od područja današnje Kanade sve do Meksičkog zaljeva. Osnovan je kao trgovačka postaja, a od 1723. glavni je grad francuske kolonije Louisiane. Prije doseljenja Europljana na tom prostoru živjeli su Indijanci iz plemena Chitimacha.
Francuzi su novoosnovano naselje nazvali La Nouvelle-Orléans (hrv. Novi Orléans) po tadašnjem glavnom čovjeku francuske politike – vojvodi od Orléansa. Taj je vojvoda bio namjesnik malodobnog francuskog kralja Luja XV., kojem je tada bilo samo osam godina.
Nakon što je La Nouvelle-Orléans prešao u španjolske ruke, nazivali su ga Nueva Orleans, a na kraju mu je ime pretvoreno u englesku inačicu – New Orleans nakon što su područje Louisiane 1803. kupile Sjedinjene Američke Države.
Danas je New Orleans poznat po svojoj multikulturalnosti (mješavini francuskih, španjolskih i afroameričkih utjecaja), jazz glazbi i kuhinji. Grad je teško stradao 2005. od uragana Katrina.
Praizvedba Beethovenove Devete simfonije (1824.)
Praizvedba Beethovenove Devete simfonije, jednog od najpoznatijih djela s područja klasične glazbe uopće, održana je 7. svibnja 1824. godine. Neki kritičari smatraju tu simfoniju najuspjelijim glazbenim djelom ikada napisanim. Beethovenov rukopis Devete simfonije 2002. stavljen je na UN-ov Popis svjetske baštine, kao prvi glazbeni rukopis kojem je ta čast dodijeljena.
Nevjerojatna je činjenica da je Ludwig van Beethoven već gotovo potpuno izgubio sluh u doba kad je skladao tu simfoniju. Na premijeri, koja je održana u Beču, skladatelj se osobno pojavio na pozornici. Bio je to prvi njegov nastup na pozornici nakon otprilike 12 godina. Zajedno s njim na pozornici je bio dirigent Michael Umlauf, koji je bio svjestan činjenice da Beethoven ne čuje dobro. Stoga je dirigent uoči izvedbe rekao glazbenicima da ne obraćaju pažnju na Beethovenove upute.
Kad je izvedba završila, dvoranom je odjeknuo veliki pljesak, no Beethoven to nije mogao čuti. Najmlađa od solistica, 20-godišnja Carolina Ungher, prišla je slavnom skladatelju i okrenula ga prema publici. Premda nije mogao čuti golem pljesak namijenjen njegovom uspjehu, mogao je barem vidjeti oduševljena lica i geste u publici, poput bacanja šešira u zrak i podignutih ruku. Beethoven je umro manje od tri godine nakon bečke praizvedbe.
Grad u Istočnoj Njemačkoj nazvan Stalinstadt (1953.)
Dana 7. svibnja 1953. godine nazvan je u čast Staljina grad Stalinstadt (doslovno Staljinov Grad) u Istočnoj Njemačkoj. Radilo se o nedavno podignutom gradu, koji je trebao služiti kao mjesto stanovanja za djelatnike metalurškog kombinata Eisenhüttenkombinat Ost (EKO). Staljin je umro samo dva mjeseca ranije pa je gesta predstavljala simbolično odavanje počasti pokojniku. Stalinstadt se nalazio u neposrednoj blizini granice između Istočne Njemačke (DDR) i Poljske.
Stalinstadt je nosio to ime sve do 1961. godine, kad je do vrhunca došla destaljinizacija (primjerice, iste je godine Staljinovo tijelo uklonjeno iz Lenjinovog mauzoleja na Crvenom trgu u Moskvi, a i Staljingrad u SSSR-u preimenovan je u Volgograd). Od područja Stalinstadta, zajedno s okolnim naseljima, napravljen je grad imena Eisenhüttenstadt (doslvno Grad Željezare), koji i danas postoji na poljsko-njemačkoj granici. Nakon privatizacije 1991. velik broj radnika dobio otkaz, a broj stanovnika pao je s oko 50.000 na oko 30.000. Ipak, željezara i dalje posluje.
Kompaniju Sony osnovali bivši pripadnici Japanske mornarice (1946.)
Dana 7. svibnja 1946. položeni su temelji divovske japanske korporacije Sony. Naime, tog su dana 1946. Masaru Ibuka i Akio Morita osnovali u Tokiju kompaniju za prodaju električne opreme, pod imenom Tokyo Tsushin Kogyo. Ime Sony počeli su koristiti tek od 1955. i to zbog američkog tržišta na kojem je ime Tokyo Tsushin Kogyo bilo teško izgovorljivo. Slično se i japanski Panasonic izvorno zvao Matsushita.
Spomenuti Masaru Ibuka i Akio Morita prije nego što su osnovali kompaniju službovali su za vrijeme Drugog svjetskog rata u Japanskoj carskoj mornarici (Morita je bio čak i časnik). Ondje su se njih dvojica i upoznali. Dakako, Japanska carska mornarica izvršila je poznati napad na Pearl Harbour i zadala je mnogo nevolja Amerikancima tijekom rata. Kad je Masaru Ibuka nakon rata napustio mornaricu, osnovao je u Tokiju prodavaonicu električne opreme, i to u jednoj bombama razrušenoj robnoj kući. Već sljedeće godine Ibuki se pridružio Morita, kao kolega iz mornarice, i zajedno su pokrenuli kompaniju. Bili su to skromni početci onoga što će postati Sony.
Do danas Sony je postao multinacionalna korporacija, no sjedište joj je i dalje u Tokiju. Danas su treći po veličini proizvođač televizora u svijetu i jedna od najvećih elektroničkih kompanija uopće. Ime Sony odabrano je pedesetih godina 20. stoljeća radi podilaženja američkim kupcima. Naime, ime Sony slično je latinskom nazivu za zvuk (sonus) i američkom izrazu sonny boy koji je bio popularan 1950-tih (otprilike kao naše momak).
Izvor: Povijest.hr
