Znate li tko je izumio klavir? (1655.)
Znameniti Bartolomeo Cristofori, čovjek koga se općenito smatra izumiteljem klavira, rođen je 4. svibnja 1655. godine. Cristofori je rođen u talijanskom gradu Padovi, koji je u to doba pripadao Mletačkoj Republici. Po zanimanju je bio izrađivač instrumenata. Do njegovog je uspona došlo 1688. godine, kad ga je u Firenci zaposlio toskanski princ Ferdinand iz znamenite dinastije Medici. Princ Ferdinand bio je prijestolonasljednik velikog vojvodstva Toskane i obično ga se oslovljava titulom veliki princ (tal. Gran Principe). Bio je poznat kao velik pokrovitelj glazbenika i njegovo je financiranje Cristoforija omogućilo nastanak klavira.
Kad je dobio posao kod velikog princa Cristoforiju su bile 33 godine. Već je prije vjerojatno eksperimentirao s novim oblicima glazbala. Posao u Firenci, gdje je dobio vlastitu radionicu, omogućio mu je nastavak pronalaženja novih dizajna. Bilo je to doba baroka, a u upotrebi je već bio znatan broj različitih instrumenata s tipkama (virginal, spinet, čembalo).
Nemoguće je točno odrediti kad je Cristofori izradio prvi klavir. Pretpostavlja se da je to učinio već prije 1700. (neki navode 1698.). Klavir se na talijanskom jeziku zove pianoforte, od čega je nastao naziv pianokoji se za klavir koristi u engleskom i francuskom jeziku. Naziv pianoforte dolazi od talijanskog piano e forte što znači otprilike tiho i glasno. Naime, Cristoforijev je klavir mogao svirati i tiho i glasno, jer se zvuk proizvodio udarom batića po žicama. Koliko se jako udarilo prstom toliko je jak bio zvuk.
Bartolomeo Cristofori umro je 1731. godine, u dobi od 75 godina. Do danas su se sačuvala samo tri klavira koja je izradio. Nalaze se u New Yorku (najstariji), Rimu i Leipzigu.
Dodijeljene prve nagrade Grammy (1959.)
Prva dodjela nagrada Grammy, izvorno zvanih Gramophone Awards, u organizaciji američke Nacionalne akademije za diskografsku umjetnost i znanost (engl. National Academy of RecordingArts and Sciences – NARAS) održana je 4. svibnja 1959. godine. Toga su dana istodobno održane dvije svečanosti, jedna u Los Angelesu i jedna u New Yorku.
Nagradu Grammy za gramofonsku ploču godine dobio je talijanski glazbenik Domenico Modugno za ploču Nel Blu Dipinto di Blu, popularnog imena Volare. Nagradu za album godine dobio je Henry Mancini za glazbu iz televizijske serije Peter Gunn. Mancini je za tu glazbu dobio i nagradu Emmy, namijenjenu uradcima u televizijskoj industriji.
Nagradu Grammy za najbolju individualnu jazz izvedbu spomenute 1959. dobila je Ella Fitzgerald, a za grupnu Count Basie. Njih dvoje dobili su još po jednog Grammyja za svoje pop izvedbe, a po dvije nagrade dobili su također i spomenuti Domenico Modugno te Henry Mancini, kao i Ross Bagdasarian.
Muccurum – antičko naselje na hrvatskoj obali (533.)
Makarska je poznata po plažama koje se prostiru cijelom rivijerom, a posebno mjesto na ulazu u gradsku luku svakako je poluotok sv. Petar. Danas oko tog poluotoka uređenom šetnicom prolaze turisti, nesvjesni da je sv. Petar nastanjivan od sredine 3. tisućljeća pr. Kr.
Prvi poznati stanovnici ovog područja bili su Iliri koji dolaze na prostore Dalmacije u 8. stoljeću. Na području današnje Makarske vladalo je ilirsko pleme Ardijejaca. Na temelju arheoloških i povijesnih nalaza znamo da su bili odlični moreplovci te da su trgovali sa starim Grcima. Nakon rimskih osvajanja u 2. st. pr. Kr. naselje se naziva Muccurum, Mucules ili Mokro. Vjerojatno se radi o selu Makar koje se nalazi nedaleko od današnjega grada. Muccurum je bio postaja na cesti između antičkog Splita i Metkovića.
U 5. st. propada rimska država, a kršćanstvo se sve više širi. U Muccurumu se osniva biskupija. Bila je to odluka koncila u Saloni održanog 4. svibnja 533. godine, što potvrđuje važnost i veličinu naselja u razdoblju kasne antike. Samo dvije godine kasnije Muccurum postaje važna strateška lokacija u ratovima između Bizanta i germanskog naroda Gota.
Piše: Marsela Alić
Vojni ugovor između Napoleona i Perzijskog Carstva (1807.)
Ugovor iz Finckensteina, zanimljiv sporazum između Napoleona Bonapartea i Perzijskog Carstva, potpisan je 4. svibnja 1807. godine. Ugovor je potpisan u dvorcu Finckenstein na području tadašnje Pruske. Danas se ruševine tog dvorca nalaze u Poljskoj, i to oko 80 kilometara jugoistočno od Gdańska.
Prema Ugovoru iz Finckensteina trebala je Napoleonova Francuska podržati Perzijsko Carstvo u borbi protiv Rusa, koji su provodili ekspanzionističku politiku na području Gruzije i Armenije. S druge strane, Perzija je trebala otvoriti Napoleonu put prema Indiji. Naime, Napoleon Bonaparte dugo je vremena nastojao organizirati francusku invaziju na Indiju, kako bi ju oteo Britancima.
Kao što je poznato, Ujedinjena Kraljevina bila je Napoleonov najtvrdokorniji neprijatelj, a Indija je predstavljala dragulj u kruni njenih kolonija. Napoleonova ekspedicija u Egipat iz 1798./99. predstavljala je također pokušaj otvaranja puta prema Indiji. Općenito govoreći, među svim Napoleonovim strateškim planovima bio je pokušaj osvajanja Indije vjerojatno po fizičkoj udaljenosti najudaljeniji pothvat.
Ugovor iz Finckensteina dogovorio je u ime Perzijskog Carstva Mirza Mohammed Reza-Qazvini, poslanik tadašnjeg perzijskog šaha. Francuzi su doista poslali svoje vojne stručnjake u Perziju, kako bi pomogli šahu s reformiranjem vojske po zapadnjačkim uzorima. Ipak, Napoleon je ubrzo s Ruskim Carstvom sklopio savez, tako da su planovi napada na Indiju nakratko prebačeni na invaziju koja bi bila izvršena s ruskih područja, i to preko Afganistana.
Izvor: Povijest.hr
