Preminuo papa Ivan Pavao 2._tv kalendar – 2.travanj

 

VIDEO.: TvKalendarHR

——————————————————————————————

 

 

 

Vjenčanje Napoleona i nadvojvotkinje Marije Lujze (1810.)

Vjenčanje Napoleona i nadvojvotkinje Marije Lujze (1810.)

Francuski car Napoleon Bonaparte oženio se svojom drugom suprugom, austrijskom nadvojvotkinjom Marijom Lujzom – drugog travnja 1810. godine. Njoj je u tom trenutku bilo 18, a njemu 40 godina. Marija Lujza bila je praunuka hrvatsko-ugarske vladarice Marije Terezije. Francuska kraljica Marija Antoaneta, koja je smaknuta tijekom Francuske revolucije, bila je sestra djeda Marije Lujze (cara Leopolda II.).

Marija Lujza upoznala je Napoleona samo šest dana prije vjenčanja. Crkveno vjenčanje obavio je kardinal Joseph Fesch, inače Napoleonov ujak (Napoleonova majka Laetitia Bonaparte bila je kardinalova polusestra). Prvo dijete rodila je manje od godinu dana nakon vjenčanja. Dječaku je Napoleon dodijelio titulu kralja Rima (fr. roi de Rome).

U trenutku kad je Napoleon Bonaparte svrgnut s carskog prijestolja Marija Lujza bila je još mlada (bile su joj samo 22 godine). Kasnije se još dvaput udavala. Nadživjela je Napoleona za 26 godina.

Balduin I. – prvi križarski kralj Jeruzalema (1118.)

Balduin I. – prvi križarski kralj Jeruzalema (1118.)

Kralj Balduin I., prvi kralj križarskog Jeruzalemskog Kraljevstva, umro je drugog travnja 1118. godine. Na mjestu vladara Jeruzalema naslijedio je svog brata Godefroya de Bouillona, koji je odbio uzeti kraljevsku titulu (prema legendi izjavio je da nikada neće nositi kraljevsku krunu na mjestu gdje je Isus Krist nosio krunu od trnja).

Balduin I. ipak je prihvatio kraljevsku titulu. Pokazao se sposobnim ratnikom (zauzeo je čitav niz luka uključujući Arsuf i Cezareju) i vještim političarom te je uspio iskoristiti razjedinjenost muslimana kako bi izgradio stabilno kraljevstvo na Bliskom istoku te je uglavnom uspješno držao ravnotežu između često zavađenih križara. Uspostavio je upravni aparat koji je ostao u uporabi idućih dvjestotinjak godina. Poznat je i po gradnji velikog dvorca Krak de Montreal u današnjem zapadnom Jordanu.

Zanimljivo je bilo podrijetlo njihove dinastije, prve koja je vladala nad križarskim Jeruzalemskim Kraljevstvom. Naime, njih su dvojica bili sinovi grofa Eustahija od Boulogne, feudalnog moćnika s područja današnje sjeverne Francuske. Grofovi od Boulognea vladali su područjem uz francusku obalu La Manchea, samo nekoliko kilometara južno od poznatog grada Calaisa.

Kralj Balduin I. od Jeruzalema umro je vrlo daleko od domovine. Smrt ga je zatekla na području današnjeg Egipta, nakon jedne vojne ekspedicije u tu zemlju. Umro je kod mjesta Ariš, 50-ak kilometara od današnjeg područja Gaze. Pokopan je u znamenitoj Bazilici Svetog Groba u Jeruzalemu.

Sovjetska Crvena armija započela ofenzivu na Beč (1945.)

Sovjetska Crvena armija započela ofenzivu na Beč (1945.)

Drugoga travnja 1945. započela je sovjetska Crvena armija ofenzivu s ciljem osvajanja Beča. Sovjetske su se trupe približavale s juga nakon što su osvojile Bečko Novo Mjesto (njem. Wiener Neustadt), Željezno (njem. Eisenstadt), Neunkirchen i Gloggnitz. Hitler nije želio da Beč bude proglašen otvorenim gradom, što bi spriječilo njegovo razaranje, nego je tražio da Wehrmacht brani grad. Austrijanci su, u nastojanju da spriječe razaranja, organizirali pokret otpora. Taj je pokret trebao onesposobiti njemačke snage i olakšati što mirniju predaju grada.

Za obranu bečkog područja bio je zadužen njemački general Rudolf von Bünau. Glavna njemačka obrambena sila bio je II. oklopni korpus SS-a (njem. II. SS-Panzerkorps), pod zapovjedništvom SS-Obergruppenführera Wilhelma Bittricha. Glavni sovjetski zapovjednik na tom području bio je maršal Fjodor Tolbuhin (on je od 1944. nosio čin maršala Sovjetskog Saveza).

Neke sovjetske trupe zaobišle su Beč i odmah nastavile napredovati u smjeru Linza i Graza. Dakako, za Beč je od početka situacija bila bezizlazna. General von Bünau i SS-Obergruppenführer Bittrich napustili su grad da izbjegnu zarobljavanje.

Georg Franz Josef – princ, vojnik i monsinjor (1880.)

Georg Franz Josef – princ, vojnik i monsinjor (1880.)

Dana 2. travnja 1880. rođen je princ Georg Franz Josef von Bayern, unuk austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Franje Josipa. Princ Georg ujedno je bio prvorođeno muško unuče Franje Josipa i carice Sisi, kao sin njihove najstarije kćeri Gizele. Napomenimo, Franjo Josip nije imao muške unučadi po izravnoj dinastičkoj liniji, jer je njegov jedini sin Rudolf bio bez muških nasljednika (tragično je poginuo u dobi od samo 30 godina u incidentu kod Mayerlinga).

Budući da je otac princa Georga bio bavarski princ Leopold (ujedno njemački feldmaršal te kandidat za prijestolja Poljske i Grčke), Georg je imao od rođenja titulu princa od Bavarske (njem. Prinz von Bayern). Stric princa Georga bio je Ludwig III. – posljednji bavarski kralj.

U mladosti je princ Georg ušao u bavarsku vojsku kao časnik. Oženio se svojom daljom rođakinjom, nadvojvotkinjom Izabelom Austrijskom, no rastali su se prije kraja medenog mjeseca. Taj je brak Katolička crkva zatim poništila jer nije bio konzumiran. Izabela je postala medicinskom sestrom tijekom Prvog svjetskog rata.

U Prvom svjetskom ratu služio je princ Georg na Zapadnom i Istočnom bojištu, pa i u Palestini. Godine 1919. napustio je vojsku i počeo studirati teologiju (u to je doba bio otprilike u dobi od 39 godina). Za svećenika je zaređen nekoliko godina kasnije, uoči 41. rođendana. Nastavio je zatim poslijediplomski studij u Rimu, na Pontifikalnoj Crkvenoj akademiji.

Godine 1926. princ Georg dobio je naslov monsinjora, kao papinski kućni prelat. Kasnije je unaprijeđen i u apostolskog protonotara de numero participantium (najviši stupanj monsinjora ispod biskupa). Monsinjor princ Georg umro je u dobi od 63 godine u Rimu, usred Drugog svjetskog rata, upravo uoči savezničke invazije na jug Italije.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI