Pobunjenici s broda Bounty otkrili otok (1767.)
Dana 3. srpnja 1767. godine otkriven je otok Pitcairn u Tihom oceanu. Riječ je o jednom od najizoliranijih mjesta na čitavom planetu. Naime, Pitcairn se nalazi tisućama kilometara daleko od obala Južne Amerike i Novog Zelanda, a otprilike je na pola puta između njih.
Danas je Pitcairn po broju stanovnika najmanja od svih preostalih britanskih kolonija. Naime, ondje živi samo 50-ak stanovnika. Otok Pitcairn ima površinu od oko 4,6 četvornih kilometara. Otkrio ga je britanski istraživač Philip Carteret, zapovjednik broda HMS Swallow. Otok je nazvan prema 15-godišnjem članu posade tog broda, Robertu Pitcairnu, koji je navodno prvi ugledao otok.
Pitcairn je povijesno osobito zanimljiv po tome što je na njemu utočište našla posada broda Bounty, koja se pobunila protiv svog zapovjednika Williama Bligha. Pobuna na brodu Bounty već je obrađena u nizu filmova, a vodio ju je Fletcher Christian (glumili su ga, između ostalih, Clark Gable,Marlon Brando i Mel Gibson).
Pobunjenici s Bountyja doplovili su na otok Pitcairn sa ženama dovedenim s Tahitija, ondje su se naselili i osnovali obitelji. Njihovi potomci žive čak i danas na Pitcairnu. Dapače, sačuvala su se izvorna prezimena s Bountyja. Primjerice, današnji gradonačelnik Pitcairna zove se Shawn Christian i potomak je spomenutog Fletchera Christiana.
Postignuta rekordna brzina parne lokomotive (1938.)
Dana 3. srpnja 1938. postignuta je rekordna brzina za parne lokomotive. Naime, britanskoj lokomotivi Mallard izmjerena je brzina od čak 202,58 kilometara na sat tijekom vožnje po jednoj željezničkoj pruzi u Engleskoj. Taj rekord stoji još i danas, premda je prošlo više od tri četvrtine stoljeća od kad je postignut.
Lokomotiva Mallard imala je masu od preko 100 tona. Posjedovala je tri parna cilindra, a mogla je ostvariti vučnu silu od čak 157,7 kilonjutna (otprilike kao potisak nadzvučnog zrakoplova Concorde). Kotači lokomotive Mallard bili su u rasporedu 4-6-2, što znači da su srednja tri para kotača bila pogonska. Ti su pogonski kotači imali promjer veći od 2 metra, što je pogodno za ostvarivanje velikih brzina na tračnicama.
Lokomotive kakvima je pripadala Mallard imale su prepoznatljiv aerodinamičan oblik, koji je omogućavao velike brzine uz manju potrošnju goriva. Zanimljiv je bio način na koji se pazilo da se pogonski dijelovi lokomotive ne pregriju. Naime, na kritične dijelove stavljala se tzv. smrdljiva bomba s uljem anisa, koja je počela ispuštati miris na visokim temperaturama.
U bečkom Prateru otvoren veliki kotač s gondolama (1897.)
Dana 3. srpnja 1897. svečano je otvoren veliki kotač u bečkom Prateru, na njemačkom jeziku zvan Wiener Riesenrad (hrv. Bečki golemi kotač). Riječ je o kotaču visine čak 64,75 metara, na kojem posjetitelji mogu putovati u gondolama. U bečki je kotač u Prateru ugrađeno čak oko 430 tona željeza, a izvorno je imao 30 gondola (do danas ih je ostalo samo 15).
Veliki kotač u Prateru podignut je povodom proslave 50. obljetnice dolaska cara Franje Josipa na prijestolje. Izgrađen je samo oko dvije godine nakon dovršetka zgrade zagrebačkog HNK, čijem je otvaranju Franjo Josip prisustvovao. Premda u vrijeme kad je napravljen bečki kotač nije bio najviši takve vrste u svijetu, postao je to 1920. jer su svi ostali viši kotači u međuvremenu rastavljeni. Kotač u Prateru održao se sve do danas, a od spomenute 1920. pa sve do 1985. bio je najviši na svijetu (držao je rekord tijekom čak 65 godina).
Danas je najviši kotač s gondolama High Roller u Las Vegasu, visine čak 167,6 metara, a otvoren je 2014. godine. Taj je kotač oko 100 metara viši od onog u Prateru, ali je sagrađen čak 117 godina kasnije.
Izvor: Povijest.hr
