Papa umro u zarobljeništvu francuskih revolucionara (1799.)

Dana 29. kolovoza 1799. umro je papa Pio VI., zarobljen u gradiću Valence u Francuskoj tijekom Revolucije. Zanimljivo je da je taj papa vladao najduže od svih papa do tada, osim možda sv. Petra, pune 24 i pol godine. Rođen je u Italiji kao grof Giovanni Angelo Braschi i postao je papom u doba kad je Sveta Stolica bila pod jakim pritiskom prosvjetiteljskih vladara koji su joj željeli ograničiti vlast. Primjerice, kad je habsburški car Josip II., sin Marije Terezije, uvodio silne promjene u državi zatvaranjem samostana, Pio VI. osobno je doputovao u Beč da pokuša razuvjeriti cara. Međutim, to mu nije uspjelo.

Kad je izbila Francuska revolucija, papa je nastojao kompenzirati njenu djelatnost usmjerenu protiv Crkve. Francuska je vojska pod vodstvom Napoleona Bonapartea, tada generala, prodrla u Italiju, porazila papinske vojne jedinice, a kasnije i zauzela grad Rim. Željeli su prisiliti papu da se odrekne vlasti nad Papinskom Državom, a kad je on to odbio, stavili su ga u zarobljeništvo. Sproveden je isprva u Sienu i Certosu u Toskani, a kasnije je prebačen preko Parme, Piacenze, Torina i Grenoblea u zatvore u Francuskoj. Na kraju je zatočen u francuskom gradiću Valence, na obali rijeke Rhone, stotinjak kilometara južno od Lyona. Gradić Valence slavan je po tome što je davno prije Cesare Borgia nosio titulu vojvode od Valencea (Valentina) nazvanu po tom gradu (zato su Cesarea Borgiju kraćeno zvali Valentino). Danas tu titulu nosi princ od Monaka.

Svega šest tjedana nakon dolaska u Valence, papa je umro. Nastao je problem u Katoličkoj crkvi, jer je Rim bio pod francuskom okupacijom, pa nije bilo moguće u njemu održati izbor novog pape. Kardinali su se stoga sastali u Veneciji, jer je navodno postojala odredba da se u slučaju da je Rim nedostupan, konklava održi u gradu iz kojeg potječe najveći broj kardinala. To je bio prvi put od davne 1417. da je izbor pape održan izvan Rima. Kardinali su se sastali u samostanu San Giorgio Maggiore u Veneciji, na otočiću koji se vidi ravno nasuprot duždevoj palači. Izabran je Barnaba Niccolò Maria Luigi Chiaramonti za papu Pija VII., a budući da je sva oprema bila u Rimu, novi je papa morao biti okrunjen tijarom izrađenom iz papira.

SSSR testirao prvu atomsku bombu (1949.)

Dana 29. kolovoza 1949. testirao je SSSR svoju prvu nuklearnu bombu. Bio je to revolucionaran trenutak u svjetskoj povijesti jer je njime označen kraj dotadašnjeg američkog monopola na nuklearno oružje. Naime, od 1945. do 1949. godine SAD je bio jedina zemlja u svijetu s nuklearnim oružjem, što mu je davalo iznimno veliku prednost. Nakon ulaska SSSR u krug nuklearnih sila na današnji dan 1949. godine, uslijedile su 1952. Ujedinjena Kraljevina, a tek 1960. i Francuska. Kasnije je još niz zemalja došlo u posjed nukearnog oružja. Do Staljinove smrti Sovjeti su izvršili samo tri nuklearne eksplozije.

Prvi sovjetski test imao je kodni naziv RDS-1 i ime Prva munja. Snaga eksplozije iznosila je oko 22 kilotona (nešto više od bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki). Eksplozija je izvršena na sovjetskom nuklearnom testnom poligonu Semipalatinsk na području današnjeg Kazahstana.

Zanimljivo je da su Sovjeti u blizinu mjesta testiranja postavili oko 50 zrakoplova da bi vidjeli utjecaj eksplozije na njih. Sagradili su čak i improvizirane kuće, most, pa i podzemnu željeznicu radi mjerenja učinka na te objekte. Eksploziji je izloženo i oko 1500 životinja, radi procjene utjecaja bombe na živa bića.

Test je neugodno iznenadio Amerikance, koji su vjerovali da Sovjeti ne mogu razviti nuklearno oružje prije 1953. godine. Uspjeli su ga, međutim, detektirati prije nego što su ga Sovjeti službeno objavili i to pomoću aviona WB-29, bombardera modificiranih za prikupljanje meteoroloških podataka (jedan takav avion primijetio je povećanu količinu radioaktivnih čestica u zraku iznad Aljaske).

Kemijski element dobio ime po znanstvenici (1982.)

Dana 29. kolovoza 1982. sintetiziran je kemijski element koji je dobio ime po znanstvenici. Taj je element nazvan meitnerij, a dobio je simbol Mt u periodnom sustavu elemenata. Atomski mu je broj 109, što znači da ima 109 protona u jezgri i da se nalazi na 109. mjestu u periodnom sustavu elemenata. Za usporedbu, željezo ima 26 protona, zlato 79, uranij 92, a plutonij 94.

Meitnerij je vrlo radioaktivan element, a proizveden je samo u laboratoriju (ne pojavljuje se u prirodi). Nazvan je po Lisi Meitner, austrijskoj fizičarki koja je sudjelovala pri otkriću nuklearne fisije. Za to je otkriće njen kolega Otto Hahn dobio Nobelovu nagradu 1944. godine, no njoj nagrada nije dodijeljena unatoč velikim zaslugama pri otkriću. To je smatrano svojevrsnom nepravdom, koja joj je dijelom nadoknađena spomenutim imenovanjem kemijskog elementa po njoj.

Lise Meitner je do danas ostala jedinom ženom po kojoj je samostalno imenovan neki kemijski element, izuzevši mitološke žene (npr. Cerij je nazvan prema rimskoj božici Ceres, selenij prema grčkoj božici Seleni, vanadij prema nordijskoj božici Vanadis, poznatijoj kao Freyja, a niobij prema Niobi, kćeri Tantala iz grčke mitologije). Doduše, element kurij (Curium – Cu) imenovan je po Marie Curie, ali ne samo po njoj, nego zajednički i po njenom suprugu Pierreu Curieu (oboje su dobili Nobelovu nagradu).

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI