Grof od Toulousea, najbogatiji križar u Prvom križarskom ratu (1105.)
Rajmund IV. od Saint-Gillesa, moćni srednjovjekovni grof od Toulousea, umro je 28. veljače 1105. u Svetoj zemlji. Nekoć su grofovi od Toulousea bili najmoćniji feudalni gospodari u Francuskoj, višestruko bogatiji čak i od francuskih kraljeva. Grof Rajmund IV. vladao je ne samo nad grofovijom Toulouse, nego i nad markgrofovijom Provansom, grofovijom Rouergue i vojvodstvom Narbonne. Time je objedinio u svojim rukama veći dio južne Francuske.
Upravo je grof Rajmund IV. izabran 1095. za svjetovnog vođu Prvog križarskog pohoda. Bio je najbogatiji od križarskih zapovjednika koji su krenuli prema Svetoj Zemlji tijekom Prvog križarskog rata. I doista, križari su uspjeli osloboditi Jeruzalem, a Rajmund IV. je iz skromnosti odbio položaj jeruzalemskog kralja.
Naknadno je pokušao zauzeti i grad Tripoli na sjeveru današnjeg Libanona. Ondje je uspostavio grofoviju Tripoli kao zasebnu križarsku državu, smještenu između Jeruzalemskog Kraljevstva na jugu i Kneževine Antiohije na sjeveru. Grof Rajmund IV. umro je u 60-im godinama. Njegovi potomci vladali su zatim Grofovijom Tripoli, na području današnjeg Libanona i Sirije, sve do 1187. godine.
Linus Pauling – dvostruki dobitnik Nobelove nagrade (1901.)
Dana 28. veljače 1901. rođen je Linus Pauling, dvostruki dobitnik Nobelove nagrade. Dobio je Nobelovu nagradu za kemiju 1954. (za istraživanje na području kemijskih veza), a 1962. dobio je Nobelovu nagradu za mir, po čemu je postao jedinstven u povijesti.
Naime, Pauling je time postao jedinim dobitnikom dviju nepodijeljenih Nobelovih nagrada, a ujedno je i jedna od samo dvije osobe koje su ikada dobile Nobelove nagrade iz dviju različitih disciplina (druga je Marie Curie). Osim Linusa Paulinga i Marie Curie, samo su još dvije osobe dva puta dobile Nobelovu nagradu: John Bardeen i Frederick Sanger (njih su dvojica dobila dva puta nagrade za istu disciplinu, konkretno Bardeen za fiziku, a Sanger za kemiju).
Linus Pauling rodio se u američkom gradu Portlandu, najvećem naselju savezne države Oregon. Svoju Nobelovu nagradu za mir dobio je zahvaljujući angažmanu na sprječavanju širenja nuklearnog oružja te općenito za mirotvorna nastojanja. Osobito se zalagao za prestanak izvođenja testova s nuklearnim oružjem, koji su bili vrlo učestali tijekom Hladnog rata. U smislu mirotvorstva na Paulinga je snažno utjecala njegova supruga Ava Helen Pauling (rođena Ava Helen Miller), koja je također rođena u američkoj saveznoj državi Oregon.
Paulingu je 1972. dodijeljena i Lenjinova nagrada za mir, što ga čini jednim od rijetkih ličnosti Hladnog rata kojoj su obje strane dodijelile visoko odlikovanje za mirotvorstvo.
Alberico I. Cybo-Malaspina – europski kralj mramora (1534.)
Alberico I. Cybo-Malaspina, prvi knez i markiz talijanskih državica zvanih Massa i Carrara, rodio se 28. veljače 1534. godine u Genovi. Njegova dinastija Cybo-Malaspina vladala je kasnije tom državom sve do 1790. godine, tj. ukupno tijekom više od 230 godina. Alberico I. Cybo-Malaspina objedinio je u svojoj osobi nasljeđa dviju ranijih dinastija – Cybo i Malaspina (otac mu je bio Lorenzo Cybo, a majka Ricciarda Malaspina).
Alberico I. postao je već prije svoje 20. godine vladarom suverenih državica Masse i Carrare. Isprva je imao samo titulu markiza od Masse i gospodara Carrare (marchese di Massa, signore di Carrara), no kasnije je uzvišen u kneza od Masse i markiza od Carrare (principe di Massa, marchese di Carrara). Na kraju je Alberico I. dobio čak i titulu vojvode (duca).
Titula vojvode, koju je Alberico I. uspio doseći, bila je najviša dostupna titula u Italiji, ne računajući kraljevsku i carsku titulu te titulu velikog vojvode (granduca), koju su nekoć u Italiji nosili samo pripadnici obitelji Medici. Premda je državni teritorij Masse i Carrare bio malen (manji od površine današnjeg Luksemburga), Alberico I. Cybo-Malaspina bio je teoretski ravnopravan drugim vladarima država u Europi. Primjerice, obitelj Cybo-Malaspina mogla je ulaziti u bračne veze s europskim kraljevskim i carskim obiteljima.
Znatne prihode imao je Alberico I. Cybo-Malaspina od znamenitih kamenoloma u Carrari. Naime, mramor iz Carrare bio je iznimno cijenjen u Europi i svijetu, a u njemu je skulpture izrađivao i slavni Michelangelo Buonarroti, suvremenik Alberica I. Vojvoda je umro 1623. godine u Massi, svojoj glavnoj prijestolnici, u kojoj je sagradio veliku vojvodsku palaču (tal. Palazzo Ducale).
Watson i Crick prešutjeli su važnu činjenicu (1953.)
Obično se smatra da su Francis Watson i James Crick otkrili strukturu DNK – deoksiribonukleinsku kiselinu koja nosi tajnu života. Za to otkriće dobili su Nobelovu nagradu 1962. Treći nositelj nagrade bio je Maurice Wilkins. Svoje otkriće objavili su 28. veljače 1953. u Eagle pubu u Cambridgeu. Međutim, “zaboravili” su spomenuti ključnu osobu koja do toga dovela.
Riječ je o znanstvenici Rosalind Franklin koja je napravila dotad najbolje slike DNK. Radila je u laboratoriju u londonskom King’s College. Kao žena među znanstvenicima nije imala podršku, a njezin suradnik Maurice Wilkins nije mogao podnijeti da ona ima važnu ulogu u projektu. Pokazao je Wilkinsu i Cricku njezin najbolji uradak bez njezina znanja, što im je omogućilo uvid u ključne informacije o DNK.
Watson, Crick i Wilkins su nesumnjivo mnogo doprinijeli razumijevanju DNK, ali je Rosalind Franklin imala ulogu koja joj osporavana do današnjih dana. Fanklin je umrla od raka 1957. Crick je kasnije izjavio da bi sigurno dobila nagradu da je poživjela, budući da je njezino istraživanje omogućilo ovo važno otkriće.
Piše: M.A.
Izvor: Povijest.hr
