27. studenoga 1942. bl. Bronislav Kostowski – zašto se taje nacistička masovna ubojstva svećenika u Dachau?
Piše: Petar Horvatić
U koncentracijskom logoru Dachau u nacističkoj Njemačkoj, ubijen je na današnji dan 1942. katolički svećenik Bronislav Kostowski. U tom nacističkom logoru ubijeno je stotine drugih katoličkih svećenika. U Dachauu je postojao tzv. Svećenićki blok (njemački Pfarrerblock ili engleski Priesterblock). Među ubijenima u Dachauu kanonizrano je čak 108 svećenika Poljaka, kao i jedan broj Tirolskih mučenika, svećenika iz Austrije. U logoru Dachau ubijena su 1034 svećenika.
Mnogi svećenici deportirani su, internirani i ubijeni u logorima: Auschwitz, Sachsenhausen, Mauthausen i Buchenwald.
Osim toga, nekoliko tisuća časnih sestara deportirano je u logore, a mnoge tamo i ubijene poput časne sestre karmelićanke Edith Stein, te njezine rođene sestre koja je bila, također, katolička redovnica.
Kostowski je za vrijeme vojne okupacije Poljske bio podvrgnut okrutnim zatvorskim mučenjima, a smrću u Dachauu dobio je aureolu kršćanskog mučeništva. Papa Ivan Pavao II. 13. lipnja 1999. godine beatificirao ga je s čak 107 drugih žrtava tog nacističkog progona.
U Dachauu je bilo zatvoreno 2720 svećenika, od kojih 2578 (95%) su bili katolički svećenici. Od ostalih zatvoreno je 109 protestantskih svećenika, 22 pravoslavna, 8 starokatolika i 2 islamska.
Upravo katolički svećenici bili su glavna meta mržnje nacista, a od njih ponajviše red isusovaca.
Prvi katolički svećenik stigao je u Dachau još 1935. godine, ali od 1940. Dachau postaje označen kao koncentracijski kamp za klerikalne osobe.
Najviše svećenika bilo je Poljaka (1780), a nakon njih Nijemci (447), Francuzi (156), te Česi i Slovaci (109). Bio je tu i stanoviti broj Nizozemaca (56), svećenika s područja Jugoslavije (50) od kojih ponajviše Hrvata, Belgije (46) i Italije (28).
U logoru Dachau ubijena su 1034 svećenika.
Izvor: narod.hr
Kancelar d’Aguesseau – vrhunski pravnik Luja XV. (1668.)
Dana 27. studenog 1668. rođen je Henri François d’Aguesseau, kancelar Francuske iz početnog razdoblja vladavine kralja Luja XV. Kancelarski položaj u Francuskoj u razdoblju tzv. Starog režima (prije Francuske revolucije) davao je obnašatelju vrhovnu moć na području pravosuđa, slično položaju ministra pravosuđa u kasnijim državama.
Kancelar d’Aguesseau rođen je u gradu Limogesu, na području regije Limousin. Već je po obiteljskom nasljeđu dobio visoke funkcije, jer je dobar dio službi u francuskoj upravi u to vrijeme bio nasljedan. U pravnim je pitanjima d’Aguesseau bio izvanredno savjestan, tako da ga je znameniti memoarist vojvoda de Saint-Simon pokudio zbog toga što je previše vremena provodio proučavajući slučajeve donesene pred njega.
Kao kancelar je d’Aguesseau pokušao sastaviti zbirku svih francuskih zakona, no nije to uspio učiniti do smrti. Ipak, uspio je donekle ujednačiti sudske procedure i provođenje zakona u pokrajinama, kao i precizirati jurisdikciju pojedinih sudova. Odigrao je i važnu ulogu u smirivanju vjerskih nemira u Francuskoj.
Preminuo je u Parizu 1751. u visokoj 83. godini. Danas se d’Aguesseauov kip nalazi ispred zgrade francuske Narodne skupštine tj. donjeg doma parlamenta u Parizu (riječ je o palači zvanoj Palais Bourbon).
Otvoren najduži cestovni tunel na svijetu (2000.)
Dana 27. studenog 2000. otvoren je najduži cestovni tunel na svijetu – Tunel Lærdal (Lærdalstunnelen) u Norveškoj. Dužina tog tunela iznosi čak 24.510 metara, a kroz njega prolazi važna autocesta koja povezuje Oslo i Bergen, dva najveća norveška grada.
Izgradnja Tunela Lærdal koštala je više od milijardu norveških kruna, tj. stotinjak milijuna eura, a pri radovima je iskopano oko 2,5 milijuna kvadratnih metara zemlje i kamena. Po dužini je nadmašio čak i tunel Gotthard u Švicarskoj otvoren 1980. i dužine 16.942 metara.
Budući da vožnja automobilom kroz Tunel Lærdal traje čak 20-ak minuta, Norvežani su se pobrinuli da vozačima razbiju monotoniju. Tako su na tri mjesta u tunelu iskopana su velika proširenja slična pećinama, koja su osvijetljena svjetlošću plave boje. Donji rub tih proširenja obasjan je žutom svjetlošću, što daje dojam izlaska sunca (time navodno djeluje pozitivno na psihu vozača). Tunel Lærdal prvi je na svijetu koji ima vlastito postrojenje za pročišćavanje zraka.
Klodvig – prvi veliki franački kralj (511.)
Dana 27. studenog 511. umro je Klodvig, prvi kralj koji je zavladao nad većinom Franaka. Prethodni franački vladari bili su sličniji plemenskim poglavicama i vladali su samo na razmjerno malim teritorijima. Klodvig je također isprva vladao samo nad Salijskim Francima, no tijekom života proširio je svoju vlast i na Ripuarske Franke, kao i na mnoga susjedna plemena. Nakon što je porazio Sijagrija, posljednjeg rimskog namjesnika u zapadnoj Europi, njegovo je kraljevstvo s vremenom obuhvatilo veći dio nekadašnjeg prostora rimske Galije. Prvi je franački vladar koji je sjedište imao u Parizu.
Zbog takvog teritorijalnog opsega Klodviga se smatra prethodnikom kasnijih francuskih kraljeva, koji su se jednim dijelom doista oslanjali na njegovu tradiciju. Klodvig je prihvatio kršćanstvo, što je bio epohalan događaj za prostor kojim je vladao. Prihvatio je rimsko kršćanstvo, zasnovano na papinskom vrhovništvu, dok su neka germanska plemena prakticirala arijansko kršćanstvo. Klodviga je krstio znameniti sv. Remigije, biskup grada Reimsa.
Klodviga se smatra pripadnikom Merovinške dinastije, koja je nakon njega vladala nad Franačkom tijekom gotovo tri stoljeća (zamijenila ju je Karolinška dinastija, kojoj je pripadao slavni car Karlo Veliki).
Markiza de Maintenon – supruga kralja Luja XIV. (1635.)
Dana 27. studenog 1635. rođena je Françoise d’Aubigné, markiza de Maintenon. Pretpostavlja se da je sklopila brak s francuskim kraljem Lujem XIV., i to nakon smrti kraljeve prve supruge Marije Terezije Habsburg.
Budući da su kralj i markiza bili različitog društvenog statusa taj je brak, unatoč katoličkoj kanonskoj zakonitosti, u političkom pogledu bio morganatski, što znači da eventualni potomci iz tog braka u načelu nisu mogli naslijediti sva prava na krunu svog oca. Sukladno tome, brak u javnosti nikada nije bio službeno objavljen, a markiza nije imala naslov francuske kraljice.
Unatoč tehničkim detaljima markiza de Maintenon imala je golem utjecaj na kralja i na vođenje francuske politike te je djelovala poput neslužbene premijerke. U trenutku sklapanja spomenutog pretpostavljenog braka markiza je bila udovica, upravo kao što je i kralj bio udovac, a imala je 47 ili 48 godina (Luj XIV. imao je nekoliko godina manje). Ostali su zatim u braku sve do kraljeve smrti 1715. godine, tijekom više od trideset godina.
Françoise d’Aubigné svojedobno je bila stekla titulu markize de Maintenon pa je na dvoru bila oslovljavana kao Madame de Maintenon. Inače, posjed Maintenon, po kojem je ime dobio njen naslov markize, nalazio se otprilike šezdeset kilometara jugozapadno od Pariza i nedaleko od Chartresa. I danas se može vidjeti dvorac Maintenon, koji je markiza svojedobno posjedovala.
Markiza je poznata i po osnivanju Maison royale de Saint-Louis, škole za djevojke iz siromašnijih plemićkih obitelji, gdje je osobno podučavala učenice. Zalagala se i općenito za pravo žena na jednako obrazovanje kao muškarci.
Izvor: Povijest.hr
