Vojne operacije u zapadnoj Slavoniji – akcija Velebit (1991.)
Dana 26. prosinca u akciji Velebit u zapadnoj Slavoniji oslobođeno je jako četničko uporište Bučje, u kojem se nalazio zloglasni logor za Hrvate i ostalo stanovništvo nesrpskog podrijetla. U poslijepodnevnim satima tog dana sastali su se u Bučju pripadnici 123. požeške brigade Hrvatske vojske (koji su došli iz pravca Kamenske i Mijača) s pripadnicima 127. virovitičke brigade (koji su došli iz pravca Grahovljana, Dragovića i Novog Sela) i 136. slatinske brigade (koji su došli iz pravca Zvečeva).
Neprijatelji su se povukli iz sela Tisovac Zabrdski, Glavica, Zabrdska, Prgomelje Zabrdsko, Cikota i Rogulje Zabrdske. Oslobođena su sela uz pravac komunikacije Cerik – Bučje: Donja Šumetlica, Gornji Grahovljani, Branešci i Ožegovići.
Postrojbe OG Pakrac započele su s pretresom terena s linije Pakrac – Kusonje, po pravcu Kraguj – Japaga – Skenderovci. Tijekom istog dana izbile su na liniju Kraguj – Gavrinica.
Otkriven prvi antidepresiv (1957.)
Prvi moderni lijek protiv depresije postao je temelj za skupina psihofarmaka, odnosno lijekova koji se primjenjuju u liječenju duševnih bolesti i poremećaja. Lijek imipramin razvijen je i proizveden u švicarskom koncernu Geigy, današnjem Novartisu. Na tržištu se pojavio 1958. godine.
Da je imipramin antidepresiv, otkrilo se slučajno. Psihijatar Rolan Kuhn primjenjivao ga je 1957. kod shizofreničara za smirivanje osjećaja, uzrokovanje ravnodušnosti i psihomotornog usporenja, ali imipraminom nije postigao željene reakcije. Međutim, primijetio je da su nestali simptomi depresije. Danas se imipramin upotrebljava kod svih vrsta depresija.
Imipramin djeluje tako što podiže koncentraciju neuroprijenosnika serotonina i noradrenalina u plazmi. Kod depresivnih pacijenata uočava se nedostatak tih prijenosnika. Imipramin poboljšava prijenos serotonina i tako smanjuje simptome depresije. Danas imipramin postoji i u generičkom obliku. Ovaj lijek ima i negativnih posljedica kao mutan vid, pospanost, žeđ, hipotonija, tahikardija, problemi sa srcem, probavni problemi, genetski poremećaji, rak dojke…
Piše: Marsela Alić
Praizvedba Shakespearovog Kralja Leara (1606.)
Shakespeareova drama Kralj Lear bazira se na legendi o kralju Leiru i njegovim trima kćerima. Navodno je živio u 8. st. pr. Kr. i vladao Britanijom gotovo 60 godina. Kraljevstvo je podijelio kćerima nakon što su morale dokazati da ga vole. Međutim, kćeri su ga prognale, a na prijestolje se vratio uz pomoć najmlađe kćeri, koju je on davno odbacio. Nakon kraljeve smrti Britanijom je zavladala najmlađa kćer, ali su je svrgnuli njezini nećaci i zatvorili. U zatočeništvu si je oduzela život. Prvi zapis ove legende potječe iz djela Historia Regum Britanniae autora Geoffreyja von Monmoutha, objavljenog 1136. na latinskom jeziku.
Shakespearov Kralj Lear smatra se jednom od njegovih najuspješnijih tragedija. Prvu verziju drame napisao je vjerojatno 1605., a druga je tiskana 1623. godine. Prva verzija je praizvedena na današnji dan 1606. godine na engleskom dvoru. Tada je Engleskom i Škotskom vladao Jakov I., sin Marije Stuart.
U tragediji Kralj Lear odvijaju se dva paralelna zapleta. Jedan je priča o kralju i njegovim kćerima, a druga je o kraljevom savjetniku grofu Gloucesteru i njegovim sinovima. Radnja se odvija u Britaniji, u 8. st. pr. Kr. Razlike između verzija su velike te se sve češće smatraju zapravo različitim djelima. Neki su izdavači napravili čak kompilaciju dviju verzija, dok neki izdaju obje verzije.
Piše: Marsela Alić
