Dogodilo se na današnji dan 23.11.

125

Jedina osoba smaknuta giljotinom u Švedskoj (1910.)

Dana 23. studenog 1910. provedeno je u Švedskoj jedino smaknuće giljotinom u čitavoj povijesti te zemlje. Giljotiniran je Johan Alfred Ander, švedski državljanin osuđen zbog pljačke jedne mjenjačnice pri kojoj je počinjeno umorstvo. Naime, početkom te godine opljačkana je mjenjačnica Växelkontor u Stockholmu, a razbojnik je tako teško istukao tamošnju zaposlenicu da je ona preminula od ozljeda.

Kod Johana Alfreda Andera otkrivene su neke krvave novčanice iz te mjenjačnice, a to je – uz oružje kojim je počinjeno ubojstvo – bilo dovoljno da ga se osudi na smrt. Anders nije nikada priznao zločin, nego je tvrdio da je krvavi novac dobio od nekog nepoznatog čovjeka. Unatoč tome, njegovu presudu potvrdili su čak i prizivni sudovi.

Anders je smaknut novom giljotinom koju je Švedska nabavila iz Francuske. Smaknuće je obavljeno u zatvoru Långholmen u Stockholmu. Anders je navodno bio prilično smiren. Želio je izgleda progovoriti nekoliko riječi o svojim pogledima na smrt, ali ga je krvnik ili ignorirao ili ga nije čuo. Samo giljotiniranje prošlo je glatko. Bilo je to prvo i jedino smaknuće giljotinom u Švedskoj jer je smrtna kazna nakon toga ukinuta.

Billy the Kid – legenda Divljeg zapada (1859.)

Poznati odmetnik s Divljeg zapada Billy the Kid rođen je na 23. studenog 1859. godine. Pravo ime bilo mu je William Henry McCarty, a koristio se i pseudonimima Henry Antrim i Willam Bonney. Prema legendi ubio je 21 čovjeka, tj. jednog za svaku godinu svoga života. Iako je malo toga poznato o njegovu životu, postao je legendom kada je njegov ubojica, šerif Patt Garrett, objavio senzacionalnu biografiju nazivaAuthentic Life of Billy, the Kid.

Billy The Kid bio je sudionik poznatog stočarskog rata u okrugu Lincoln 1878. u službi kod engleskog stočara, bankara i trgovca Johna Tunstalla. Kada su mu poslodavca ubili članovi skupine gradskih trgovaca nazvane Kuća, Billy se pridružio bandi tzv. Regulatora koju je predvodio rančer Richard DickBrewer. Uspjeli su osvetiti smrt Tunstalla, a nakon što je ubijen i Brewer na čelo Regulatora došao je sam Billy. Sljedeće tri godine banda je počinila nekoliko ubojstava, bježala iz zatvora, a Billy je pokušao dobiti pomilovanje od guvernera Novog Mexica zamjenu za informacije o suradnicima. Nagodba nije uspjela i Billy the Kid se vratio ubijanju. Guverner je raspisao nagradu za njegovu glavu.

Tijekom toga vremena, Billy Kid sprijateljio se s lokalnim ambicioznim konobarom i bivšim lovcem na bizone Patt Garrettom. Kada je Garret 1880. izabran za šerifa okruga Lincoln krenuo je u lov na svog prijatelja. Nakon što ga je uspio zarobiti, Billy je pobjegao ubivši pritom dva stražara. Billyjeva sloboda bila je kratkoga vijeka, načuvši glasine da se Billy Kid nalazi u blizini Fort Sumnera šerif ga je potražio u kući zajedničkog prijatelja Maxwella. Dok je u zamračenoj sobi ispitivao Maxwella, u sobu je naglo ušao Billy Kid, a Garrett ga je upucao prije nego se ovaj snašao.

Billy je ubijen 14. srpnja 1881. godine, a imao je svega 21 godinu. Postoji sačuvana njegova fotografija, koja je prodana 2011. za 2.300.000 dolara (jedna od najviših cijena ikad plaćenih za fotografiju).

piše: Dražen Krajcar

Ugovor o ulasku Kraljevine Bavarske u Njemačko Carstvo (1870.)

Dana 23. studenog 1870. sklopljen je ugovor o ulasku Kraljevine Bavarske u Njemačko Carstvo. Radilo se o važnom povijesnom događaju za proces ujedinjenja Njemačke u jedinstvenu državu. Bavarska je bila najveća njemačka država toga doba nakon Kraljevine Pruske i Austrijskog Carstva pa je njeno priključenje Njemačkom Carstvu okupljenom oko Pruske bilo presudno. U to je vrijeme bavarski premijer, tj. šef vlade bio grof Otto von Bray-Steinburg, pripadnik stare bavarske plemićke obitelji.

Bavarska je uspjela u pregovorima s Pruskom dobiti neke povlastice pri svom ulasku u Njemačko Carstva. Primjerice, zadržala je vlastitu vojsku, diplomaciju i vlasništvo nad svojim željeznicama. Tadašnji bavarski kralj Ludwig II. i dalje je zadržao kraljevsku titulu, kao i ostali vladari koji su ušli u Njemačko Carstvo. Bila je to svojevrsna federacija niza monarhija, kojoj je na čelu bio car iz pruske dinastije Hohenzollern.

Zanimljivo je da je Kraljevina Bavarska u to doba bila veća od današnje Bavarske. Naime, prostrirala se na 75.865 četvornih kilometara (danas ima 70.549 četvornih kilometara) jer je obuhvaćala i pokrajinu Falačku (njem. Pfalz) s gradovima Speyerom, Ludwigshafenom, Kaiserslauternom, Homburgom i Landauom. Nasuprot tome, Falačka danas pripada njemačkoj saveznoj pokrajini Porajnje-Falačka (njem. Rheinland-Pfalz).

 

Sovjetski pokušaj leta na Mjesec (1972.)

Dana 23. studenog 1972. propao je posljednji pokušaj Sovjeta da ostvare let na Mjesec. Bilo je to posljednje lansiranje goleme rakete N1 – sovjetskog pandana američkim Saturn V raketama koje su ponijele ljude na Mjesec u sklopu programa Apollo.

Sovjetska N1 raketa bila je ogromnih dimenzija – visine 105 metara i mase 2735 tona. Imala je pet stupnjeva, a potisak najjačeg – prvog stupnja – bio je veći nego kod američke Saturn V. Naime, 30 motora prvog stupnja proizvodilo je potisak od 50,3 meganjutna (Saturn V je imao samo oko 34 meganjutna).

Sovjeti su kasnili oko 4 godine za američkim programom razvoja rakete koja bi dovela ljude na Mjesec. Raketa N1 ukupno je testirana samo 4 puta i svaki je put došlo do katastrofe. Najgore je bilo drugo po redu testiranje, u srpnju 1969. godine, kad je raketa N1 eksplodirala na samom lanseru. Smatra se da je to bila najveća eksplozija nekog stroja u povijesti izuzevši nuklearne bombe. Naime, tada je eksplodiralo oko 680.000 kilograma kerozina i 1.780.000 kilograma tekućeg kisika, što je proizvelo eksploziju snage oko 7 kilotona. Koliko je SSSR kasnio za SAD-om govori činjenica da je samo 17 dana nakon te eksplozije američka posada Apolla 11 sletjela na Mjesec.

Posljednji pokušaj lansiranja goleme N1 rakete dogodio se na sovjetskom kozmodromu Bajkonur. Raketa je ovaj put dosegla visinu od 40.000 metara, ali je i tada došlo do kvara. Eksplodirala je pumpa za kisik na motoru broj 4. Čitava raketa rasprsnula se u atmosferi. Srećom, u raketi nije bilo posade. Bio je to konačni kraj sovjetskih pokušaja da dođu s ljudima na Mjesec.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI