Matija Mesić – prvi rektor zagrebačkog sveučilišta (1826.)
Matija Mesić – povjesničar i svećenik koji je bio prvi rektor zagrebačkog sveučilišta, rođen je 19. veljače 1826. godine. Rodio se u Brodu na Savi (nekadašnji naziv za Slavonski Brod). Školovao se u Zagrebu, Pragu i Beču završivši bogosloviju, povijest i zemljopis.
Godine 1849. se zaredio, potom predavao na zagrebačkoj gimnaziji, od 1871. je profesor povijesti na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu, a zatim je bio i na čelu te akademije. Kad je 1874. ustrojeno moderno zagrebačko Sveučilište, Mesić je postao profesor povijesti na njemu, ali i prvi rektor te institucije. Imao je značajnu ulogu i u samom procesu osnivanja tog sveučilišta.
Bavio se istraživanjem hrvatske povijesti, a također je prikupljao i objavljivao izvornu povijesnu građu, što je bila vrlo važna djelatnost za razvoj hrvatske historiografije. Od povijesnih djela Matije Mesića spomenimo Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka, Banovanje Petra Berislavića za kralja Ljudevita II.te Hrvati na izmaku 15. i na početku 16. vieka. S Kukuljevićem Sakcinskim sudjelovao u izdavanju zbirke dokumenata Acta Croatica – Listine hrvatske.
Sudjelovao je u radu Hrvatskoga sabora (1861., 1875.–78.), bio je predsjednik Matice ilirske te redovni član JAZU.
Piše: Dražen Krajcar
Najjača eksplozija vulkana u povijesti Južne Amerike (1600.)
Dana 19. veljače došlo je 1600. do najsnažnije vulkanske eksplozije u Južnoj Americi tijekom zabilježene povijesti. Eksplodirao je vulkan Huaynaputina u peruanskim Andama, visine 4800 metara i kratera širine 2,5 kilometara.
Prije dolaska Europljana u Južnu Ameriku Indijanci su vjerojatno prinosili tom vulkanu ljudske žrtve. Španjolci, koji su došli kao konkvistadori, ukinuli su tu praksu. Erupciju 1600. opisao je svećenik Antonio Vazquez de Espinosa, karmelićanski redovnik. Čini se da su Indijanci ovu erupciju smatrali posljedicom neprinošenja ljudskih žrtava bogu smrti Supayju. Postoje zapisi o tome kako su, primijetivši dim koji izlazi iz vulkana, lokalni vračevi pripremili djevojke, ljubimce i cvijeće u nastojanju da smire razjareno božanstvo.
Obližnji grad Arequipa pokrio je sloj od 25 centimetara pepela, a ukupno je poginulo oko 1500 Peruanaca. Lokalnoj je poljoprivredi trebalo više od stotinu godina da se potpuno oporavi. Eksplozija je bila tako jaka da je pepeo došao čak do Rusije i izazvao najhladniju zimu u posljednjih 600 godina, što je čak navodno dovelo do gladi ruskog stanovništva.
Krunidba poljskog kralja za kralja Švedske (1594.)
Dana 19. veljače 1594. održana je krunidba vladajućeg poljskog kralja Sigismunda III. Vase za kralja Švedske. Njegova dinastija Vasa izvorno je i potjecala iz Švedske, a otac i djed bili su mu švedski kraljevi (Ivan III. Vasa i Gustav I. Vasa). Sigismund III. Vasa po majci je ujedno bio unuk poljskog kralja Sigismunda I. Jagelovića.
Godine 1587. poljsko je plemstvo izabralo Sigismunda III. Vasu, koji je tada bio 21-godišnji švedski princ, za novog poljskog kralja (Poljska je u to vrijeme bila izborna monarhija). Nakon što mu je pet godina kasnije preminuo otac (spomenuti Ivan III. Vasa) naslijedio je Sigismund III. kao najstariji sin švedsko prijestolje.
U Švedskoj je to izazvalo zabrinutost, jer je veći dio zemlje naseljavalo protestantsko stanovništvo, a Sigismund III. Vasa kao poljski kralj bio je katolik i saveznik Habsburgovaca. Sigismundov stric Karlo, koji je u to vrijeme imao titulu vojvode (šved. Hertig), postao je vođom protestantske frakcije u Švedskoj. Upravo je taj vojvoda Karlo kasnije uspio srušiti vlast Sigismunda III. Vase i osobno doći na švedsko prijestolje kao kralj Karlo IX. Vasa.
Sve u svemu, vladavina Sigismunda III. Vase u Švedskoj trajala je razmjerno kratko, samo do 1599. godine, dok je u Poljskoj nastavio vladati sve do svoje smrti 1632. godine.
Pokušaj osvajanja Istanbula u Prvom svjetskom ratu (1915.)
Dana 19. veljače 1915. izvršen je prvi britansko-francuski artiljerijski napad na Dardanele u Prvom svjetskom ratu. Radilo se u uvodu u znamenitu Galipoljsku bitku, koja se odvijala također na Dardanelima. Naime, Galipolje (tur. Gelibolu) je naziv za izduženi poluotok koji tvori sjeverozapadnu obalu tjesnaca zvanog Dardaneli.
Britanski i francuski ratni brodovi započeli su zasipati obale Dardanela artiljerijskom vatrom, što je bila priprema za iskrcavanje trupa na to područje. Ciljevi ispaljenih granata prvenstveno su bili osmanski obrambeni artiljerijski položaji, ali i pomorske mine. Među britanskim ratnim brodovima najveći je bio bojni brod HMS Queen Elizabeth, dug gotovo 200 metara. Taj je brod raspolagao teškim topovima kalibra 381 milimetra koji su granate mase 879 kilograma mogli ispaljivati na udaljenost od čak 30 kilometara. Dakako, veliki domet topova jamčio je da takve brodove ne mogu gađati osmanski topovi s kopna.
Britanska je namjera bila izvršiti proboj ratnim brodovima kroz tjesnac i doprijeti do Istanbula. Ipak, unatoč golemim naporima, osmanska se obrana pokazala neprobojnom. Britanske i francuske mornaričke snage morale su se povući, a umjesto toga izvršena je kopnena invazija na Galipolje, s ciljem zauzimanja osmanskih artiljerijskih uporišta. Došlo je do još veće katastrofe, u kojoj su snage Antante podnijele čak oko 250.000 žrtava.
Izvor: Povijest.hr
