15. listopada 1941. Vladko Maček – zašto su ustaše uhitile vođu HSS-a?

 

Prvak HSS-a Vladko Maček bio je pred početak Drugog svjetskog rata potpredsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije i utemeljitelj Banovine Hrvatske koja je osim današnjeg teritorija Hrvatske obuhvaćala i velike dijelove Bosne i Hercegovine. Nakon sramne kapitulacije Jugoslavije i raspada jugoslavenske vojske, odbio je s ostatkom vlade otići u emigraciju te se vratio u Zagreb.

Nijemci su mu ponudili da dođe na čelo nezavisne hrvatske države koja bi bila pod njihovom zaštitom, no Maček je to odbio, jer je bio prozapadno orijentiran te nije vjerovao u Njemačku pobjedu u ratu.

Vlast u Hrvatskoj tada preuzima Ante Pavelić sa svojim ustašama. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, istog dana 10. travnja 1941. Maček je na radiju pozvao hrvatski narod da podrži novu vlast i tu prestaje njegovo javno djelovanje. Nakon toga odbija suradnju i s ustašama i s partizanima, odlučujući se na politiku čekanja savezničke pobjede, povukavši se na svoj posjed u Kupincu južno od Zagreba.

Ustaše ga u početku nisu dirale jer su imali krhku vlast, a Maček je imao status vođe hrvatskog naroda i nasljednika Stjepana Radića. Ipak, nakon saznanja o odlasku dijela vodstva HSS-a u partizane, te bojazni da bi Nijemci Mačeka mogli iskoristiti za stvaranje alternativne vlasti, ustaše ga uhićuju 15. listopada 1941. godine i sprovode u logor Jasenovac.

U koncentracijskom logoru Maček je proveo pet mjeseci, do ožujka 1942., a zatim je bio interniran na svom imanju u Kupincu. Kad su oko Kupinca počele jačati partizanske jedinice, Maček je poslan u Zagreb, gdje je neko vrijeme bio interniran u stanu ustaškog zapovjednika Vjekoslava Maksa Luburića u Bulićevoj ulici. Zatim je vraćen u Kupinac pa ponovo u izolaciju u Zagreb.

U Zagrebu je dočekao kraj rata, a u lipnju 1945. godine bježi pred dolazećim partizanskim snagama koje su sijale smrt, te kao žestoki antikomunist odlazi u emigraciju gdje i umire.

Izvor: narod.hr/povijest.hr


 

Britanski nuklearni test Totem 1 u Australiji (1953.)

Dana 15. listopada 1953. godine izveden je britanski nuklearni test Totem 1 u južnoj Australiji. Radilo se o detonaciji nuklearne bombe snage od oko 10 kilotona (nešto manje od bomba bačene na Hirošimu 1945. godine). Test Totem 1 bio je ukupno drugi po redu britanski nuklearni test. Naime, prethodna je nuklearna eksplozija izvedena godinu dana ranije pod nazivom Operacija uragan (engl. Operation Hurricane).

Za razliku od testa Operacije uragan, koji je izveden uz obalu Australije (kod otočja Montebello), test Totem 1 izveden je duboko u australskom kopnu. Zbog toga je australska vlada tražila od Britanaca još više pojedinosti o testiranju nego kod prethodnog testa uz obalu. Napomenimo, Australija u to doba nije bila britanska kolonija, nego nezavisna država.

Test Totem 1 izveden je na području nazvanom Emu Field, na području australske savezne države zvane Južna Australija. Točno mjesto eksplozije nalazilo se u Velikoj Viktorijinoj pustinji, oko 500 kilometara od grada Adelaidea i oko 560 kilometara od grada Alice Springs. Premda se radilo o pustinjskom i nenaseljenom teritoriju, postoje optužbe da je jedna skupina australskih Aboridžina bila zahvaćena radioaktivnim tvarima koje su nastale kao posljedica eksplozije.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI