Bijelu kuću izgradili su crni robovi i europski imigranti (1792.)

Dana 13. listopada 1792. godine položen je kamen temeljac Bijele kuće, rezidencije američkog predsjednika u Washingtonu D.C. Tom prigodom nije bilo formalne svečanosti, nego je jednostavno započeta gradnja. Zanimljivo je da su Bijelu kuću uvelike sagradili crni robovi, a dijelom i europski imigranti, od kojih mnogi još uopće nisu imali američko državljanstvo.

Projekt za Bijelu kuću napravio je James Hoban, po nacionalnosti Irac. Gradnja je trajala oko 8 godina i koštala je ondašnjih 232.371 dolar i 83 centa. Sam prvi predsjednik George Washington odabrao je Hobanov projekt, no po Washingtonovoj želji je kuća nešto proširena, da bi bila dostojnija ugleda predsjednika. Tako je broj prozora povećan s 9 na 11, koliko ih ima i danas. Ipak, George Washington nije dočekao dovršenje Bijele kuće. Povukao se s predsjedničkog položaja prije nego što je ona u cijelosti sagrađena. Washingtonov nasljednik, predsjednik John Adams, bio je prvi predsjednik koji je stanovao u Bijeloj kući.

Važno je naglasiti da se naziv Bijela kuća počeo upotrebljavati tek 10-ak godina nakon dovršetka zgrade. Isprva je ta kuća nazivana Predsjedničkom palačom ili jednostavnoPredsjedničkom kućom.

Mirko Rački – slikar hrvatske secesije i simbolizma (1879.)

Slikar i grafičar Mirko Rački rodio se 13. listopada 1879. godine u Novom Marofu. Nakon završene Učiteljske škole u Zagrebu, pohađa privatnu slikarsku školu u Beču, a zatim Akademiju u Pragu i Beču. Bio je član skupine Medulić, od 1921. godine redoviti je član JAZU (danas HAZU), a 1966. dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Slikao je u duhu secesije i simbolizma. Prva djela, po kojima je postao poznat, bila su mu alegorijske kompozicije Religija, život, država, Dobra žena i zla žena te ilustracije za Danteovu Božanstvenu komediju (u prijevodu njegova pokrovitelja i mecene Isidora Kršnjavoga). Kao pripadnik nacionalno-romantične skupine Medulić sudjelovao je na njezinim izložbama i slikao u duhu ideologiziranoga monumentalizma, što je došlo do izražaja u temama iz junačkih narodnim pjesama. Zaslugom Kršnjavoga oslikao je veliku čitaonicu stare Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Za Prvog svjetskoga rata sudjelovao je na projugoslavenskim izložbama u inozemstvu, a nakon povratka u domovinu povlači se iz politike i likovnoga života. Slikao je sporadično krajolike iz okolice Zagreba i Dalmacije, a biblijskoj tematici posvetio je nekoliko godina svojega rada oslikavši crkvu sv. Petra i Pavla u Osijeku i crkvu u Ludbregu. Nakon Drugog svjetskog rata kratko vrijeme bio je ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu, a zatim se opet povlači u osamu. Godine 1970. u Zagrebu mu je priređena retrospektivna izložba nakon koje ponovo dolazi u fokus javnosti.

Mirko Rački preminuo je 21. kolovoza 1982. godine u Splitu.

piše: Dražen Krajcar

Avionska nesreća u Andama, preživjeli pojeli poginule (1972.)

Jedna od najpoznatijih avionskih nesreća u povijesti dogodila se 13. listopada 1972. godine. Tada se urugvajski avion s 40 putnika i 5 članova posade srušio u nenaseljeno područje u Andama u blizini granice Argentine i Čilea. Pri rušenju aviona poginulo je više od četvrtine putnika, a nekoliko ih je odmah zatim podleglo ozljedama i hladnoći. Mjesto pada nalazilo se na otprilike 3.600 metara visine, pa je bilo vrlo hladno i s obiljem snijega.

Osmero putnika umrlo je od lavine, a ostali su bili prisiljeni jesti poginule kako bi preživjeli. Spašeni su tek nakon više od 2 mjeseca, usred zime, nakon 72 dana provedenih u hladnoći. Preživjelo je samo 16 ljudi od početnih 45. Spasitelji su doznali za njih tek nakon što su dvojica putnika nakon 10 dana hodanja po snijegu naišla na jednog lokalnog stanovnika Čilea, pa je on obavijestio vlasti.

Italija objavila rat Trećem Reichu (1943.)

Italija objavila rat Trećem Reichu (1943.)

Dana 13. listopada 1943. godine Italija je objavila rat Hitlerovom Trećem Reichu. Dogodilo se to nakon što su Talijani svrgnuli Benita Mussolinija i uspostavili novu vladu koja je promijenila stranu u Drugom svjetskom ratu. Na čelu nove vlade bio je talijanski maršal Pietro Badoglio, a objava rata uručena je njemačkom veleposlaniku u Madridu (Španjolska je u to doba bila neutralna i pod vlasti Francisca Franca).

Zanimljivo je da Italija tom prilikom nije objavila i rat Japanu. Naime, toj dalekoistočnoj državi Italija je objavila rat tek 14. srpnja 1945. godine, nakon što je Drugi svjetski rat u Europi već završio predajom Njemačke. Nuklearna bomba bačena je na Hirošimu 6. kolovoza, tj. samo oko tri tjedna nakon spomenute talijanske objave rata Japanu.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI