Na današnji dan: Pad Hrvatske Kostajnice 12. rujna 1991.
Dvanaesti rujna uzima se kao dan pada Hrvatske Kostajnice u ruke srpskih pobunjenika i komunističke JNA.
Kratka povijest i etnička slika Kostajnice
Taj stari i utvrđeni hrvatski grad na Uni prvi put se spominje u pisanim dokumentima u 13 st. kao posjed hrvatskih knezova Babonića-Blagajskih. Kasnije prelazi u posjed Zrinskih.
Bio je vrlo značajna utvrda protiv muslimanskih Turaka i njihovih vazala, te su bosanske paše više paše više puta bezuspješno pokušavale osvojiti hrvatsku utvrdu na Uni. Ipak, 1556 g. nakon velike opsade pada u ruke Turaka izdajom kapetana Lusthallera, koji ga je po svjedočenju naroda prodao Turcima za 2000 dukata.
Prema popisu iz 1910 g. , zadnjem prije uspostave prve Jugoslavije, grad Kostajnica imao je 2090 ljudi, od čega 1629 Hrvata (78 %), 363 Srba (17 %), te nešto Nijemaca,Mađara i ostalih. Pred Domovinski rat etnička slika grada bitno je izmijenjena, posebno u komunističkoj Jugoslaviji, pa u gradu živi 54 % Srba i 31 % Hrvata.
Poznati Kostajničani i hrvatski domoljubi
U Kostajnici i okolici rođen je poznati hrvatski vojskovođa pravoslavne vjere feldmaršal Austro-Ugarske vojske Svetozar Borojević, prvi nositelj tog čina koji nije bio Nijemac i veliki hrvatski domoljub. Tako se je i odredio u pismu Narodnom vijeću Kraljevine SHS gdje osobno piše: „Odredbe Narodnog vijeća o željeznicama za koje sam saznao tijekom noći u najkraćem će vremenu vojsku učiniti bespomoćnom zbog nedostatka hrane i posljedice će biti katastrofalne za južnoslavenska područja jer će horde nedisciplinirane vojske i Talijana, koji se ne mogu u ovom trenutku zaustaviti, nahrupiti preko Kranjske i Hrvatske i zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat i apeliram na domoljublje NV da se ukinu ove odredbe koje bio pretvorile vojsku u horde koje bi uništile posljednje tekovine. Neka željeznički promet bude slobodan“.
U Kostajnici je rođen i Svetozar Pribičević utemeljitelj hrvatsko-srpske koalicije. U politici je doživio veliki obrat i istupio protiv velikosrpske politike ušavši u koaliciju s hrvatskim vođom Stjepanom Radićem gdje se zauzimao za interese hrvatskog naroda i srpskog naroda u Hrvatskoj. Sjedio je do Stjepana Radića kada je ovaj ubijen u Skupštini u Beogradu, a nakon toga je uhićen i zatvoren u Beogradu. Nakon izlaska iz zatvora emigrira u inozemstvo. U svojem Pismu Srbima režim kralja Aleksandra okarakterizirao je kao „najgori, najpokvareniji i najnedostojniji režim pod nebeskim svodom.“
U Kostajnici su rođeni i poznati genetičar Milislav Demerec, Ivan Kitonić zastupnik Hrvatskog Kraljevstva na mirovnim pregovorima, hrvatski ban Antun Vakanović, te osnivatelj prvog nogometnog kluba HAŠK Krešimir pl. Miskić.
Opsada i pad Kostajnice 12. rujna 1991 godine
Agonija opsade Hrvatske Kostajnice počela je još 26. lipnja 1991. godine. Mjesecima su srpske pobunjeničke snage iz okupirane Banovine te JNA i srpski teritorijalci iz Bosanske Kostajnice postupno slamali obranu, osvajajući hrvatska sela u okolici grada i blokirajući prometnicu prema Hrvatskoj Dubici, da bi 9. rujna u potpunosti odsjekli Hrvatsku Kostajnicu od ostatka Hrvatske, okupirale zapadni dio grada, a obrambene postrojbe i hrvatsko civilno stanovništvo potisnuli u središte grada.
Obrana Kostajnice sastojala se od 450 ljudi iz 1. brigade ZNG-a, policajaca PU Zagreb, te aktivnih i pričuvnih policajaca policijske postaje Kostajnica.
Pad brda Djed koje dominira gradom Kostajnice uzima se padom grada, a dogodio se upravo na današnji dan 12. rujna. Srbi su zarobili 60 policajaca i gardista na Djedu i prijetili njihovim ubijanjem ako se preostali branitelji Kostajnice ne predaju. U gradu je nastalo rasulo te se dio branitelja odlučio na proboj, dok je dio zarobljen i odveden u logore Glinu i Manjaču kod Prijedora.
Za vrijeme napada na Kostajnicu i nakon njenog pada počinjeni su brojni zločini nad hrvatskim stanovništvom grada i okolnih mjesta. Tako je još za vrijeme opsade grada ubijeno 20 civila Hrvata u okolnim selima Graboštanima, Majuru i Stublju. Nakon pada grada je došlo do brojnih ubojstava na raznim mjestima kao Volinja, Kostrići (gdje je ubijeno i dvoje djece od 2 i 4 godine) i drugdje.
Izvor: narod.hr
Photo: kostajnica.tripod.com
Svrgnut etiopski car Haile Selasije (1974.)
Etiopski car Haile Selasije bio je rodom iz Salomonske dinastije koja je Etiopijom vladala od 13. stoljeća, a koja po predaji potječe od kralja Salomona i kraljice od Sabe. Ime Haile Selasije znači Snaga Trojstva, a riječ je o vladarskom imenu cara. Ime pod kojim je rođen bilo je Tafari Makonnen Woldemikael, a kad je dobio plemićku titulu Ras postao je poznat kao Ras Tafari Makonnen. Bio je jedna od najvažnijih osoba u povijesti svoje države, kojom je vladao gotovo 44 godine.
Država je pod carevom vlašću prošla kroz više kriza i ratova, a car se morao nositi s brojim problemima od opće zaostalosti države preko talijanskih kolonijalnih ambicija prema etiopskom teritoriju do otpora moćnih veleposjedničkih krugova. Često su ga konzervativne struje napadale zbog otklona od tradicije i pokušaja preraspodjele poljoprivrednog zemljišta, a liberalne zbog presporog provođenja modernizacije i autokratskog načina vladanja. Car je bio vrlo aktivan i na vanjskopolitičkom planu, promičući jedinstvo afričkih zemalja (bio je prvi predsjednik Organizacija afričkog jedinstva) i Pokret nesvrstanih.
1960-ih su bujali sve jači nemiri protiv carske vlasti, a razočarani studenti i niži slojevi počeli su se priklanjati komunizmu. Velika glad u pokrajini Wollo 1972. i naftna kriza iduće godine bile su kapi koje su prelile čašu. Car je svrgnut 12. rujna 1974. u vojnom puču koji je uživao veliku podršku među širim slojevima. Na vlast su došli komunisti koje je predvodio Mengitsu Haile Mariam. Car je smješten u pritvor te je iduće godine umro nakon operacije prostate. Neki smatraju da je ubijen ili da mu namjerno nije pružena adekvatna pomoć.
Piše: Boris Blažina
Začetak izvanredno dugovječnog Porschea 911 (1963.)
Dana 12. rujna 1963. predstavljen je javnosti prvi primjerak vozila iz kojeg je nastala izvanredno dugovječna linija Porschea 911. Premda je predstavljenom modelu isprva bilo dodijeljeno ime Porsche 901, ubrzo je promijenjeno u Porsche 911. To je učinjeno zbog žalbe francuskog Peugeota, koji je želio sebi u Francuskoj rezervirati pravo na troznamenkasta brojčana imena s nulom u sredini. Kako za francusko tržište ne bi morali uvoditi zamjensko ime, u Porscheu su se odlučili spomenutom modelu promijeniti ime u 911.
Ime i okvirni dizajn pokazali su se neobično trajnim, tako da se čak i danas proizvode novi modeli pod imenom Porschea 911, koji izgledom podsjećaju na izvorni model iz 1963. (dakako, u smislu tehnologije pa čak i cjelokupne platforme oni predstavljaju novodizajnirana vozila).
Konfiguracijski se Porsche 911 kroz cijelo vrijeme svoga postojanja isticao po šesterocilindričnom bokser-motoru smještenom u stražnjem dijelu vozila, što je razmjerno rijetka kombinacija u autoindustriji (Volkswagen Buba koristio je bokser-motor u stražnjem dijelu vozila, ali u četverocilindričnom obliku). Prvi primjerci Porschea 911 došli su u prodaju 1964. godine, a imali su motor sa 130 konjskih snaga. Kasnije su snage motora ugrađivanih u Porsche 911 dosezale čak i 620 konjskih snaga. Izvorno zračno hlađenje u modelima Porschea 911 kasnije je prerađeno u vodeno. Osim verzija s čvrstim krovom, uvedena je i specifična verzija s tzv. Targa krovom, kao svojevrstan polukabriolet (s mogućnošću skidanja središnjeg dijela krova).
Rekordna orbitalna visina leta ljudi u svemiru (1966.)
Dana 12. rujna 1966. postigla je američka svemirska letjelica Gemini 11 rekordnu visinu u odnosu na površinu Zemlje. Radilo se o visini od čak 1369 kilometara, što je u to vrijeme bila najviša visina do koje je doprlo neko ljudsko biće. Dapače, nijedna svemirska misija s ljudskom posadom kasnije nije nadmašila tu visinu, osim misija Apollo na Mjesec, koje su se udaljile od Zemlje stotinama tisuća kilometara. Jedan od ciljeva misije na kojoj je sudjelovala Gemini 11 bilo je ispitati mogućnost izvođenja sastajanja s drugom svemirskom letjelicom nakon slijetanja na Mjesec.
Na svemirskoj letjelici Gemini 11 bila su dva člana posade – Charles Conrad i Richard Gordon, pri čemu je Conrad bio zapovjednik misije. Inače, i samo ime Gemini (latinski naziv za blizance) upućivalo je na činjenicu da su na tim misijama bila po dva astronauta. Zanimljivo je da je Charles Conrad kasnije bio i na Mjesecu, u sklopu misije Apollo 12. Richard Gordon također je bio na misiji Apollo 12, ali nije spušten na površinu Mjeseca, nego je ostao čekati kolege u orbiti (na svakoj Apollo misiji samo su dva astronauta spuštena na površinu, a jedan je uvijek ostajao u orbiti oko Mjeseca).
Grof Mirko Zapolja – ban, palatin i upravitelj (1487.)
Dana 12. rujna 1487. umro je ugarski palatin i nekadašnji hrvatski ban Mirko (Emerik, Imre) Zapolja. Mirko Zapolja bio je sin erdeljskog kneza Ladislava. Podupirao je kralja Matiju Korvina u sukobu s carem Fridrikom III. Habsburškim u sukobu za ugarsko-hrvatsko prijestolje.
Kralj ga je za službu 1463. nagradio položajem upravitelja Jajačke banovine u Bosni. Već iduće godine dobio je i položaj bana Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (iako nije dugo ostao na položaju) te upravu nad Topuskom opatijom. U tadašnjim dokumentima nazivalo ga je regni Boznensis gubernator (lat. upravitelj Bosanskog Kraljevstva).
Nezadovoljan novim nametima, Zapolja se okrenuo protiv kralja te 1471. sudjelovao u velikoj uroti. Urotnici su kralju zamjerali da ratuje protiv kršćana dok Osmanlije nadiru s juga. Kralj je urotnike uspio umiriti diplomatskim putem. Zapolja se otad više nije aktivno bavio politikom, ali je godinu prije smrti uspio doći na položaj ugarskog palatina, koji je po rangu bio sličan onom hrvatskog bana.
Jedan Mirkov brat – Nikola – postao je biskupom, a drugi – Stjepan – također ugarskim palatinom. Zanimljivo je da je Stjepanov sin Ivan Zapolja bio ugarski i slavonski kralj (konkurent Ferdinandu Habsburškom).
Piše: Boris Blažina
Izvor: Povijest.hr
