Otkrivač fotosinteze i osobni liječnik Marije Terezije (1730.)
Osmog prosinca 1730. godine rođen je Jan Ingenhousz, osobni liječnik carice Marije Terezije i znameniti prirodoslovac. Rodio se u nizozemskom gradu Bredi kao potomak ugledne patricijske obitelji (prezime te obitelji svojedobno se pisalo i kao Ingen Housz). Jan Ingenhousz studirao je medicinu na slavnim sveučilištima u Leuvenu i Leidenu (prvo se nalazi na području današnje Belgije, a drugo na području današnje Nizozemske).
Postao je jednim od ranih zagovornika cijepljenja protiv bolesti boginja (variole), koja je u 18. stoljeću osljepljivala i ubijala golem broj ljudi diljem Europe. Na poziv carice Marije Terezije doputovao je Ingenhousz u Austriju cijepiti njenu djecu. Cijepljenje je bilo uspješno, pa je Ingenhousz postao carskim liječnikom i nastanio se u Beču. Ondje se 1775. godine i oženio Agathom Mariom Jacquin. U znanstvenom je smislu Ingenhousz postao poznat svojim istraživanjima na području procesa fotosinteze u biljkama. Izvodio je eksperimente u kojima su biljke čistile zrak izložene sunčevoj svjetlosti, zapravo proizvodeći kisik. Zbog doprinosa na tom području Ingenhousza se smatra pravim otkrivačem fotosinteze. Kao prirodoslovac bavio se i istraživanjima elektriciteta te magnetizma, koja su u njegovo vrijeme još bila u povojima. Preminuo je 7. rujna 1799. godine u mjestu Calne u engleskoj grofoviji Wiltshire, a u trenutku smrti bio je u 69. godini.
Javna knjižnica Ambrosiana (1609)
Knjižnica u Milanu Ambrosiana nalazi se u raskošnoj istoimenoj palači Ambrosiana i dobila je naziv po sv. Ambroziju, zaštitniku grada. Knjižnicu je 1609. osnovao kardinal Federico Borromeo kao javnu knjižnicu. Bila je to druga javna knjižnica u Europi, a otvorena za javnost 8. prosinca 1609. godine. Ambrozijana je jedna od najznačajnijih knjižnica što se tiče srednjovjekovnih spisa, crteža i potvrda. U njoj se, primjerice, nalaze Codice Atlantico, slavno djelo Leonarda da Vincija, rukopis Danteove Božanstvene komedije... Kardinal Borromeo sazvao je kolegij od 16 stručnjaka, od kojih je satko brinuo za nabavku novih djela, informiranje javnosti i savjetovanje čitatelja Ambrosiane.
Milano je postao kulturni i znanstveni centar nakon što je 1618. osnovana umjetnička galerija Pinacoteca Ambrosiana i 1621. Akademiju lijepih umjetnosti. U galeriji se nalaze slike Andrije Medulića i minijature Julija Klovića. Kardinal se desetljećima morao boriti za svoj projekt jer za njega nije dobio veliku podršku, budući da za kardinala nije bilo primjereno otvarati javnu knjižnicu.
Fond broji oko 1 000 000 svezaka, od toga oko 35 000 rukopisa i oko 2000 inkunabula, 10.000 crteža numizmatičku zbirku…. i drugo.
Dvorac Montezuma postao nacionalni spomenik (1906.)
U saveznoj državi Arizoni, u Sjedinjenim Američkim Državama, nalazi se najbolje očuvana povijesna građevina Sjeverne Amerike. Izgrađena je u stijeni u 12. stoljeću. Neka domorodačka plemena gradila su takve tvrđave zbog obrane od susjednih plemena. Montezuma sadrži čak dvadeset prostorija na pet katova, koji su prilagođeni oblicima stijene. Do ostataka kompleksa Montezuma moguće je doći jedino ljestvama. Kada su Španjolci prvi put stigli ovamo, smatrali su da su stigli na astečko područje i prozvali ga Sinagua, što na španjolskom jeziku znači bez vode. Međutim, na tom području živio je neki drugi narod koji je na kraju i prozvan Sinagua. Još se ne zna zašto su domorodci napustili ovaj kompleks. Živjeli su od poljoprivrede, pa se pretpostavlja da su otišli zbog velike suše.
Dana 8. prosinca 1906. predsjednik SAD-a proglasio je kompleks Montezuma nacionalnim spomenikom i moguće ga je posjetiti.
Piše: Marsela Alić
Izvor: Povijest.hr
