Zaklinjem vas,braćo,imenom Gospodina našega Isusa Krista,da svi jednako govorite, i da ne budu među vama razdori. I Korinćanima 1,10

Prije nekoliko godina iz zatvora Lepoglava  izašao je jedan bivši kriminalac koji je dobar dio svoga života proveo u zatvoru i odlučio je okrenuti svoju životnu ploču i krenuti novim životnim putem.Dao sam mu savjet da se okrene vjeri i Bogu i da napravi životnu ispovijed te da krene na sv. Misu i na duhovne obnove i da svoj život preda Bogu u ruke kako bi mu bilo lakše ići novim životnim putem.Poslušao me i pronašao si posao u jednoj građevinskoj firmi i zaposlio se kao zidar jer je u zatvoru naučio zidati i postavljati parkete i laminat. Njegov život se postepeno počeo mjenjati jer bi umoran nakon posla krenuo na večernju Svetu Misu i redovno se počeo ispovijedati i pričešćivati, pokušao se molitveno disciplinirati i tako je krenuo i u jednu molitvenu zajednicu ali na žalost tu je doživio veliko razočarenje jer je osjetio da tu nije baš prihvaćen i da ga ljudi ne žele blizu sebe jer su čuli za njegovu burnu i grešnu prošlost radi koje je završavao u zatvoru. Usprkos svemu ipak je dolazio na zajednicu jer je smatrao da u tu zajednicu dolazi ne radi ljudi nego radi Boga i radi svojih problema i ciljeva koje je htio postići u duhovnom smislu. On je htio duhovni rast, htio je postati novi čovjek kojega će ljudi početi prihvaćati u svome društvu. Naime, osjetio je da je komunikacija između članova molitvene zajednice loša, shvaćao je što ljudi njega izbjegavaju ali nije shvaćao zašto se pojedine osobe između sebe ne druže privatno, nije mu bilo jasno zašto se članovi molitvene zajednice međusobno ne pomažu. Mnogo toga mu je ostalo nejasno pa se pitao: “Kakvi su to kršćani koji si međusobno ne pomažu ako im je kršćanska dužnost pomagati svoje bližnje?” Shvatio je da su u molitvenoj zajednici ljudi koji su došli tražiti od Gospodina Isusa ozdravljenje, posao, ljubav, brak, novac a komunikacija između članova zajednice je bila labava ili nikakva. Svi traže samo za sebe a u Svetome Pismu piše da “Veći je blagoslov davati nego primati” (Dj 20,35) Shvatio je brzo sve ali nažalost požalio se da su ljudi s kojima se on u prošlosti družio bili solidarniji i društveniji od ljudi koji se smatraju vjernicima i koji pripadaju molitvenoj zajednici. Postepeno se počeo nažalost vraćati na staro te je ponovo završio u zatvoru gdje ponovo razmišlja o svome životu, svojim grešnim postupcima i o vjeri.
Pitamo se da li bi ovaj zatvorenik ponovo završio u zatvoru da je vladalo veće zajedništvo u molitvenoj zajednici i da su ga prihvatili kao svoga brata u Kristu. Da su svi zajedno usmjerili koju molitvu prema njemu sigurno da bi bilo puno bolje ali opet možemo protumačiti da opet Bog zna kakvi su Njegovi planovi po pitanju ovog zatvorenika.
U svakom slučaju da u zajednicama zavlada duh zajedništva svima bi u zajednici bilo puno lakše jer zajednički je lakše doći do određenog cilja pa i kada je u pitanju molitva ili duhovnost. Budimo dakle nesebični “Ne gledajte samo svaki na svoje,nego i ono što je drugih!” Filipljanima 2,4
Mnogi od nas nisu niti svjesni koliko vrijedi zajedništvo u jednoj zajednici ili organizaciji a pogotovo kada trebamo zajedno doći do nekog određenog cilja. Mnogi od nas mogu posvjedočiti da su bili u raznim molitvenim zajednicama ali da u njima nisu osjetili duha zajedništva i mnoge osobe su se držale na distanci od drugih. Znalo se puno puta dogoditi da osoba povrijedi drugu osobu pa se počmu izbjegavati ali se opet sretnu u nekoj drugoj molitvenoj zajednici i na žalost si ne oproste nego se drže dalje jedno od drugih. Tako se npr. osoba od njih 10 druži samo s jednom osobom i ne želi ući u društvo s drugim osobama jer tamo poznaje osobu (jednu od tih 10) koja ju je povrjedila u nekoj drugoj zajednici. U ovakvoj situaciji je bitno istinsko opraštanje iz dubine srca i pomirenje a ako se živi istinski kršćanski i po vjeri i ako je čovjek u bliskoj vezi s Bogom, sotona i duh razdora se nikada neće moći ugurati između ljudi i tada će vladati Kristova ljubav i duh zajedništva.
…a naše je zajedništvo s Ocem i s Njegovim Sinom Isusom Kristom. I Ivanova 1,3
Mnogi od nas su primjetili da na faceboocku niču razne Molitvene i humanitarne grupe čiji je cilj moliti za potrebe drugih i pomagati siromašne ljude.Mnoge osobe svoje molitvene nakane šalju na grupe a pojedini članovi facebook grupe mole za nakane potrebitih a na facebook Molitvenom lancu spontano su se ukljičili mnogi molitelji, članovi pojedinih molitvenih zajednica, redovnici, redovnice pa čak i svećenici a svi imaju isti cilj a to je moliti za molitvene nakane koje potrebiti ostavljaju na grupi da se molimo za njih. Naravno da su na ovakvim Molitvenim grupama niknula i prava prijateljstva, mnoge je Duh Sveti spojio i mnogima je zajednički cilj molitva za druge. Hvala Bogu mnoge osobe se jave da im je zajednička molitva pomogla. Postoje osobe koje ovakve virtualne Molitvene grupe žele koristiti kao aparat za Coca Colu, dođu zamole da se moli za njih i onda odu dalje i tjeraju ponovo po svome, bez molitve za sebe i druge i bez Boga u svome životu. Mnoge osobe su nesretne ali nisu svjesne da je razlog taj što im je sve na prvom mjestu a Isus na drugom, trećem ili čak zadnjem mjestu. Za radost koja traje uvijek trebamo Isusa Krista staviti na prvo mjesto u svome životu. Služite Gospodinu s veseljem! Pristupite pred Njega s radosnim kliktajem! Psalam 100,2
Ovakvi molitveni lanci bi trebali biti baza koja umrežava razne molitelje, molitvene i redovničke zajednice a zajednički cilj je moliti jedni za druge.
Molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.’ Jak 5,16
Također postoje i mnogi katolički i kršćanski forumi i portali. Forumi uglavnom okupljaju vjernike kao i one osobe koje tragaju za Bogom. Mnogi tragači su na forume došli po odgovor, netko ga je čak i pronašao ali na forumima se puno puta dogodilo da su se braća i sestre kršćani radi različitih stavova ili drugih razloga posvađali. Mnogi forumi su nažalost postali plodno tlo za duh razdora ali na mnogim forumima su mnoge osobe i došle do svojih odgovora što znači da su forumi dvosjekli mač koji može biti na korist ili štetu za pojedine osobe.
Iz mnogih foruma i facebook Molitvenih i humanitarnih udruga nikle su humanitarne udruge. Svaka humanitarna udruga se mora registrirati u ministarstvu uprave bez obzira bila ona registrirana kao kršćanska ili katolička kao i bilo koja humanitarna udruga. Svaka udruga ima svoju hijerarhiju koju ostali članovi moraju poštovati tj. predsjednika, podpredsjednika, tajnika, nadzorni odbor, predsjedništvo itd.
Nedavno smo imali sastanak jednog ogranka kršćanskke humanitarne udruge u jednoj zagrebačkoj župi i župnik je bio prisutan na tom sastanku. Dao nam je savjet da odaberemo duhovnost inače udruga bez molitve neće opstati ili će se pretvoriti u političku stranku. Upozorio nas je da se ne ponašamo kao skorojevići. Župnik nam je dao dobre savjete jer ako pomažemo siromašne obitelji to ne radimo da nam ljudi plješću i da nam se podižu spomenici nego to radimo da bi se kroz to pomaganje i kroz taj naš apostolat proslavio Isus Krist a sve što radimo radimo Njemu na slavu. Obično se udruge osnivaju s dobrom namjerom da se pomaže potrebitima, malenima i siromašnima ali mnogi voditelji udruga se s vremenom uzohole pa im molitva i vjera nisu bitni nego su im bitne donacije kako bi se moglo pomoći siromašnima a onda s vremenom, nestane poniznosti i udrugom zavlda oholost. Mnogi voditelji udruga u početku budu sluge drugima, prvo svojim bližnjima, članovima, potrebitima koje pomažu a s vremenom se pojave i drugi članovi i novi potrebiti, pojedine udruge rade punom parom i po 24 sata na dan, slažu se paketi, radi se za potrebite. Mnogi voditelji se počmu ponašati čudno i s visoka počmu gledati ljude oko sebe i zaborave da su tu da služe a ne da im se svijet klanja a svi koji žele biti prvi neka budu posljednji. To je zlatno pravilo zapisano u Markovom  Evanđelju. “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj” (Mk 9, 35)
Bez obzira da li se radi o molitvenim zajednicama, forumima, portalima ili humanitarnim udrugama, članovima, adminisratorima, voditeljima, predsjednicima naš život mora označavati ljubav prema Kristu i drugima, a ne opsjednutost samima sobom. Svaka osoba koja služi i pomaže zapravo živi za druge a to je zapravo pravo oličenje kršćanstva.
Svima nama je zajednički cilj živjeti u duhu zajedništva, znači moliti i raditi ORA ET LABORA a to znači živjeti vjeru ili u prijevodu Moliti i služiti.
Ako molimo i radimo u ime Isusovo tada imamo zajednički cilj a to je da se Isus proslavi kroz našu molitvu i naše pomaganje siromašnima i potrebitima a u jedinstvenom zboru ćemo lakše doći do zajedničkoga cilja.
“A Bog strpljivosti i utjehe neka vam poda da složno mislite među sobom po Kristu Isusu,da jednim srcem i jednim glasom slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Rimljanima 15,5-6
Znači idemo zajedno prema jednom cilju i hodoimo Isusovim putem istine i života i skrenimo na Isusove Puteve milosti.
J.Jurčević

 

PODIJELI