Kada sam bila djevojčica, netko mi je ispričao priču o djetelini s četiri lista, ako je nađem da je to sreća. A to je sve upravo počelo zato što sam nekoliko puta čak i našla djetelinu s četiri lista bez traženja, sasvim slučajno. Otada kada sam god bila na livadi i kada sam primjetila da su blizu mene djeteline, išla sam tražiti djetelinu s četiri lista i uvijek je našla. Zanimljivi su ti porivi već odmalena. Ta potraga za srećom. A nitko mi nije rekao da sreću moram tražiti. Jednostavno to sam imala u sebi i nisam se obazirala na vrijeme koje neprestano prolazi, već zadatak je bio naći djetelinu, ubrati je i imati sreću i biti sretna.
Danas nakon puno godina pitam se da li je zbilja tako jednostavno naći sreću ili se za nju moram grčevito boriti. A to razmišljanje i pitanje mi je došlo upravo zato što nakon životnog iskustva mogu zaključiti da čovjek može biti nakratko sretan, ali ta sreća brzo nestane. Treba se boriti održati i zadržati tu sreću. To je povezano sa osjećajima koji su vrlo promjenjivi, jer su pod utjecajem svakodnevnih doživljaja koje imamo priliku iskusiti. Ali ono što je važno jest težiti prema sreći i truditi se doći do nje, kroz pozitivno razmišljanje i hranjenje sa pozitivom, kroz lijepo razmišljanje prema sebi, prema drugima, čitanje poticajnih misli, te pamćenja i zapažanja humorističnih situacija, ali i kroz molitvu i razgovor s Gospodinom. Put do sreće ne može se postići bez Božje pomoći. Samo je bitno htjeti doći do sreće, naći je i biti sretan. Kako kaže jedna misao Marka Aurelija:„Čovjekov život je ono što od njega učine njegove misli.“ To je zaista istinita tvrdnja, jer se mnogi ljudi izgube u prošlim vremenima i ostanu tamo ne želeći krenuti dalje, zanemarujući sadašnjost i budućnost. Vjerojatno svi imamo bolna sjećanja na događaje koje smo proživjeli, ali to nas je izgradilo da dođemo upravo do ovoga trenutka i da si posvijestimo da smo dobili novi dan i novu priliku krenuti ispočetka s novim pozitivnijim mislima. Svi zaslužujemo biti sretni i imamo pravo težiti k sreći. Pogledajmo u svoje srce, njegujmo ga sa lijepim osjećajima i mislima, jer to je ono što nam nitko ne može oduzeti i izbrisati. Taj osjećaj iznutra je ono što ostaje u nama zauvijek, zato je toliko dragocjen i vrijedan. Vrijednije je od svega blještavila i ugoda ovoga svijeta i ništa ga ne može nadoknaditi i zamijeniti. A mi ga možemo održati ako se sami potrudimo da se osjećamo bolje unutar samih sebe, u srcu. Srce je fizički organ, ali i emocionalni bitni element bez kojega ne možemo živjeti. Toliko je hrabro i snažno, jer pomaže da cijelo tijelo bude opskrbljeno krvlju i da normalno fukcionira, i a po njemu dobro znamo što ispravno činimo, a što ne činimo, a s druge strane krhko je i nježno, jer emocije ga mogu osvježiti i obnoviti, ali i raniti, zalediti i onesposobiti. Sve to ovisi o našoj odluci, želimo li se osjećati odlično i krenuti naprijed ili želimo tonuti u beznađu i malodušnosti. Ako srce zaboli, sve drugo počne gubiti ravnotežu, i fizički i emocionalno. Kada učinimo nešto dobro, stvori nam se dobar osjećaj, a ako ne učinimo, prati nas loš osjećaj. Zato je važno poslušati onaj savjet: „Slušaj svoje srce, jer ono najbolje zna.“ Kroz srce nam progovara naš Gospodin koji nas vodi kroz život i iskazuje nam tako svoju beskrajnu ljubav. Prekrasan je način odabrao kako nam progovarati, kako nas voditi i kako doći do nas. Zato je vrlo istinita izreka koja kaže: „Čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi njegovo srce.„ Ne mjeri se čovjek prema postignućima, slavi i materijalnim ostvarenjima, već je njegova vrijednost pohranjena u srcu, koliko može dati ljubavi i koliko je spreman žrtvovati se za drugoga. Kada učinimo nekoga drugoga sretnim, postanemo i mi sretni. Na temu ljubavi i misli iz srca, nastale su mnoge knjige, otpjevane mnoge pjesme, odsvirane su krasne melodije, ali i pokazana i dokazana najveća ljubav ikad izrečena – žrtva i smrt na križu. Doseći toliku spremnost i hrabrost, da si spreman darovati svoj život za drugoga, samo da bi mu bilo bolje, dokazujući svoju veliku ljubav, to je sigurno prekrasan osjećaj sreće ikada. Put do sreće u srcu je uistinu kao traženje djeteline s četiri lista, ostvarivo je ali i zahtjevno, jer iziskuje strpljivost i upornost i nepokolebljivost. Usudi se tražiti!
Marija Vračević
