Ono što vam ja govorim u tami, vi govorite na svjetlu; i ono što na uho čujete, propovijedajte s krovova. —Matej 10:27
Bog nas ponekad provodi kroz iskustvo i disciplinu tame kako bi nas naučio čuti i poslušati Ga. Ptice pjevice naučene su pjevati u mraku, a Bog i nas stavlja u „sjenu svoje ruke“ dok Ga ne naučimo čuti (Izaija 49: 2). “Što god vam kažem u tami …” – obratite pažnju kad vas Bog stavi u tamu i držite usta zatvorena dok ste tamo. Jeste li trenutno u tmini svojih okolnosti ili u svom životu s Bogom? Ako je tako, onda budite tihi. Ako otvorite usta u mraku, (pro)govorit ćete dok ste u pogrešnom raspoloženju – tama je vrijeme za slušanje. Ne razgovaraj s drugim ljudima o tome; ne čitaj knjige da bi saznao razlog tame; samo slušaj i pokori se. Ako pričate s drugim ljudima, ne možete čuti što Bog govori. Kad ste u mraku, slušajte i Bog će vam dati vrlo dragocjenu poruku za nekoga drugog kad se vratite na svjetlo.
Nakon svakog perioda mraka, trebali bismo iskusiti mješavinu oduševljenja i poniženja. Ukoliko postoji samo oduševljenje, postavljam pitanje jesmo li doista uopće čuli Boga. Trebali bismo iskusiti oduševljenje, jer smo čuli Boga kako govori, no pretežito poniženje jer nam je toliko dugo trebalo da Ga čujem! Tada ćemo uzviknuti: “Kako mi je dugo trebalo da čujem i razumijem ono što mi Bog govori!” Pa ipak, Bog to govori već danima, pa i tjednima. Ali jednom kad Ga čujete, daje vam dar poniženja, koji donosi mekoću srca – dar zbog kojeg ćete sada uvijek slušati Boga.
– Oswald Chambers – kapelan Britanske vojske
