Daruj mi suze da mi ti ne plačeš nikada više, daruj mi ono što svojim slugama daruješ…

Koplje su izoštrili naši grijesi i proboli ti nevino srce Presveto, a ono nas spasenjem poškropilo, krvlju i vodom milosnom. Divan si Spasitelj, Svećenik ljubljeni! Ražalim se sva od svetog ganuća, daruješ mi sveta nadahnuća meni smrtnici ubogoj. I ljubiš me ovako nesavršenu savršenom ljubavlju i kažeš uz tebe sam u svakom udisaju i izdisaju… u osmijehu i plakanju…. I nepravde zaustavljaš i pjesmom mi utjehu poklanjaš. Kako si me rado odabrao da bolna bolne tješim, da neljubljena neljubljene ljubim molitvom i blagoslovom u tvoje moćno ime. Isuse kako bi rado da iz naših tijela grijeh nestane, i krik iz duša ovih patničkih. Suze me tvoje bole, osjećam se često bespomoćna… htjela bi ti poput Veronike biti, rubac brižni, utješiteljski licu tvome prinjeti, pomoći ti poput Šimuna križ nositi. Emanuele Bože moj, Betlehemska zvijezdo moja ne umim ti hvalu u potpunosti izreći, samo se nadam da ti Presveto srce svojim molitvama cijelivam, ružarijom zahvalu na spomen tebe i Bogorodice darivam. I znam da nisam bezgrešna, znam da sam u kušnjama, da patnja moja ima smisla… jer sam u bolesti našla tebe kao ozdravitelja duše i razumijem okove tijela… I ti si bio izrugan… i ti si bio omalovažen… i ti si bio neljubljen i usmrćen, pa što onda kukam ja obična smrtnica, grešnica. Neka me boli i nepravde razapinju, umrijet ću jednog dana sa osmijehom koji mi daruje tvoj Duh Sveti, a nadam se za zemaljskog života svetim iznenađenjima, samo zato jer želim da se ti proslaviš u mojim okovima čudom koje Otac namjenjuje meni u sveti čas. Daruj mi suze da mi ti ne plačeš nikada više, daruj mi ono što svojim slugama daruješ… Amen!