Čovjek je biće glume, pretvaranja i prilagođavanja od samoga rođenja, kada izlazi na veliku svjetsku pozornicu. Spretno uči mijenjati maske i uloge, tijekom cijeloga života i duge glumačke karijere. Spremno i sa zadovoljstvom drugima se predstavlja u najboljem svjetlu namještenih nestvarnih uloga mladosti, ljepote, smijeha, zadovoljstva, zdravlja, jakosti, bogatstva, slave. Ali se spretno iza pozornice skriva, kada bi javno trebao odigrati sporedne i ne tako privlačne dokumentarne uloge starosti, neprivlačnosti, tuge, frustriranosti, bolesti, slabosti, siromaštva, zapostavljanja. Čovjek je vrhunski glumac koji tijekom života prema prilikama odigra nebrojeno uloga, snalazeći se pred drugima na najbolji mogući način. Kao majstoru opsjena i montiranih scena samozavaravanje mu tako dobro ide, da se u glumi rijetko iskreno susretne sa samim sobom a kamoli s drugima. Čovjek, taj vrhunski glumac i majstor insceniranih životnih priča! (Tomislavgrad, 21. srpnja 2014.)
fra Mate Tadić,OFM
